U Politicom Bunkeru

Dok Beograd gadjaju, on se usancuje. Draskoviceve izjave o posledicama bombardovanja upucuju samo na njegovu nemoc a ne na pukotine u rezimu.

U Politicom Bunkeru

Dok Beograd gadjaju, on se usancuje. Draskoviceve izjave o posledicama bombardovanja upucuju samo na njegovu nemoc a ne na pukotine u rezimu.

Nedavna izjava zamenika premijera Vuka Draskovica ne upucuje na postojanje pukotina u rezimu. Naprotiv ona je samo potvrdila odlucnost vlade da nastavi na sadasnjem kursu. Izmedju odluke NATO-a da pojaca kampanju bombardovanja i odlucnosti Beograda da ne ustukne, izgleda da ima malo mesta skorom razresenju kosovske krize.


U svojim istupima prema Zapadu - koje je NATO odbio - jugoslovenski predsednik Slobodan Milosevic nije promenio svoj osnovni stav: naime, bombardovanje mora da stane pre nego sto moze doci do nastavka pregovora i NATO nije dobrodosao na jugoslovenskoj teritoriji. Ovo objasnjava i razlog zasto je odbijena mirovna inicijativa Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Kofija Anana.


Usred svega ovoga beogradski mediji odrzavaju moral time sto neprestano ponavljaju da se Srbi uspesno brane od bombardovanja, iako su je zemlju napala udruzena sila 19 vojno i tehnoloski najrazvijenijih zemalja na svetu.


To je fasada koju je Draskovic otvoreno napao u kontakt-programu beogradskom TV kanalu, Studio B, 25. aprila, i koji je ponovo emitovan u ponedeljak uvece. U poduzoj diskusiji, Draskovic je pozvao Jugoslovene da se ne zavaravaju da je moguce pobediti NATO. Rekao je da ce zemlja biti potpuno unistena ako se bombardovanje nastavi jos tri nedelje. Pozvao je Srbe da shvate da je citavo svetsko javno mnjenje cvrsto protiv njih i da im Rusi nece pruziti vojnu pomoc.


Program na Studiju B, koji kontrolise Draskovicev Srpski pokret obnove, izazvao je snazne i vecim delom pozitivne reakcije kod beogradskih slusalaca. Za njih je tako jednostavne istine oznacile neku vrstu preokreta. Opozicione vodje su takodje nazvale Draskovica i pruzile mu podrsku.


Medjutim, snage bezbednosti su pretile da ce doci u manje prijateljsku posetu, posto su sledeceg dana dobile ovlascenje da preuzmu kontrolu nad ovom televizijom. Draskovic je na ovo odgovorio pretnjom da ce organizovati demonstracije na ulicama Beograda, i odmah je sazvao konferenciju za stampu pred stranim novinarima u beogradskom Hotelu Hyatt, gde je izrazio strah da ce biti napadnut. Ali, Studio B niko nije dirao i intervju je ponovo emitovan u ponedeljak uvece.


Zapadni mediji su odmah protumacili ovu epizodu kao dokaz da se javlja opozicija Milosevicevu, cak na visim nivoima. Medjutim, uprkos opisu radnog mesta koje upucuje na visoku funkciju, Draskovic je oduvek smatran samo ukrasnom figurom u vladi. Od srpskog nacionaliste, preko demokratskog opozicionara, do prakticno vladinog glasnogovornika, on je diskreditovan kao kameleon srpske politike.


Tako je prepusten sam sebi da daje haoticne izjave, a jos vise je kritikovan zbog toga sto se redovno pojavljivao u zapadnim medijima nego zbog onoga sto je zapravo govorio - jer veoma malo ljudi na to obraca paznju. Nedavno je njegova pozicija oslabljena. Njegova komunikacija sa Milosevicem je bila veoma mala ili nikakva.


Paznja sa kojom su propracene njegove izjave sugerise da jedan deo stanovnistva istinski podrzava promenu u vladi i medijskoj politici u krizi. Medjutim, izgleda da je najveci deo gledalaca primio njegove komentare na veoma uproscen nacin, kao da je davao nekakav signal da ce se bombardovanje uskoro okoncati.


Medjutim, ma kakvi bili detalji Draskoviceve epizode, ona je samo potvrdila da se vlada nalazi u svom politickom bunkeru, iz kojeg i dalje ne zeli da izadje. Dok zapadni savez tek treba da javno objavi svoju nameru da ce pokrenuti kopnenu ofanzivu protiv Jugoslavije, vojni stratezi vec citaju izjave NATO-a izmedju redova i pripremaju svoju odbranu. Nije u pitanju da li ce vec kada ce se suociti sa kopnenim snagama NATO-a, da li ovog leta ili jeseni.


