ISTRAZIVANJE

Srbija: zatvorenici tvrde da su muceni

ISTRAZIVANJE

Srbija: zatvorenici tvrde da su muceni

Tuesday, 6 September, 2005

Pisu: Dragana Nikolic-Solomon i Gordana Igric iz Londona, i saradnici IWPR-a iz Beograda


Svedocanstva koje je prikupio IWPR ukazuju na to da su posle ubistva premijera Zorana Djindjica uhapseni bili zlostavljani.


Prikupljeni dokazi ukazuju na to da je zlostavljanje bilo sirih razmera nego sto bi se to moglo zakljuciti iz saopstenja srpske vlade ili izjava predstavnika Ujedinjenih nacija i OEBS-a.


Medjunarodni strucnjak za ljudska prava iz Beograda, koji je trazio da ostane anoniman, izjavio je da je oko 30 odsto uhapsenika bilo izlozeno nekom obliku zlostavljanja.


Policijska akcija poznata pod imenom "Sablja", koja je trajala od 12.marta, kada je Djindjic ubijen, do 22.aprila, rezultirala je hapsenjem najmanje 10.000 ljudi. Cilj istrage bio je da se pronadju ubice i da se razbiju kriminalni klanovi. Protiv 3.400 ljudi podnete su krivicne tuzbe. Vlasti su 29.aprila optuzile 45 ljudi, uglavnom clanova zloglasnog Zemunskog klana, za organizovanje i izvrsenje Djindjicevog ubistva.


Oko hiljadu ljudi se i dalje nalazi u pritvoru na osnovu odredbi novih kontroverznih propisa koji omogucavaju da se osumnjiceni zadrze u pritvoru dva meseca ili duze, bez kontakta sa advokatima ili rodjacima, i bez uzimanja preliminarnog iskaza pred sudom. Ostali su oslobodjeni.


Svedocenja o mucenju


Najcesci prijavljeni oblici mucenja bili su teska prebijanja i gusenje. Takodje su primenjivani elektro-sokovi. Neki od pritvorenika mucenjem su primoravani da potpisu priznanje. Zlostavljanje se odvijalo na razlicitim lokacijama.


Milan Vukovic, vlasnik restorana iz Beograda, uhapsen je 13.marta, dan po objavljivanju vanrednog stanja u zemlji. Bio je zadrzan mesec dana zbog sumnji da je pripadao grupi za koju se veruje da je izvrsila atentat na premijera. Oslobodjen je bez podizanja optuznice.


Vukovic je opisao tretman kojem je bio izlozen u policijskim prostorijama u Makisu, blizu Beograda, u sedistu specijalne jedinice Ministarstva unutrasnjih poslova za borbu protiv organizovanog kriminala.


"Grupa od sest ili sedam maskiranih policajaca vezala mi je ruke za stolicu koja je bila fiksirana za pod. Onda su mi navukli kesu na glavu", izjavio je za IWPR. "Vrlo brzo sam potrosio sav vazduh. Kesa mi se zalepila za lice i ja sam poceo da se borim za vazduh. Kada je bilo ocigledno da se gusim, probusili su kesu. To su mi radili dva puta".


"Trazili su da priznam da sam diler droge, ucenjivac i trgovac oruzjem, da sam nezakonito trgovao naftom, cigaretama i devizama. Nisu me tukli. Ali kada sam dospeo u Centralni zatvor u Beogradu, video sam na desetine prebijenih ljudi u hodnicima."


Vukovic je jedan od malobrojnih koji su se usudili da govore o mucenju kojem su bili izlozeni ne skrivajuci svoj stvarni identitet.


Jedan od uhapsenih koji su razgovarali sa saradnicima IWPR-a iskljucivo pod uslovom da ostanu anonimi, rekao je da je bio uhapsen i drzan u pritvoru 30 dana pre nego sto je pusten bez ikakvog obrazlozenja. Plaseci se odmazde I zabrinut za svoju sudbinu i sudbinu svoje porodice, u pocetku se snebivao da govori za IWPR, ali je na kraju rekao da su ga tukli dok je bio u pritvoru. "Nisu bili odavde, doveli su ih sa strane, i nosili su maske", rekao je on.


