POCINJE SUDJENJE HALILOVICU

Sudjenje Seferu Halilovicu – najvisem oficiru bosanske vojske koji se do sada pojavio pred Haskim tribunalom – trebalo bi poceti 31. sijecnja/januara.

Halilovic se izjasnio kao nevin o jedinoj tocki optuznice – za krsenje zakona i obicaja ratovanja. Doticna se optuzba odnosi na ubojstvo 63 bosanska Hrvata na podrucju Hercegovine, u rujnu/septembru 1993., kada je Halilovic bio jedan od tri najvisa zapovjednika u bosanskoj vojsci.

Tuzioci tvrde da su se ubojstva, o kojima je ubrzo izvjestila strana i domaca stampa, odigrala tokom operacije otklanjanja blokade Mostara, kojom je optuzeni rukovodio.

Oni smatraju da je Halilovic odgovoran za navedeni zlocin, i to zato sto nije poduzeo nista kako bi sprijecio svoje jedinice da ga izvrse, ili makar naknadno kaznio njegove pocinioce.

Prema optuznici, prvi niz ubojstava dogodio se u selu Grabovici, 8. rujna/septembra 1993., nakon sto lokalni Hrvati nisu pristali da se pripadnici bosanskih snaga razmjeste po njihovim kucama.

Kada su se vojnici pozalili Halilovicu na taj problem, jedan od njegovih potcinjenih nacinio je pokret rukom preko vlastitog grla, sto je znacilo da nepokorni Hrvati hitno treba da budu izvedeni pred sud – a da svakog tko odbije suradnju treba baciti u obliznju rijeku Neretvu.

Tuzioci tvrde da je Halilovic vidio spomenutu gestikulaciju, te da je takodjer znao i da se radilo o formacijama koje su poznate po svom nezakonitom ponasanju.

Odbijajuci da se stave pod zapovjednistvo bosanske vojske, oni su sudjelovali i u oruzanoj pobuni izvedenoj u srpnju/julu te godine, nakon cega su dugo samovoljno vladali nekim dijelovima Sarajeva, pljackajuci i muceci civile i prisiljavajuci ih na kopanje rovova nadomak linije razdvajanja.

Uprkos svemu, Halilovic se navodno zadovoljio time da komentar i gestu svog potcinjenog ocijeni kao neprikladan i da – prakticno – ne poduzme nista vise.

Tuzioci tvrde da je u bujici nasilja koja je potom izbila stradalo trideset i troje civila.

Istina, Halilovic je kasnije naredio jednom oficiru da istrazi citav taj slucaj, ali tuzioci isticu da nakon sto ta istraga nije dala nikakvih rezultata nije preduzeo nista drugo.

Svega nekoliko dana kasnije, 14. rujna/septembra, jos jedan bataljon koji je navodno bio pod Halilovicevom komandom izvrsio je napad na hrvatske snage. Potonje su se pak nalazile u selu Uzdol, u skolskoj zgradi.

Tuzioci tvrde da je vrhovni zapovjednik Rasim Delic prethodno vec upozorio Halilovica da ucini sve sto je moguce kako bi se izbjeglo ubijanje poput onog koje se prethodno dogodilo u Grabovici. No, Halilovic ocito ni ovoga puta nije vratio svoje jedinice u okvire zakonitog djelovanja, vec je umjesto toga ponavljao: “Milost ne trazimo, niti je nudimo.”

Taj put je, prema navodima tuzilastva, ubijeno 29 hrvatskih civila – pretezno zena, djece i starijih – i to uglavnom na spavanju, ili pak pri pokusaju da napuste Uzdol. Tuzioci napominju i da je jedan zarobljeni hrvatski vojnik takodjer bio pogubljen.

Ni ovim povodom optuzeni nije pokrenuo nikakvu ozbiljniju istragu o pocinjenim zlocinima.

Halilovic od samog pocetka tvrdi da je nevin. Neposredno prije no sto se u rujnu/septembru 2001. dobrovoljno predao Tribunalu, njegov advokat Faruk Balijagic uputio je pismo glavnoj tuziteljici Karli del Ponte (Carla Del Ponte) u kojem tvrdi da je njegov klijent zapravo zrtva bizarne zavjere u kojoj navodno osobno sudeluje i ratni predsjednik Alija Izetbegovic.

