SLUCAJ MILOSEVIC: BIVSI PRIPADNIK CRVENIH BERETKI SVJEDOCIO O ZLODJELIMA

Na ovotjednom svjedocenju bivseg pripadnika srpskih paravojnih trupa pokazalo se da je Slobodan Milosevic osobno odgovoran za djelovanja onih snaga koje su u Bosni cinile zlodjela.

Poseban znacaj ima cinjenica da je upravo ovaj svjedok ujedno bio i prvi koji je - otkako je, prije cetrnaest mjeseci, sudjenje pocelo - izrazio kajanje zbog svega onoga sto je ucinjeno u njegovo ime.

Zasticeni svjedok C-17 bio je clan Crvenih beretki, odnosno oruzanog krila Miloseviceve tajne sluzbe. On je ispricao kako je, nedugo posto se prikljucio toj formaciji, i sam bio sokiran i posramljen njenim ponasanjem.

"Ovdje sam u ime svih onih koji vise ne mogu govoriti, u ime ljudi koji su ubijeni samo zato sto su bili druge nacionalnosti", rekao je C-17.

Za razliku od ostalih takozvanih "insajdera" - koji su takodjer svjedocili u Hagu i od kojih su neki zauzimali visoke polozaje u Milosevicevoj nomenklaturi - ovaj svjedok iznio je sasvim precizne podatke o zlodjelima koja su navodno pocinile srpske snage.

C-17 je opisao ono sto se u Bosni desavalo tokom proljeca 1992., kada su se pripadnici brojnih paravojnih grupa - poput Belih orlova, Crvenih beretki i Cetnickog pokreta Vojislava Seselja - okupili u Buni. Rijec je o odmaralistu koje se nalazi nedaleko od Mostara i u kojem su nekada rado ljetovali pripadnici jugoslavenske srednje klase.

Odmah pošto je onamo stigao, C-17 je bio u prilici vidjeti kako trojica pripadnika Crvenih beretki muce Pavu Gagra - lokalnog Hrvata, ciju su kucu prethodno spalili. Sutirali su ga duz puta sve dok nije preminuo, tvrdi svjedok.

Jedan oficir Jugoslavenske narodne armije (JNA) zahtijevao je da sazna tko je poslao te ljude. "Znas ti dobro tko nas je poslao", uzvratio mu je jedan od njih; bio je to covjek koga je C-17 identificirao kao Njegosa Kusica.

"Kusic je rekao da ce pozvati Frenkija, da mu on kaze tko ih je poslao", izjavio je svjedok, ocito misleci na Franka Simatovica, zapovjednika Crvenih beretki, poznatog po svojoj bliskosti s Milosevicem. Ta prijetnja vidno je uplasila oficira JNA, koji je odmah odustao od daljnjeg negodovanja.

U to vrijeme C-17 nije znao tko je doticni oficir; kasnije je pak otkrio da se radilo o Momcilu Perisicu, covjeku koji je nakon toga postao nacelnik generalstaba Vojske Jugoslavije (VJ).

Iz svjedokovih zapazanja proizilazi da je Miloseviceva tajna sluzba u potpunosti kontrolirala JNA, te da su posebnu ulogu u svemu tome imale Crvene beretke.

Da bi potkrijepio navode, C-17 je rekao kako je bio u prilici vidjeti dokument na kome je stajao Milosevicev potpis, a kojim se Perisicu naredjuje raspustanje paravojne jedinice pod nazivom Suncokreti, koja je bila smjestena u mostarskoj kasarni JNA.

C-17 je zatim ispricao kako su 5. svibnja/maja 1992. zdruzene snage Crvenih beretki, Seseljevih cetnika i onih formacija JNA kojima je zapovijedao Perisic, zajedno s lokalnim Srbima, izvrsile napad na Mostar, u kojem je nastradao i veliki broj civila. Svjedok se prisjetio kako je jedan covjek bio gurnut u okno i kako je nakon toga na njega bacena granata.

Posle napada na Mostar, Crvene beretke su, zajedno s tek pristiglom paravojnom grupom zvanom Vukovarci - a sve uz podrsku jugoslavenske vojske - izvrsile i napad na selo sjeverno od Bijelog Polja. C-17 tvrdi da su svi koji su prezivjeli napad bili pobijeni. On je opisao kako je pripadnik Crvenih beretki jednom starcu odsjekao usi i kako ga je potom gurnuo u vodu. "A onda je na njega bacao cigle, sve dok covjek nije potonuo."

Ali, najgore je tek slijedilo. Pocetkom lipnja/juna, kada su se snage JNA pocele povlaciti iz Mostara, svjedoku je naredjeno da motri na neprijateljske pozicije duz rjecne obale. On se popeo na jednu od najvisih zgrada u kasarni. Odatle je video kako ljudi u maskirnim uniformama sprovode grupu civila u pravcu rijeke Neretve. "Upravo zbog toga sam ja ovdje", rekao je C-17.

Svjedok tvrdi da je tada video i kako pripadnici srpskih trupa na obali rijeke zarobljenike ubijaju pistoljima, nozevima, puskama i "na sve druge nacine".

C-17 je rekao i da je medju ubojicama prepoznao jednog pripadnika Crvenih beretki i Seseljevih cetnika - Peru Divljakovica - kao i osobu s nadimkom Vranjanac.

Prema rijecima svjedoka, Crvene beretke su se nakon povlacenja iz Mostara uputile u jos jedno odmaraliste, ovaj put na Borackom jezeru. Tamo ih je posjetio i Simatovic. "Frenki je dosao helikopterom. Bili smo postrojeni, a on nam je odrzao patriotski govor o srpskim vitezovima, kojeg se vise i ne sjecam, ali znam da je u pitanju bilo nekakvo patriotsko bulaznjenje", rekao je on.

C-17 je takodjer potvrdio i da su Crvene beretke u jednom od bungalova tog kampa u zarobljenistvu drzali zene, koje su cesto i obilazili. "Ne znam sta se sa njima dogadjalo, ali sam vidjao pripadnike Crvenih beretki kako ulaze i izlaze iz njihovog bungalova", izjavio je on.

Svjedok je kasnije postao clan Belih vukova. Rijec je o jos jednoj paravojnoj grupaciji, u ciji su sastav ulazili i ruski i bugarski placenici. Ona je djelovala na podrucju Sarajeva i bila je izravno potcinjena zapovjedniku bosanskih Srba, generalu Ratku Mladicu.

C-17 tvrdi i da su pripadnici te paravojne formacije, buduci da su bili locirani na planini Jahorini, u proljece 1995. -kada je NATO bombardirao polozaje bosanskih Srba oko Sarajeva - sudjelovali u akciji zarobljavanja vojnika UN-a.

Naredjenje za akciju uzimanja talaca izdao je, prema rijecima svjedoka, osobno Momcilo Krajisnik, tadasnji predsjednik parlamenta bosanskih Srba.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je svjedoka optuzio da je izmislio citavu pricu o napadu JNA na Mostar i masakru na obali rijeke.

Na te rijeci bivseg jugoslavenskog predsjednika, C-17 je uzvratio da za sve ono o cemu je on svjedocio ipak postoje neoborivi dokazi. "U Mostaru ima barem stotinu grobova na kojima se nalaze imena onih ljudi koji su tog dana ubijeni", rekao je on.

Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.