Prikupljeno je vise svedocenja koja se ticu grupe ljudi iz Krusevca koji su bili optuzeni za povezanost sa organizovanim kriminalom. Vecina njih se i dalje nalazi u pritvoru, pa je IWPR mogao da govori samo sa advokatima i rodjacima onih kojima je bio odobren kontakt sa spoljasnjim svetom. Neki od pritvorenika nisu imali konatkta sa pravnim savetnicima jos od haspenja.


Suprug Sandre Petrovic, Goran, i njen brat, Igor Gajic, uhapseni su u Krusevcu 14.marta. Ona kaze za IWPR da su obojica iznenada nestali bez traga i da porodica nije mogla da stupi u kontakt sa njima vise od mesec dana. Svog supruga je videla tek 13.maja, kada je izveden pred istraznog sudiju.


"Jedva sam ga prepoznala. Tesko je hodao i izgubio je oko sedam ili osam kilograma", kaze.


Muz joj je rekao da ga je policija odvela u sumu, nakon sto su mu na glavu stavili vrecu sa otvorom za disanje koju su pricvrstili lepljivom trakom. Onda su ga tukli, dva puta je gubio svest.


U izjavi datoj 26.maja, advokat Dejan Jovanovic potvrdio je da je Goran Petrovic i njemu ispricao istu pricu i da su mu on i drugi pritvorenici rekli da su bili "prebijani na veoma brutalan nacin". Advokat je takodje rekao da su na svima "vidljive mentalne i fizicke posledice", kao i da je Goranu Petrovicu povredjena kicma.


Kada je Sandra Petrovic videla brata Igora, on je imao 10 kilograma manje. I on joj je rekao da su ga odveli u sumu nakon sto su mu stavili vrecu na glavu i pricvrstili je lepljivom trakom. Brat joj rekao i da su ga kvasili i onda mucili elektro-sokovima koristeci elektricne kablove. Zatrazio je da istrazni sudija to unese u zapisnik.


Prema Sandrinoj prici, nakon sto su ih pretukli, odvedeni su u policijsku stanicu u Krusevcu, gde su im uzeli iskaze. Obojica su onda prebaceni iz zatvora u Cupriji u Beograd, na zahtev specijalnog tuzioca za organizovani kriminal. Nestali su bez traga i porodica je uspela da ih pronadje tek uz pomoc dvojice advokata.


Violeta Kojic, ciji je suprug takodje uhapsen u Krusevcu 14.marta, izjavila je za IWPR da je njen suprug tesko pretucen i da sada otezano hoda. Rekla je da je njegovo fizicko i mentalno stanje lose, da je dva puta pokusao da presece vene, i da je prebacen u vojnu bolnicu u Beogradu.


Kojicev advokat, Momir Vuckovic, potvrdio je njenu pricu. "Nikada u zivotu nisam video tako tesko pretucenog coveka", izjavio je u intervjuu datom IWPR-u 25.maja. "Na njegovom telu nema nijednog mesta bez podliva."


On je, takodje, potvrdio za IWPR da je njegov klijent pokusao da izvrsi samoubistvo, i da mu je Kojic rekao: "Radije cu sam da se ubijem, nego da me oni ubiju."


Posle 60 dana u pritvoru, Kojic i ostali prebaceni su u Beograd po nalogu specijalnog tuzioca za organizovani kriminal. Advokati o tome nisu obavesteni.


Trecem coveku, Slavoljubu Markovicu, koji je uhapsen u isto vreme kada i Kojic i Petrovic, samo jednom je dozvoljeno da vidi advokata.


"Moj klijent vise ne lici na osobu koju sam poznavao pre hapsenja. Ima mentalne probleme i pokusao je da izvrsi samoubistvo", izjavio za IWPR 26.maja njegov advokat, koji je insistirao da ostane anoniman.


"Rekao mi je da su ga vodili u sumu", izjavila je Markoviceva zena Emina. "Imao je vrecu preko glave. Tamo su ga tukli."


"Videla sam muza proslog petka u istraznom zatvoru u Krusevcu", nastavila je. "Jedva sam ga prepoznala. Izgubio je 12 kilograma i nos mu je polomljen. Na odeci koju sam donela iz zatvora ima tragova krvi. Pantalone su mu pocepane na kolenima, verovatno od klecanja", kaze ona.