Optuzeni je s pokojnim Izetbegovicem bio u nestabilnim odnosima. Njih dvojica nisu bili suglasni oko toga kako bi Bosnu trebalo ubuduce organizirati; osim toga, predsjednik je javno kritizieao Halilovicevo odbijanje da napusti Sarajevo i obidje trupe na terenu.

Otisavsi i korak dalje od toga, Balijagic je tvrdio da je Izetbegovic, zajedno s ostalim zavjerenicima iz vojske, naredio masakr u Grabovici, a potom i podmitio svjedoke kako bi izazvao reagiranje Haskog tribunala i time “diskreditirao” Halilovica.

Nakon sto se predao Tribunalu, Halilovic je izjavio da se ne osjeca krivim, da bi nakon toga bio pusten na slobodu zahvaljujuci jamstvima bosanske vlade da ce se vratiti u Hag pred pocetak sudjenja.

Vrativsi se u Bosnu, pokusao je ponovo preuzeti polozaj ministra za izbjeglice, ali u tome nije uspio; isti zadatak je, prema tvrdnjama mnogih, svojevremeno obavljao vrlo uspjesno.

Pocev od ozujka/marta 2003., Halilovic je vlastitoj obrani poceo pristupati na znatno racionalniji nacin, posto se njegov novi advokat, Ahmet Hodzic, odlucio prvenstveno usredotociti na dokazivanje toga da njegov klijent nije bio nadlezan za operaciju uklanjanja blokade Mostara 1993., vec da je u nju bio upleten kao clan “inspekcije” koja nije imala nikakvu moc nad trupama.

I Halilovicevi sadasnji branioci, Piter Morisi (Peter Morrisey) i Genel Metro (Guenael Mettraux), uglavnom nastoje nastaviti tu liniju obrane – osporavajuci analizu tuzilastva o tome kakva je bila zapovjedna struktura bosanske vojske tokom 1993. i pokusavajuci da pokazu da je Halilovic ipak pokrenuo istrage o dogadjajima u Grabovici i Uzdolu.

Izgleda da u Tribunalu postoje ocekivanja da ce sudjenje – buduci da pociva na jednoj jedinoj optuzbi – moci biti okoncano za godinu dana. Pritom ce se jedan od sudaca, Amin El-Mahdi iz Egipta, povuci iz ovog procesa u studenome/novembru, kada mu istjece tekuci mandat.

U medjuvremenu, mogucnost da ovo sudjenje rasvjetli Halilovicev ocito kompliciran odnos s bosanskim ratnim rukovodstvom – ukljucujuci i navode o neuspjelom pokusaju atentata koji je 1993. odobrio osobno Izetbegovic – izaziva veliko zanianje u Bosni.

“Svima je poznata cinjenica da je generala Halilovica cesto saslusavala bosanska sluzba sigurnosti, i da je nakon smjene s polozaja bio cak optuzen za pokusaj drzavnog udara”, izjavila je za IWPR Vildana Selimbegovic, zamjenica direktora sarajevskog tjednika Dani, napominjuci da je Halilovic u vrijeme kada su se dogodili zlocini umnogome vec bio autsajder.

“Bit ce to svakako najinteresantnije sudjenje jednom bosanskom oficiru.”

Drugoj dvojici bosanskih oficira, Enveru Hadzihasanovicu i Amiru Kuburi, trenutno se sudi u Hagu za zlocine koje su u srednjoj Bosni 1993. navodno pocinile osobe koje su se nalazile pod njihovim zapovjednistvom – ukljucujuci i strance-islamiste, takozvane “mudzahedine”. I Naseru Oricu, vojnom lideru srebrenickih Muslimana, takodjer se sudi u Hagu, i to za zlocine koje su njegove jedinice navodno pocinile unutar i u blizini te istocnobosanske enklave tokom 1992. i 1993.

Michael Farquhar i Merdijana Sadovic su izvjestaci IWPR-a iz Haga.