SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ ORIC

Svjedok obrane tvrdi da su muslimanske snage bile neorganizirane i potcinjene lokalnim vodjama

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ ORIC

Svjedok obrane tvrdi da su muslimanske snage bile neorganizirane i potcinjene lokalnim vodjama

Friday, 18 November, 2005

Na sudjenju srebrenickom ratnom zapovjedniku Naseru Oricu, advokati obrane su ovog tjedna – u nastojanju da dokazu kako njihov klijent nije odgovoran za zlocine koji su na doticnom podrucju pocinjeni tokom 1992. i 1993. – kao svjedoke izveli jednog stanovnika Srebrenice i jednog belgijskog humanitarnog radnika.


Tuzioci tvrde da je Oric odgovoran za mucenja i ubojstva srpskih zatvorenika, kao i za nemilosrdno unistavanje okolnih srpskih sela.


Okrivljenog se jednim dijelom tereti zbog toga sto nije sprijecio svoje potcinjene u izvrsenju tih zlocina, te zato sto nije poduzeo nista kako bi pocinioci makar naknadno bili kaznjeni.


Iako ne negiraju da su se zlocini desili, Oricevi branioci od samog pocetka sudjenja tvrde da okrivljeni nije imao stvarnu kontrolu nad onima koji su mu nominalno bili podredjeni.


Muslimanske snage, za koje se tvrdi da su bile pod njegovim zapovjednistvom, zapravo su – prema navodima obrane – bile izuzetno slabo organizirane i prakticno potpuno potcinjene lokalnim vodjama.


Obrana takodje istice da su mnoga zlodjela, ukljucujuci i spaljivanje srpskih kuca, pocinili izgladnjeli stanovnici opkoljenog grada, koji su u potrazi za hranom poharali okolna sela.


Ovotjedna su svjedocenja umnogome potvrdila ove navode. Medjutim, istovremeno se izmedju branilaca i sudaca pojavilo neslaganje oko toga koliko su neprilike, kojima su Srebrenicani bili izlagani tokom rata, uopce znacajne za ono za sto se Orica tereti.


Svjedok obrane Sead Bekric govorio je pred sudom o tome kako je – prije no sto je prilikom granatiranja jednog nogometnog stadiona u Srebrenici oslijepio – zajedno s tisucama civila i sam sudjelovao u napadima na okolna srpska sela.


Bekric se u sudnici pojavio u pratnji psa-vodica, napominjuci da je u trenutku izbijanja rata imao svega 13 godina. U rujnu/septembru 1992. postao je izbjeglica, jer je – kako je rekao – protjeran iz vlastite kuce u selu Voljevica (opstina Bratunac).


Svjedok je ispricao kako je tokom pljackanja srpskih sela u vise navrata prisustvovao spaljivanju kuca od strane muslimanskih civila. Konstatirao je i kako se Oric, u vrijeme trajanja tih napada – koliko je njemu poznato – nije pojavljivao na licu mjesta.


Bekric je takodje potvrdio da su oruzane grupe u Srebrenici zapravo bile okupljene oko pojedinih lokalnih vodja, ciji je cilj bila “obrana ili ponovno zauzimanje sela koja su prethodno osvojili Srbi”. A doticne vodje – medju kojima su bili i Hakija Meholjic, Akif Hustic i Zulfo Tursunovic – nisu, po rijecima svjedoka, “postivale nicija naredjenja”.


Pred sudom se ovog tjedna pojavio i Erik Dehi (Eric Dachy) – lijecnik iz Belgije, stalozena osoba u ranim cetrdesetim i bivsi rukovodilac misije “Lijecnici bez granica” za Jugoslaviju.


Dehi je sucima ispricao kako je, prilikom svoje prve posjete Srebrenici – u konvoju Ujedinjenih naroda, prosinca/decembra 1992. – stekao utisak da je “dospio u drugi svijet”.