Iako beogradski mediji izvestavaju da se u NATO savezu pojavljaju pukotine, vecina analiticara smatra, da je njegov kredibilitet u pitanju, te da je savez sada odlucan da ide do kraja, sto moze znaciti i unistenje Milosevicevog rezima.


Izvori iz Socijalisticke partije Srbije i Vojske Jugoslavije predvidjaju da NATO najranije moze da okupi svoje kopnene snage za invaziju krajem maja ili pocetkom juna. Do tada ne ocekuju popustanje u vazdusnoj kampanji, uprkos kolateralne stete u zivotima civila i na privatnim objektima.


Pesimisti strahuju da ce bombardovanje nastaviti sve do jeseni i da Srbiju ocekuje ista sudbina kao i Nemacku 1945. godine. Na osnovu ovog scenarija, NATO ne bi raspredio kopnene snage sve do oktobra ili novembra, a u medjuvremenu bi intenzivirao vazdusnu ofanzivu.


"U toku leta rakete NATO-a mogle bi da uniste sve sto se moze unistiti, cak i ono sto nije iskljucivo vezano za vojne strukture", rekao je izvor blizak vojnim krugovima. "Uskoro mozemo da ocekujemo da ce se spisak meta prosiriti ukljucivsi i elektrane, termoelektrane, vodovod, autoputeve, i slicne objekte cije unistenje bi ugrozilo normalan zivot."


Ocekuje se da bi, po ovom scenariju, narod Srbije bio u stanju da izdrzi bombardovanje tokom leta. Medjutim, na pocetku novembra, kada pocne hladno vreme, pocele bi da se osecaju posledice nestasice benzina, struje, kao i nekih prehrambenih proizvoda.


Unistenje naftnih rafinerija u Novom Sadu i Pancevu, kao i velikog broja depoa za skladistenje nafte u citavoj Srbiji, ukljucujuci Valjevo, Pozegu i Smederevo, preti da izazove ozbiljnu nestasnicu goriva, bez obzira na blokadu uvoza na moru.


Steta naneta azotari u Pancevu izazvace nestasicu djubriva, a bez djubriva i goriva poljoprivredni sektor nece moci da proizvede i isporuci dovolju kolicinu hrane na trziste.


Do tada, analiticari smatraju, vecina stanovnistva - koje ce na raspolaganju imati prihode, najverovatnije, u iznosu od 700 dinara ($30) mesecno - bice demoralisana i suocena sa ozbiljnim egzistencijalnim problemima. U medjuvremenu, Vojska Jugoslavije ce najverovatnije biti iscrpljena od cekanja, i nedostatka goriva, vojne tehnike i municije.


Ovdasnji optimisti su ipak sigurni da ce Slobodan Milosevic, koji je majstor strategije, naci izlaz kao sto je to cesto puta ucinio u proslosti. Oni smatraju da njegovo odbijanje mirovnih predloga jednostavno sugerise da on smatra da je moguca cena potpisivanja veca od cene nepotpisivanja, iako ovo znaci nastavak bombardovanja.


Posto NATO do sada nije uspeo da postigne ciljeve koje je naveo na pocetku intervencije, vazdusna ofanziva nije oslabila Milosevicevu poziciju. Zaista, kako stvari sada stoje, Milosevic moze sa odredjenom dozom ispravnosti tvrditi da on pobedjuje.


Uprkos busanju u grudi srpskih medija, jugoslovenski predsednik zna da Vojska Jugoslavije ne moze da pobedi u dugom ratu iscrpljivanja sa NATO-om. Stavise, on je svestan da je, sa njegovog stanovista, bolje prihvatiti rasporedjivanje NATO-a na Kosovu nego izazivati savez da pokusa da osvoji celu Srbiju.


Ako su optimisti u pravu, Milosevic ce najverovatnije traziti neku vrstu kompromisa tokom ovog leta posto postigne vojni cilj na terenu. Posto ocisti strateske delove teritorije od etnickih Albanaca, on ce biti u poziciji da NATO-u ponudi dogovor o podeli a zatim da povuce svoje snage sa veceg dela teritorije.


Medjutim, to nije resenje koje odgovara Zapadu. Ipak, ono bi moglo da sacuva obraz obema stranama i da postedi NATO od rizika totalne invazije. Ukoliko tako bude - bez obzira na zahteve Zapada i Draskoviceva razmisljanja - nece to biti prvi put da je jugoslovenski predsednik imao zadnju rec.


Izvestac je nezavisni novinar iz Beograda.


Serbia, Kosovo
Frontline Updates
Support local journalists