SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu, tuzioci su ovoga tjedna zapoceli unakrsno ispitivanje za sada posljednjeg svjedoka obrane, radikalnog srpskog nacionaliste Vojislava Seselja.

Milosevic je Seselja pozvao da – iz vizure nekoga tko je prvo bio opozicioni politicar, da bi kasnije “dogurao” do potpredsjednika vlade – svjedoci o onome sto se na Balkanu dogadjalo tokom devedesetih.

Glavni dio svjedocenja okoncan je prosloga tjedna Seseljevom tvrdnjom da za najtezi zlocin koji je pocinjen u citavom tom razdoblju – masakr nad zarobljenim bosanskim Muslimanima iz Srebrenice – odgovornost zapravo snosi francuska tajna sluzba.

Neposredno nakon sto je unakrsno ispitivanje pocelo, pokazalo se da tuziocu Dzefriju Najsu (Geoffrey Nice) nece manjkati tema za diskusiju.

Seselj, naime, i sam ceka pocetak sudjenja po optuznici koja je protiv njega podignuta pred Haskim tribunalom i koja ga tereti za ratne zlocine poput ubojstava, mucenja i deportacija. Najs se ovom prilikom pozivao na odlomke iz zapaljivih govora koje je optuzeni svjedok odrzao pocetkom devedesetih, a iz kojih se prilicno jasno vidi da je poticao etnicke tenzije.

Tuzilac je insistirao i na intervjuima u kojima je Seselj u vise navrata iznosio podatke na osnovu kojih se Milosevica moze dovesti u vezu sa zlocinima.

Konacno, tuzilac se zapitao i zbog cega bi sudsko vijece uocte vjerovalo svjedoku kao sto je Seselj, s obzirom da on uporno vredja Tribunal.

U zasebnom postupku, suci Haskog tribunala su vec presudilei da se broj muslimanskih muskaraca i djecaka koji su 1995. poginuli nakon pada zasticene zone Ujedinjenih naroda krece izmedju 7.000 i 8.000. Krivica za masakr nedvosmisleno je pripisana vojsci bosanskih Srba.

No, Seselj je ovoga tjedna tvrdio kako je takva verzija dogadjaja, koju danas uglavnom nitko ne spori, umnogome pretejrana. Prema njegovim rijecima, jedina ubojstva koja su se zaista odigrala u Srebrenici – i u kojima je stradalo svega oko 1.000 zrtava – zapravo su pocinili placenici iz sastava francuske obavjestajne sluzbe. I to s ciljem da kompromitiraju srpsko rukovodstvo.

Svoju teoriju zavjere Seselj ocito temelji na izvjestajima srpskih tajnih sluzbi. On, medjutim, nije bio u stanju prisjetiti se gotovo nikakvih dokaza kojima bi podrzao zakljucke koji se u tim izvjestajima iznose.

Na samom pocetku unakrsnog ispitivanja, Najs se uglavnom posvetio odlomcima iz Seseljevih intervjua i govora s pocetka devedesetih.

Svjedok se u to vrijeme zalagao za “amputaciju” Hrvatske, upozoravajuci da ce Jugoslavija uskoro postati “Srboslavija”, te izjavljujuci kako bi oni bosanski Muslimani koji nisu spremni na lojalnost srpskoj drzavi trebali “poceti da se pakiraju”. Osim toga, cesto se pozivao i na zlocine koji su u proslosti pocinjeni nad Srbima, upozoravajuci da bi svatko tko bi zelei da ponovo izazove takva stradanja morao znati kako ce “osveta” biti “slijepa”.

Seselj sada porice da je nastojao medju Srbima izazvati pomamu mrznje, a u pripadnike ostalih etnickih grupa usadi strah. Prema njegovim rijecima, cesto se radilo samo o cinjenju usluga objema stranama – kako srpskoj, tako i nesrpskoj – i upozoravanjima na moguce buduce opasnosti.