“Potpuno sam bio ophrvan tim osjecanjem fizicke i psihicke bijede”, rekao je on, “koje je izbijalo iz ponasanja i stava ljudi s kojima smo se sretali.”


Svjedok je ispricao kako je Orica prvi put vidio tokom svoje druge posjete gradu, u ozuku/martu 1993., i kako je tom prilikom o njemu stekao “pozitivan” opci utisak. Rekao je kako mu se cinilo da je Oric “veoma ljubazan, premda ne previse otvoren, niti mocan”, te da ni on sam, niti ostali humanitarni radnici, s njim “nisu imali nikakvih problema”.


Okrivljeni je “uvijek bio spominjan s postovanjem” rekao je on. Pa i vise od toga – “s ljubavlju”.


Veci dio Dehijevog svjedocenja protekao je u znaku diskusije o srebrenickoj bolnici. Svjedok je stanje koje je u njoj vladalo – pozivajuci se na stravican manjak osoblja, lijekova i opreme – opisao kao “potpuno nezamislivo”.


“[Dr Nedret Mujkanovic] nije imao s cime operirati”, osvrnuo se svjedok na okolnosti pod kojima je radio jedini kirurg u gradu, s kojim je i sam obavio nekoliko operacija prilikom svog drugog boravka u Srebrenici. “Nije bilo ni kapi dezinficijensa, nijednog zavoja, aspirina, antibiotika, niti bilo cega drugog.”


I sam Mujkanovic je, svjedoceci tokom dokaznog postupka obrane, sucima rekao kako su uvjeti u bolnici bili “gori nego u srednjevekovnoj Evropi”, te kako je bio prinudjen cak i amputacije obavljati bez anestezije.


Dehi je pak opisao kako je u bolnici sreo i jednu djevojcicu, cija je slomljena ruka bila imobilizirana pomocu “dvije grancice i nekakvog ljepljivog papira”, sto “nije imalo apsolutno nikakvog efekta”.


“Nista se nije moglo uciniti” rekao je on, napominjuci da su prilike bile “bijedne” i u isti mah “pateticne”.


U jednom trenutku, sudac Karmel Agijus (Carmel Agius) je primijetio kako je Dehijevo svjedocenje krenulo u pravcu u kojem obrana “ne bi trebala ici”.


Naime, ovog mjeseca se vec raspravljalo o pitanju opsega dokaznog postupka, pri cemu su suci sacinili popis tema za koje su rekli da su, iz perspektive samih optuzbi za ratne zlocine, irelevantne.


Medju njima su i granatiranje Srebrenice, politika etnickog ciscenja lokalnih srpskih snaga, kao i “kriticni uvjeti pod kojima je stanovnistvo bilo prinudjeno zivjeti tokom razdoblja na koji se odnosi optuznica”.


No, Oricevi branioci su jasno stavili do znanja da nisu nimalo zadovoljni time sto ce se morati pridrzavati tih uputstava.


“Sastavni dio naseg slucaja jest i dokazivanje da je Srebrenica u to vrijeme predstavljala uzasno mjesto”, rekao je branilac Dzon Dzouns (John Jones), reagirajuci na intervenciju suca Agijusa, “te da je to presudno utjecalo na procjenu prioriteta – treba li se usredotociti na kaznjavanje vandalizma ili izbjegavanje zrtava”.


Na kljucno pitanje Oriceve uloge u ratnim dogadjanjima vratio se tek tuzilac Jan Vuben (Jan Wubben), prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka. Kada ga je Vuben upitao je li Oric, po njegovom misljenju, zaista bio nadlezan za muslimanske snage, Dehi je odgovorio prilicno uzdrzano.


“Za mene je on, sasvim izvjesno, predstavljao simbolicnu figuru”, rekao je on. “A da li je zaista imao i moc, to je manje izvjesno, i u tom pogledu bih bio veoma oprezan.”


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.


Frontline Updates
Support local journalists