"Muz mi je rekao da su ga tukli cetiri puta - od toga dva puta posle ukidanja vanrednog stanja. Kaze da su pokusali da ga mucenjem nateraju da prizna stvari koje nije ucinio, da bi mogli da ga otpuze."


Markovic je bar bio u prilici da vidi svog advokata. Ovaj je saradnicima IWPR-a rekao za slucaj Zivorada Zivkovica koji je u krusevackom zatvoru proveo tri meseca bez ikakvih konatakata sa pravnim savetnicima. Posle prvih 30 dana dobio je jos 60 dana pritvora po zakonu koji je u skupstini usvojen u aprilu.


Slucajevi zlostavljanja prijavljeni su i medju 45 ljudi optuzenih za saucesnistvo u Djindjicevom ubistvu. IWPR je dobio informacije o dva takva slucaja od medjunarodno priznatog strucnjaka za ljudska prava. Jedan se tice coveka iz Beograda koji je spavao kada su mu pripadnici jedinice SAJ upali u stan. Ni on, ni druga dvojica ljudi koji su bili u stanu nisu ih culi kada su usli. Policajci su ga probudili i "poceli da tuku kundacima". To je trajalo 15 do 20 minuta. "Isto su uradili i sa drugom dvojicom - jedan od njih se od batina upisao u pantalone." Onda je odveden u policijsku stanicu i kasnije optuzen.


Drugi oblici zlostavljanja


Druga svedocenja koja je prikupio IWPR ticu se onih oblika zlostavljanja i degradacije koji ne spadaju u fizicko nasilje.


Uskracivanje sna je navodno primenjeno u slucaju Svetlane Raznatovic, popularne pevacice i udovice Zeljka Raznatovica Arkana, vodje paravojnih jedinica. Pevacica, poznatija pod estradnim imenom Ceca, rekla je medjunarodnim ekspertima da joj policija nije dala da spava 35 sati, ispitujuci je u smenama. Slobodan Pazin, nekada visi policijski inspektor za razbojnistva u Beogradu, saopstio je istom izvoru da mu je san bio uskracen na isti nacin bar 40 sati.


Poznati beogradski advokat koji je pristao da govori pod uslovom da ostane anoniman izjavio je za IWPR da se citav ovaj postupak pritvaranja moze opisati kao smisljeno zlostavljanje.


"Zar nije mucenje postupak u kojem coveka zatvorite u neki podrum i ostavite ga danima bez ikakvog kontakta sa porodicom ili spoljasnjim svetom? Ljudima nije bilo dozvoljeno da se okupaju ili promene ves po 30 dana", kaze ovaj advokat.


"Mnogi su oslobodjeni nakon sto su proveli nedelje u pritvoru, a da ih za to vreme niko nista nije pitao niti saslusavao. Niti su kasnije optuzeni. Recenica koju su najcesce culi od policajaca, u sklopu psiholoske torture kojoj su bili izlozeni, glasila je: 'Vi ste kriminalci, nemate vi nikakva prava.'"


"Razgovarao sam sa covekom koji je proveo 22 dana u podrumu policijske stanice u Zemunu. Prva tri dana mu uopste nisu davali hranu, i nije imao nista da se pokrije dok je spavao na klupi u celiji sa razbijenim prozorom. Pusten je iz pritvora bez saslusanja, i nikakva optuznica nije podignuta protiv njega."


Mnogi koji su oslobodjeni nisu se usudjivali da govore iz straha da ce ponovo biti uhapseni ili da ce biti viktimizovani na neki drugi nacin. Vecina onih koji su pristali da govore zahtevali su da ostanu anonimni.


Pored prikupljanja izjava od svedoka, IWPR je razgovarao i sa izvesnim brojem medjunaordnih i domacih eksperata koji rade u okviru pravosudnog sistema Srbije ili se bave pracenjem slucajeva zloupotreba ljudskih prava. Za razliku od izvestaja koje su objavili OEBS i Visoki komesar UN za ljudska prava, UNHCHR, o kojima ce biti vise reci u nastavku, ovi izvori potvrdjuju da je bilo vise problema.