Najs je Seselju postavljao i pitanja koja su se ticala Crvenih beretki – formacije koja je, prema navodima tuzilastva, pocetkom devedesetih odigrala veoma vaznu ulogu. Na njenom se celu nalazio Franko Simatovic, i ona je bila pod direktnom kontrolom srpske drzavne sluzbe sigurnosti.

Ukoliko se to ispostavi kao tocno, tuziocima ce biti relativno lako dokazati da Beograd, odnosno Milosevicev aparat, snosi neposrednu odgovornost za pocinjene zlocine.

Seselj je, medjutim, pred sudom izjavio da je spomenuta jedinica osnovana tek 1996., dakle po okoncanju sukoba u Bosni i Hrvatskoj.

On je pri toj tvrdnji ostao sve dok ga tuzilastvo nije podsjetilo na intervju iz kojeg proizilazi da to ipak nije tocno. Potom je konstatirao kako su se izjave iz intervjua odnosile na sasvim drugu grupu vojnika, koji su takodje bili povezani sa Simatovicem i nazivani Crvenim beretkama, ali nad kojima Beograd nije imao kontrolu.

Seselj je takodje pokusavao relativizirati i one svoje izjave u kojima je svojevremeno Milosevica dovodio u vezu s procesom regrutiranja i naoruzavanja srpskih drzavljana koji su sudjelovali u sukobima u Hrvatskoj i Bosni, a iz kojih se moglo zakljuciti da je srpska policija itekako sudjelovala u bosanskom ratu.

Svjedok sada tvrdi da je takve izjave davao u sklopu svoje kampanje koju je vodio protiv Milosevica, koga je u to vrijeme dozivljavao kao svog politickog konkurenta.

On je to opisao kao vlastitu politicku obavezu. Stovise, insistirao je na tome da te izjave zapravo i nisu bile lazi, posto je srpsko javno mnijenje znalo da nisu istinite i dozivljavalo ih kao neku vrstu privatne sale na Milosevicev racun.

Najs je pak sve to pokusao iskoristiti za potkopavanje svjedokovog kredibiliteta, isticuci kako ce zbog svog uvredljivog pristupa prema Haskom tribunalu Seselj svakako s velikim zarom prionuti i na laganje njegovim sucima.

U istom duhu, tuzilac je od Seselja zatrazio da potvrdi da je zaista napisao neke od knjiga koje se reklamiraju na veb-sajtu njegove Srpske radikalne stranke (SRS). Medju njima je i “U celjustima kurve Karle del Ponte” (misli se na glavnu tuziteljicu Tribunala), kao i ona u kojoj predsjednik Tribunala Teodor Meron (Theodor Meron) biva nazvan “genocidnim izraelskim diplomatom”.

Svjedok je sa velikim zadovoljstvom, na poziv tuzilastva, pristao procitati odlomke iz podnesaka koje je u medjuvremenu slao Tajnistvu Tribunala. U nekima od njih, on se sudskom osoblju – uz optuzbe da sprecava njegove pokusaje da se obrani, te upozoravajuci ga da ce naposletku “morati pojesti sve sto je zasralo” – obracao s “jebite se svi”.

Seselj je pri svojim tvrdnjama ostao i tokom saslusanja, nazivajuci Najsa “perfidnim” i porucujuci sucima da je njihova “antisrpska institucija” prvi tribunal koji je osnovan s ciljem postizanja mira, a ne pravde.

Seseljev kredibilitet dodatno je potkopan i time sto se Najs pozvao na njegove ranije izjave u kojima on sebe opisuje kao izuzetno nadarenog lazova.

Suocen s dvije mogucnosti – obrana vlastite licnosti i svjedocenja, ili novi napad na Najsa – Seselj je pokazao izvjesno oklijevanje. “Volio bih da sam toliko uvjerljiv lazov kao sto ste vi”, odgovorio je.

Unakrsno ispitivanje svjedoka obrane bit ce nastavljeno 14. rujna/septembra.

Michael Farquhar izvjestava za IWPR iz Londona.