Nema Hljeba, Nema Autobusa

Upravo saznajemo da su desetine hiljada Albanaca izvedene iz njihovih kuca u Peci, u zapadnom dijelu pokrajine, te ih srpska policija sprovodi u pravcu Rozaja, blizu granice izmedju Kosova I Crne Gore. Albanski izvori tvrde da je vise od stotinu ljudi ubijeno u gradu, da lesevi leze po ulicama, te da je poslije granatiranja i pljackanja, stari dio grada razrusen. Izgleda da je i Djakovica u plamenu, te da je i tamo mnogo ljudi ubijeno.

Prema izvjestajima Kosova pressa, novinske agencije Oslobodilacke vojske Kosova (KLA), srpska policija upala je u selo Cirez gdje je vise od 15 000 izbjeglica zivjelo vec duze od dvije sedmice na otvorenome, da bi ih prisilila da se premjeste u obliznji vojni objekat - moguci cilj NATO-a. Sta se tu stvarno zbiva i o kojem broju ljudi se radi tesko je zakljuciti, ali postoji bojazan od masovnih egzekucija.

U Pristini, na ulicama se mogu vidjeti samo policija i veliki broj naoruzanih civila (Srba) koji tumaraju uokolo i s vremena na pripucavaju. Pljacka, paljevina i svekoliko unistavanje se nastavljaju. Radnje su potpuno demolirane, sve je iz njih izneseno. Kafici i restorani - tesko su osteceni. Prosle noci bilo je mnogo eksplozija u gradu, i to ne samo od NATO bombi. To se narocito odnosi na Dragodan, rezidentalni dio Pristine, odakle se stalno cuju eksplozije. Tamo su posebno ugrozeni Albanci koji zive u privatnim kucama.

Ja ne spavam kod kuce nocu, ali ujutro kad se vracam vidim mnogo krvi po tlu u susjedstvu; nemoguce je saznati ko li je to nastradao prethodne noci. Izgleda da vlasti nagone ljude da bjeze. U mnogim zgradama postavljeni su mali oglasi s amblemom KLA, u kojima se gradjani pozivaju da napuste svoje domove i gradove.

Pojedini lokalni komandanti KLA distanciraju se od tih papira, a posto je na njima tekst na albanskom jeziku s mnogo gresaka, dalo bi se zakljuciti da je posrijedi akcija vlasti. Ovo nije prvi put da slicne obavijesti kruze gradom, pozivajuci gradjane da ucine ovo ili ono.

Problem je u tome da su vrlo mali izgledi za odlazak iz grada bilo gdje. Autobuska stanica u Pristini je puna, autobusi i dalje saobracaju. Ali oni voze samo na sjever, prema Srbiji, i samo Srbima je dozvoljeno da putuju. Albanci su prikraceni.

Inace, nemoguce je izaci iz grada. Ulice su pod kontrolom paramilitarnih grupa, niko ni ne pokusava da prodje. Ipak, uz pomoc mita ili na neki drugi nacin, pojedinci pronalaze izlaz - vise ne vidjam ni jednog od mojih kolega novinara.

Cak i ako imate novca, gotovo nista se ne moze kupiti u radnjama koje su nekim cudom ostale postedjene razaranja; nema hljeba, mlijeka, secera, brasna. Potrebno je veliko bogatstvo da bi se kupila kutija cigareta - ta roba postala je izuzetno rijetka - ili neki lijek.

Prosle noci imali smo vise srece s telefonima i mogli smo primati pozive. Ali sada samo mali broj linija je u funkciji, sistem mobilnih telefona ne radi i plasimo se da bi cijela telefonska mreza uskoro mogla biti iskljucena. Internet putem kojega saljem ovaj izvjestaj pripada porodici koja je povezana sa srpskom vladom, ali ocekujemo da ce i ovaj kanal uskoro biti presjecen.

U medjuvremenu, zvanicni mediji ponosno javljaju da je "Jugoslavija usla u istoriju kao jedina drzava koja je oborila avion NATO-a". Pozari i razaranja koje svaku noc gledamo na srpskoj TV, prema njihovom tvrdjenju takodje su djelo NATO-a.

Ovaj izvjestaj napisao je IWPR dopisnik iz Pristine, cije ime nije publikovano iz bezbjednosnih razloga.