Policijska ovlascenja za hapsenje i zadrzavanje u pritvoru


Slucajevi navodnih zloupotreba odigrali su se u kontekstu velikog broja hapsenja izvrsenih na osnovu pravila koja dozvoljavaju da se onemoguci kontakt sa osumnjicenima u periodima koji traju i do dva meseca. Takva praksa znaci da pritvorenici nemaju na raspolaganju nikakve pravne lekove u ovom krucijalnom periodu pre formulisanja krivicnog slucaja.


Vecina slucajeva zloupotreba prijavljena je u ovoj ranoj fazi. Kada osumnjiceni jednom budu optuzeni i prebaceni iz policijskog pritvora u zatvor, tamo imaju pristup lekaru, cije je prisustvo neophodno da bi se dokumentovale povrede.


U jednom slucaju o kojem je obavesten IWPR, predstavnicima jedne medjunarodne organizacije pokazan je takav dokument kada su pokusali da se raspitaju o jednom zatvoreniku (koga nisu uspeli da vide). U dokumentu je bilo naznaceno da je covek imao modricu na oku i hematome na tabanima, sto je ukazivalo da je bio tucen po tabanima.


Nekoliko izvora u pravosudju, iz pravne struke i u medjunarodnim organizacijama potvrdilo je za IWPR da se u najvecem broju slucajeva fizicko zlostavljanje odigravalo prilikom hapsenja ili za vreme pritvora u istraznom zatvoru. Ovi izvori navode da je medju najvecim prekrsiocima bila Specijalna antiteroristicka jedinica, SAJ, Ministarstva unutrasnjih poslova.


"Gotovo svi oni koji su pali u ruke SAJ-a bili su podvrgnuti mucenju", izjavio je jedan od ovih izvora.


Prosirena ovlascenja za zadrzavanje u pritvoru koja je policija dobila proisticu iz uredbe o uvodjenju vanrednog stanja koju je potpisala Natasa Micic, vrsilac duznosti predsednika drzave, a kojom je vanredno stanje uvedeno. Uredbom je policiji dato pravo da privede svakoga za koga se sumnja da "ugrozava bezbednost drugih gradjana ili republike" i zadrzi ga u pritvoru do 30 dana. U ovom periodu osumnjiceni nemaju pravo da vide advokata, izadju pred sudiju ili stupe u kontakt sa porodicom.


Uredba je prestala da vazi prestankom vanrednog stanja, ali 11.aprila skupstina Srbije je izmenila zakon o organizovanom kriminalu da bi policiji dala jos sira ovlascenja. Sada policija moze zadrzati osumnjicenika u pritvoru do 60 dana bez kontakta sa spoljasnjim svetom, a za to je potrebno samo odobrenje nadredjenog zvanicnika iz Ministarstva unutrasnjih poslova. U posebnim slucajevima, istrazni sudija moze odrediti i dodatni pritvor od jos 90 dana.


U nekim slucajevima osumnjicenici su prvo pritvoreni na osnovu uredbe o vanrednom stanju, a onda zadrzani u pritvoru u skladu sa odredbama novog zakona, tako da im se moze desiti da ne vide advokata i cela tri meseca.


Organizacija Human Rights Watch je izdala saopstenje u kojem se kaze da je produzeni period pritvora u suprotnosti sa medjunarodnim standardima. "Praksom Evropskog suda za ljudska prava ustanovljeno je da zadrzavanje u pritvoru bez mogucnosti komunikacije predstavlja krsenje Evropske konvencije o ljudskim pravima, cak i ako traje znatno krace od onoga sto se trenutno praktikuje u Srbiji", receno je u saopstenju ove organizacije od 10.maja.


Osumnjicenima se omogucava kontakt sa advokatom tek prilikom izvodjenja pred istraznog sudiju. Advokati sa kojima je IWPR razgovarao navode da su imali samo ogranicen pristup svojim klijentima, kao i da su u nekim slucajevima njihovi klijenti naknadno prebacivani u druge istrazne zatvore bez obavestenja. Vlasti su izvrsile pritisak na vise advokata da potpisu izjave kojima se obavezuju da ce materijale povezane sa slucajem drzati u tajnosti.


