Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Da li protesti u Sarajevu najavljuju dolazak «Bosanskog proljeća»?

U jeku najvećeg nasilja koje je pogodilo zemlju od kraja rata naovamo, javlja se nada da su istinske političke promjene ipak moguće.
By Merdijana Sadović
  • Požar zahvaća zgradu Kantonalne vlade u Sarajevu, 7. februar  2014. (Photo: Jim Marshall)
    Požar zahvaća zgradu Kantonalne vlade u Sarajevu, 7. februar 2014. (Photo: Jim Marshall)
  • Zgrada Kantonalne vladeu Sarajevu dva dana  nakon protesta, 9. februar 2014. (Photo: Jim Marshall)
    Zgrada Kantonalne vladeu Sarajevu dva dana nakon protesta, 9. februar 2014. (Photo: Jim Marshall)

Kao i mnogi koji su rat proveli u Sarajevu, u šoku sam gledala kako plamen guta prelijepe stare zgrade u centru grada, zapaljene za vrijeme uličnih protesta.

Poređenje sa početkom rata samo se nametnulo, dok su horde ljudi urlale i kamenjem gađale policiju koja je štitila zgrade u kojima su smještene lokalne i državne institucije, uključujući i Predsjedništvo.

Nakon što su provalili u zgrade, demonstranti su kroz prozore izbacivali namještaj i dokumentaciju, a potom prostorije i zapalili.

Mirne demonstracije nezaposlenih radnika, koje su par dana ranije počele u Tuzli, pretvorile su se u najgore nasilje koje je Bosnu i Hercegovinu pogodilo od kraja rata.

U nekoliko dana neredi su se proširili na druge gradove Federacije, većeg od dva bosanska administrativna entiteta, u kojem žive pretežno Bošnjaci i Hrvati. Drugi entitet uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. kojim je okončan rat je Republika Srpska, s većinskim srpskim stanovništvom. Ovaj entitet je uglavnom izbjegao proteste.

Dok većina Bosanaca simpatizira s bijesom demonstranata izazvanim nezaposlenošću i široko rasprostranjenom korupcijom, kao i njihovim zahtjevima za smjenu domaćih zvaničnika, preneraženi su nasiljem i paljenjem vladinih zgrada u Tuzli, Sarajevu, Zenici i Mostaru. Deseci ljudi su povrijeđeni, mahom policajci koji su štitili ove zgrade.

Ne zna se ko stoji iza ovih protesta.

Lideri dvije vodeće političke stranke u Federaciji, SDA i SDP, brzo su optužili opoziciju da je oiskoristila demonstracije kako bi diskreditovala vladu i prikupila poene prije izbora planiranih za oktobar ove godine.

Neki optužuju ministra sigurnost BiH Fahrudina Radončića da nije sprečio širenje nasilja i da je dozvolio da vladine institucije izgore. Medijski tajkun Radončić, pak, optužuje svoje protivnike da nisu poduzeli ništa kako bi riješili problem siromaštva i korupcije u Bosni.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik tvrdi da iza demonstracija stoji međunarodna zajednica. On dodaje da je njen cilj stvaranje nestabilnosti kojom će opravdati svoju pojačanu umiješanost u unutrašnje poslove zemlje i nametanje zakona putem Ureda visokog predstavnika, međunarodnog tijela uspostavljenog s ciljem nadgledanja primjene Dejtonskog sporazuma.

Zvaničnici iz Beograda i Zagreba, zabrinuti da bi se nemiri mogli proširiti i na njihove zemlje, pozvali su BiH da svoje probleme riješi mirnim putem i obećali da se neće miješati.

Ono što je sigurno jeste činjenica da Bosanci imaju mnogo razloga da budu nezadovoljni.

Proces privatizacije koji je uslijedio nakon pada komunizma i rata vođenog od 1992. do 1995. proizveo je šačicu tajkuna i skoro potpuno izbrisao srednju klasu, gurnuvši radnike u siromaštvo.

Zvanična stopa nezaposlenosti iznosi 44%, iako je, prema podacima kojima raspolaže Centralna banka BiH, stvarna brojka niža i iznosi približno 27%. Uzrok ove nepodudarnosti ležu u činjenici da mnogi rade na crno.

Dodatni problem za BiH je i odluka EU da prepolovi pomoć ovoj zemlji zbog izostanka napretka u provođenju reformi koje su uslov za pristupanje ovom bloku.

Ključno pitanje je šta će se dalje dešavati.

Prije manje od mjesec dana razgovarala sam sa jednim stranim diplomatom u Sarajevu o problemima koji su se tokom godina nagomilali u BiH – od izrazito visoke stope nezaposlenosti, do široko rasprostranjene korupcije i krajnje neučinkovite vlasti na svim nivoima.

Razgovarali smo o uzdržanosti bosanskog naroda i odsustvu bilo kakvih ozbiljnijih protesta kojima bi izrazili svoje nezadovoljstva političarima zaduženim da vode njihovu zemlju i rješavaju njihove probleme.

Pitala sam tog diplomatu, koji predstavlja jednu od najjačih i najstabilnijih evropskih zemalja, zašto je međunarodna zajednica tako pasivna u odnosu prema BiH, i zašto radije sa sigurne udaljenosti posmatra kako se zemlja raspada, nego da nešto poduzme.

Rekao mi je da je jedan od razloga ne samo to što interesovanje za BiH opada, već i činjenica da je međunarodna zajednica veoma podijeljena oko toga kakav stav da zauzme.

„Međutim, ako ljudi izađu na ulice i ako dođe do velikih protesta širom zemlje, međunarodna zajednica će imati izgovor da nešto poduzme i odabere aktivniji pristup u rješavanju problema u BiH“, rekao je ovaj diplomata.

Ovi protesti možda otvaraju novo poglavlje u pristupu EU Bosni.

Uoči ovosedmičnog sastanka ministara vanjskih poslova zemalja članica EU u Briselu, ministar vanjskih poslova Velike Britanije William Hague izjavio je da EU treba uložiti veće napore u pružanje pomoći Bosni na njenom putu u NATO i EU i izvlačenje zemlje iz političkog ćorsokaka u koji je zapala.

„Ovi bi događaji trebalo da Evropskoj uniji budu poziv na buđenje“, dodao je.

Najgori scenarij, onaj kojeg se svi plaše, jeste pretvaranje društvenih nemira u međuetnički sukob i guranje BiH u građanski rat.

Ali posmatrači kažu da, ukoliko se to ne desi i ukoliko BiH zadrži relativnu stabilnost u narednih nekoliko sedmice dok protesti ne utihnu, svako će izvući korist iz novonastale političke klime.

Iako su mnogi domaći zvaničnici tokom vikenda podnijeli ostavke, demonstranti sada zahtijevaju i ostavku cijele Vlade Federacije. Čini se da su sve veće stranke spremne i na prijevremene izbore. Kako bosanski ustav ne omogućava tako nešto, odluku će morati donijeti visoki predstavnik Valentin Inzko.

Ovi bi protesti mogli pružiti savršenu priliku svim većim strankama da pometu ispred svog praga prije izbora – bilo da oni budu održani ranije ili na jesen, kako je i planirano – i iz svojih redova izbace one koji su u politiku ušli isključivo radi lične koristi.

Mogle bi se postaviti stručne i kompetentne vlade i uvesti mjere za iskorjenjivanje korupcije i bespravne privatizacije javnih preduzeća.

Ako se to desi, ovo bosansko proljeće mi moglo biti jedno od najboljih koje je ova zemlja imala proteklih godina.

Merdijana Sadović je direktorica programa IWPR-a za Zapadni Balkan.