Dodikovo Priznanje Srebrenice

Proslonedeljno priznanje premijera RS da je u Srebrenici pocinjen masovni zlocin tek je politicki pragmatizam.

Dodikovo Priznanje Srebrenice

Proslonedeljno priznanje premijera RS da je u Srebrenici pocinjen masovni zlocin tek je politicki pragmatizam.

Premijer Republike Srpske, Milorad Dodik, prvi je bosansko-srpski zvanicnik koji je javno priznao prosle nedelje 13. jula da je u Srebrenici izvrsen "masovni zlocin" u julu 1995.godine, posto su bosansko srpske snage zauzele ovu bivsu "sigurnosnu zonu" Ujedinjenih Nacija.


"Moramo biti svesni u ovom trenutku da je, sudeci po svim informacijama, u Srebrenici pocinjen masovni zlocin", rekao je Dodik, dva dana posto je 3.500 rodjaka ubijenih posetilo nekadasnju UN bazu u Potocarima, izvan Srebrenice da bi se obelezila petogodisnjica ove tragedije.


Sudeci po informacijama koje je prosle nedelje objavila Amnesty International, 7.414 stanovnika Srebrenice i njene okoline jos uvek se smatra nestalim.


"Ljudi koji su izgubili svoje najblize imaju pravo da obeleze ovu godisnjicu", rekao je Dodik. Premijer je ovo izjavio posle sednice vlade Republike Srpske. On je, istovremeno, govorio o trenutnom politickom sukobu izmedju njegove vlade i parlamenta ovog entiteta.


Dodik se u ovom momentu nalazi u dubokoj politickoj krizi. Njegova vladajuca koalicija opstaje samo zahvaljujuci podrsci medjunarodne zajednice. Premijerovo priznanje srebrenicke tragedije mnogi posmatraci smatraju kao neiskreno udvaranje Zapadu.


Ovo stanoviste pojacano je cinjenicom da je do ove izjave doslo nakon sto je medjunarodna zajednica kritikovala odluku bosansko-srpskog rukovodstva da ne prisustvuje komemorativnoj ceremoniji.


Sef misije UN u Bosni i Hercegovini, Jacques Klein, pozdravio je Dodikove "pomirljive" opaske i nazvao ovu izjavu "vaznim priznanjem". Klein je, medjutim, rekao da je "velika sramota sto Zivko Radisic (srpski predstavnik u tripartitnom predsednistvu) nije takodje dosao u Potocare."


"Dolazak u Srebrenicu ne znaci prihvatanje krivice, odgovornosti ili neceg slicnog. Mislim da bi njegovo prisustvo imalo simbolicno znacenje, da bi ono pokazalo da se nesto strasno desilo u Srebrenici".


Klein veruje da se Radisiceva odluka da ne prisustvuje svecanosti zasniva na "preteranoj" brizi o tome sta misle ekstremisti unutar Republike Srpske, od kojih mnogi "odbijaju da priznaju sta se desilo u Srebrenici".


Srpski politicari su neuverljivo tvrdili da se nisu pojavili na ceremoniji jer ih niko nije pozvao.


Spasoje Tusevljak, predsednik Veca ministara BiH je rekao: "Nisam bio zvanicno pozvan, ali krajnje je vreme da se prestane sa politizacijom tragedije koju su svi ljudi doziveli. Moramo krenuti putem pomirenja. Sve zrtve bi trebalo tretirati na civilizovan i dostojanstven nacin. Izrazavam saucesce svim ljudima koji su stradali u proslom periodu".


Dusan Neskovic, zvanicnik Dodikove stranke, Partije nezavisnih socijaldemokrata, optuzio je bosnjacke politicare, Aliju Izetbegovica i Harisa Silajdzica da su "najveci krivci za zloupotrebu ovakvih skupova". Neskovic tvrdi da je sve u Potocarima "imalo za cilj da se Srbi kolektivno optuze za sve sto se dogodilo u Srebrenici".


Ovi komentari nagovestavaju da bi izjava mogla Dodiku naneti politicku stetu. Cak i stampa koju kontrolise premijer nije objavila njegovu izjavu o Srebrenici. Provladina novinska agencija SRNA, na primer, nije dala ove komentare u celini, objavivsi da je Dodik "izrazio zadovoljstvo sto je skup Bosnjaka u Potocarima prosao mirno, naglasivsi da su gradjani Republike Srpske pokazali razumevanje i dostojanstvo u vezi sa potrebama drugih nacija koje zive u RS i BiH u cilju obelezavanja i cuvanja secanja na sunarodnike koji su tragicno izgubili zivot".


SRNA je objavila da je Dodik izjavio: "Mi ocekujemo da se na isti nacin tretiraju mesta masovnih zlocina prema drugim nacijama u BiH. Pocinioci ovih zlocina trebalo bi da budu pronadjeni i kaznjeni na odgovarajuci nacin".


Srpski politicari i intelektualci jos uvek ocigledno oklevaju da se javno suoce sa zlocinima koje su pocinili clanovi njihove zajednice u toku rata u Bosni. Za ovo oklevanje, medjutim, ne treba kriviti samo "ratoborni srpski nacionalizam". Srpski nacionalizam vise nije ekspanzionisticki niti ratoboran. On sada poprima oblik straha od "vladavine vecine", bez ocuvanja posebnog srpskog entiteta. Strah da bi bosnjacko vecinsko stanovnistvo moglo zavladati politickim zivotom.


Misljenje da bosnjacki politicari konstanto pokusavaju da nametnu kolektivnu odgovornost za ratne zlocine citavom srpskom narodu kako bi proglasili RS za proizvod genocida, jos vise sprecava Srbe da se suoce sa zlocinima koji su pocinjeni u njihovo ime. To vodi unistavanju RS cije postojanje, po misljenju vecine, garantuje njihov opstanak u BiH.


Srbi takodje optuzuju medjunarodnu zajednicu da odaje vise postovanja muslimanskim i hrvatskim zrtvama rata nego srpskim. Oni ukazuju da je Haski tribunal, za zlocine protiv srpskih civila u ozloglasenom logoru Celebici u blizini Konjica, osudio samo sitne zlocince.


"Komemorativna ceremonija u Potocarima pokazala je da za medjunarodnu zajednicu postoji samo jedna zrtva u Srebrenici", rekao je Miodrag Josipovic, predsednik susedne opstine Bratunac. Josipovic tvrdi da su bosansko muslimanske snage pobile oko 1000 Srba u tom kraju izmedju 1992. i 1993.godine. Pet godina nakon rata, izgleda da se Bosna i Hercegovina okrece vise ka proslosti i ratu nego stvaranju gradjanskog drustva.


Zeljko Cvijanovic je redovni dopisnik IWPR.


Frontline Updates
Support local journalists