Indicije da su iza atentata stajali vodeci kriminalci u zemlji znaci da u Srbiji nema mnogo saosecanja za njih. Ovo odsustvo interesa ocevidno je i u inostranstvu, gde su sok izazvan ubistvom, odobravanje povodom akcije uperene protiv kriminala i zelja da se pomogne demokratiji koja je jos u nastajanju, kako izgleda, u drugi plan potisnuli brigu za sudbinu uhapsenih.


Ipak, Medjunarodna konvencija UN o gradjanskim i politickim pravima, koja zabranjuje mucenje i "surov, nehuman i ponizavajuci tretman", ne pravi razliku izmedju osumnjicenih za koje je krivica na kraju dokazana i onih koji su nevini.


U jugoslovenskom krivicnom zakonu koji se sada primenjuje u Srbiji i Crnoj Gori tortura nije eksplicitno zabranjeno. Ali, u clanu 190 navedeno je da ce "sluzbena lica koja tokom vrsenja duznosti primenjuju silu, pretnje ili druge zabranjene metode u cilju iznudjivanja priznanja ili drugog iskaza od osumnjicenog lica, svedoka ili drugog lica, biti kaznjena zatvorom od tri meseca do pet godina." Clan 191 predvidja iste kazne zatvora za sluzbena lica koja "nanesu teske fizicke ili mentalne patnje, koriste pretnje ili uvrede, ili se ponasaju na drugi nacin koji vredja ljudsko dostojanstvo."


Poricanje zvanicnika


Vlasti u Srbiji insistiraju na tome da nije bilo slucajeva znacajnijih krsenja ljudskih prava.


Rasim Ljajic, Ministar za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore, izjavio je za IWPR da su u nekim slucajevima ljudi bili tuceni prilikom hapsenja - ali da to nije bila masovna pojava, niti to predstavlja sistematsko krsenje ljudskih prava.


Odbacio je optuzbe da je bilo mucenja. I pored toga sto su neki bili tuceni prilikom hapsenja, niko nije tucen dok se nalazio u pritvoru, izjavio je Ljajic.


Osvrcuci se na aprilsku posetu zatvoru predstavnika OEBS-UNHCHR, Ljajic je rekao: "Da smo bili krivi, ne bismo im dopustili da obidju zatvor."


Takodje je rekao da bi ostre odredbe sadasnjeg zakona o pritvaranju uskoro mogle biti ublazene, "Odredbe koje se ticu duzine pritvora bice izmenjene vec naredne sedmice."


Konacno, Ljajic je rekao i to da je njegovo ministarstvo objavilo telefonski broj na koji se mogu prijavljivati slucajeve krsenja ljudskih prava.


Kada se IWPR 3.juna obratio Ministarstvu unutrasnjih poslova Srbije, nakon sto su izostali odgovori na faksom postavljena pitanja o ovim optuzbama, portparol, pukovnik Vladan Colic, je izjavio: "Medjunarodne organizacije koje su posetile pritvorenike dale su svoje misljenje. Ministarstvo nema nista da doda."


Mada su prvi izvestaji o zlostavljanju pritvorenika procureli u javnost vec nekoliko dana posle 12.marta, vlasti se nisu oglasavale do 7.aprila, kada se beogradska ispostava americke organizacije Human Rights Watch pismom obratila Vladi Srbije i zahtevala da se prekine praksa drzanja osumnjicenih u izolaciji.


Ministar pravde Vladan Batic odgovorio je jednostavnim poricanjem. "Protiv onih koji se drze u pritvoru nije primenjivana sila, organicavanje prava, niti bilo sta sto bi bilo u suprotnosti sa zakonom".


Dan posle publikovanja pisma organizacije Human Rights Watch, potpredsednik Vlade Srbije Cedomir Jovanovic obavestio je novinare da "nema razloga za zabrinutost" i da "policija, tuzioci i sudovi postupaju u skladu sa svojim ovlascenjima".


Da bi naglasio stav da je zabrinutost koju je izrazila organizacija Human Rights Watch neosnovana, Jovanovic je dao neobicnu izjavu: "Prosle nedelje su predstavnici OEBS-a, Saveta Evrope i EU posetili Centralni zatvor u Beogradu i iz prve ruke se uverili da su ljudska prava tamo zasticena."


Pokazalo se da je ova tvrdnja potpuno netacna. U to vreme nijednom predstavniku inostranih organizacija nije bilo dozvoljeno da poseti bilo koji zatvor. Najmanje jedna istaknuta organizacija je podnela zahtev da joj se takva poseta odobri, ali nije dobila nikakav odgovor tokom tri sedmice od uvodjenja vanrednog stanja.


"Bio sam iznenadjen podatkom koji je izneo potpredsednik Jovanovic. Proverili smo i ustanovili da nijedna medjunarodna organizacija nije bila ni u kakvoj poseti", izjavio je predstavnik ove organizacije.


"Cak suprotno, dva ili tri dana posle Jovanoviceve izjave, dobili smo sluzbeno saopstenje da nam ne mogu odobriti posetu pod uslovima koje smo zahtevali", rekao je, dodajuci da je njegova organizacija imala slobodan pristup zatvorima dok je Milosevic jos bio na vlasti.


Nijedna od organizacija, medjutin, nije demantovala Jovanovicevu izjavu.


Medjunarodni tim obilazi zatvore


Pod snaznim spoljasnjim pritiskom vlasti su ipak morale da popuste. Vise od mesec dana posle uvodjenja vanrednog stanja - 14. i 15.aprila, predstavnici UNHCHR-a, misije OEBS-a u Beogradu i OEBS-a za demokratske institucije i ljudska prava, ODIHR, posetili su Centralni zatvor i glavnu policijsku stanicu u Beogradu. U zajednickom izvestaju o preliminarnim nalazima, objavljenom 13.maja, ove organizacije su prijavile dva moguca slucaja mucenja i vise drugih problema.


"Tokom posete delegacija je cula optuzbe i ustanovila da postoje indicije da je u slucajevima najmanje dvojice pritvorenika bilo mucenja i zlostavljanja. Nije bilo moguce u potpunosti proveriti istinitost ovih tvrdnji, ali delegacija veruje da je potrebno omoguciti pritvorenicima da ulazu takve prigovore i ocekuju razmatranje njihovih prituzbi u najkracem mogucem roku", receno je u zajednickom izvestaju.


Delegacija je takodje objavila da "produzeni period pritvora u kombinaciji sa losim uslovima boravka u pritvoru za mnoge pritvorenike predstavljaju degradirajucu kaznu ili tretman."


U javnom saopstenju koje je izdao OEBS moze se uociti tendencija da se kritike na racun srpske vlade ogranice. Odmah posle posete zatvoru, 17. aprila, sef misije OEBS u Srbiji i Crnoj Gori, Mauricio Masari, izjavio je za medije u Srbiji da strucnjaci OEBS-a nisu registrovali nijedan slucaj "znacajnijeg krsenja prava" niti "narocito nepovoljne" cinjenice u pogledu stanja u kojem se zatvorenici nalaze. Masari nije bio u timu koji je obavio posetu.


Portparol OEBS-a Rori Kin izjavio je za IWPR da je njegova organizacija imala neogranicen pristup pritvorenicima i da nisu dobili nikakve direktne pojedinacne prituzbe bilo tokom ili posle vanrednog stanja.


Da li je izvestaj ublazen?


U zajednickom izvestaju UNHCHR-a i OEBS-a osudjuju se postupci korisceni prilikom pritvaranja, ali se zakljucuje da dokazi ne ukazuju na sistematsko fizicko zlostavljanje. Ipak, jedan od clanova delegacije izjavio je za IWPR da izvestaj predstavlja kompromis postignut izmedju UNHCHR-a, ORBS-a i ODIHR-a, i da nudi ublazenu sliku stvarnog stanja koje je delegacija ustanovila.


"Ono sto smo videli bilo je zaista strasno. Niko ne bi smeo da ljude fizicki zlostavlja", smatra ovaj izvor. "Uslovi u samicama su tako strasni da sami po sebi predstavljaju mucenje. U tim prostorijama nismo bili u stanju da disemo, pa smo sa pritvorenicima razgovarali na drugom mestu."


Isti izvor je potvrdio da su ustanovljeni slucajevi fizickog mucenja pritvorenika i da su neke od njih jedva prepoznali.


"Jedan od pritvorenika, na kome su se i 20 dana posle hapsenja videli tragovi zlostavljana, rekao je clanovima delegacije da je posle prvih batina izgledao kao 'covek slon'," naveo je ovaj izvor.


Uskracivanje pristupa organizaciji human rights watch


Ipak, zatvorska kapija otvorena je samo predstavnicima OEBS-a i UN-a. Nevladine organizacije Fond za humanitarno pravo i Helsinski komitet za ljudska prava u Srbiji nisu dobile odobrenje da udju u zatvor. U saopstenju ove druge organizacije od 14.maja, receno je: "Posle mesec dana davanja obecanja organizaciji Human Righst Watch da ce dobiti neogranicen pristup pritvorenicima, izgleda da vlasti preduzimaju sve sto mogu da do takve posete nikada ne dodje."


Bogdan Ivanisevic, predstavnik organizacije Human Rights Watch u Beogradu, izjavio je za IWPR da njegovoj organizaciji nije dozvoljeno da udje u Centralni zatvor i razgovara sa pritvorenicima, mada je odobrenje za to dobijeno od Ministarstva pravde.


"Jasno je da srpska vlada sprecava Human Rights Watch da razgovara sa pritvorenicima, narocito u svetlu (UNHCHR-OEBS) izvestaja koji ukazuje na ogranicenja u kontaktu sa pritvorenicima i iznosi ozbiljne kritike na racun losih uslova u zatvoru i povreda koje se nanose pritvorenicima", rekao je Ivanisevic.


Nedodirljivost policije i sudova


Mada je priznala da su se u najranijoj fazi pritvaranja dogadjali izolovani slucajevi prebijanja, vlada, koliko je poznato IWPR-u, nije preduzela nikakve korake u cilju sprovodjenja istrage o postupcima njenih redovnih i specijalnih policijskih snaga. Prema odredbama clana 2 Konvencije protiv mucenja, zemlje potpisnice su duzne da "preduzmu efikasne zakonodavne, administrativne, pravosudne ili druge mere u cilju sprecavanja mucenja".


Optuzenici ce na predstojecim sudskim procesima verovatno navoditi da su bili muceni, i izvestan broj slucajeva bi mogao biti odbacen vec na prvom rocistu ili po podnosenju zalbe. To ce diskreditovati vladu, kako u njenim pokusajima da se obracuna sa organizovanim kriminalom, tako i u pokusajima da evropske institucije uveri da je svoje zakone i pravosudnu praksu uskladila sa standardima EU jos pre pristupanja.


"Mnoge stvari ce se tek otkriti. Ranije ili kasnije, sve to sto se dogadjalo pritvorenicima za vreme vanrednog stanja naci ce se pred sudom u Strazburu. Drzava ce morati da isplati velika obestecenja", komentarise za IWPR jedan ekspert iz delegacije koja je posetila zatvor u Beogradu.


Jedan od uhapsenih tokom operacije "Sablja", Mihajlo Colovic, vec planira da tuzi Dejana Joksimovica, sefa policije u Arandjelovcu. U sudskoj dokumentaciji nalazi se izjava Colovica da ga je Joksimovic bicevao telefonskim kablom, udarao ga, sutirao, tukao bezbol palicom, sve u pokusaju da ga natera da optuzi drugog osumnjicenika. Colovic je izjavio za IWPR da mu je pukla bubna opna i da je morao da trazi medicinsku pomoc.


Beograd ce se verovatno naci pod pritiskom da revidira zakone koji daju prevelika ovlascenja policiji.


"Zbog odredbi koje dozvoljavaju pritvor od 60 dana nasa zemlja bi mogla naici na probleme u kontaktima sa medjunarodnim institucijama", kaze profesor Momcilo Grubac, strucnjak za krivicno pravo. "Posto smo primljeni u Savet Evrope, svaki gradjanin koji bude povdrgnut takvom tretmanu mogao bi se obratiti sudu u Strazburu.".


Dragana Nikolic-Solomon je zamenik urednika, a Gordana Igric menadzer IWPR projekta za Balkan u Londonu. Istrazivanju su pomogli saradnici u Beogradu.


Frontline Updates
Support local journalists