RADIONICE ZA DZINS BOJE NOVOPAZARSKU VODU U OTROVNO PLAVO

Veliki broj malih radionica za izradu odece od dzinsa ispusta otpadne materije u vode Sandzaka, sto predstavlja ozbiljnu pretnju za zdravlje ljudi.

RADIONICE ZA DZINS BOJE NOVOPAZARSKU VODU U OTROVNO PLAVO

Veliki broj malih radionica za izradu odece od dzinsa ispusta otpadne materije u vode Sandzaka, sto predstavlja ozbiljnu pretnju za zdravlje ljudi.

Mirza i Samir, dvojica sedmogodisnjaka, veselo trce duz obala reke Raske u Novom Pazaru, sa gumenim slaufima u rukama.


Reka protice pored njihove ulice i obezbedjuje toliko zeljeno osvezenje za mnogu decu u gradu tokom letnjih meseci.


Ali ono sto Mirza i Samir ne primecuju, ili ih to jednostavno ne brine, jeste neobicna boja vode u kojoj plivaju. Nekada samo svetlozelena ili svetlosmedja, voda u reci je nedavno dobila neobicnu plavu boju koja izgleda sasvim vestacki.


Odrasli prolaznici su oprezniji. Dok setaju pored reke neki od njih se zaustavljaju da upozore decu na opasnosti od kupanja u reci zagadjenoj fabrickim otpadnim supstancama.


Ali deca ih jednostavno ignorisu i nastavljaju da rone i plivaju.


Ovakva boja je posledica rada glavne industrije u gradu, a to je proizvodnja dzinsa. Devedesetih godina, Novi Pazar je postao tekstilna prestonica Srbije i Crne Gore, a poslednjih meseci osnovane su mnoge nove male kompanije.


Radionice obezbedjuju sredstva za zivot za veliki broj ljudi u Novom Pazaru, ali u isto vreme zagadjuju reke Rasku i Josanicu, koje teku kroz grad i ulivaju se u reku Ibar. Oko 45 od 48 radionica u gradu ispustaju otpadne materije direktno u reku, posle obrade dzinsa na kamenu da bi platno dobilo svetliju boju. To je "stone-wash" izgled koji kupci traze. Lokalni ekolozi se vec godinama zale na zagadjivanje reke.


Lider jedne takve grupe, po imenu "Raski sliv", Ibrahim Mehmedovic, izjavio je za BCR da su samo tri radionice u gradu instalirale filtere za otpadnu vodu.


On je izjavio da je problem daleko ozbiljniji od samo nove plave boje vode u reci.


"Ispustanje otpadnih materija posle procesa izbeljivanja u kojem se koristi ulje dovelo je do javljanja visoke koncentracije hroma u vodi", kaze Memedovic.


Omer Numanovic, stari ribar iz grada, potvrdjuje da je steta velika.


"Danas u Raskoj mogu da upecam samo stare cipele, a to je nekada bila cista reka", kaze on.


"Kada sam bio decak, voda je bila tako cista da ste je mogli piti."


Ismeta Mehovic, cija se kuca nalazi pored Raske, takodje se zali na zagadjenje.


"Kada nocu ispustaju otpadnu vodu, toliko smrdi da ne mozemo ni prozor da otvorimo", kaze ona.


"Zalili smo se inspektorima mnogo puta. Ali kada oni ujutro dodju, reka se vec iscisti."


Kada je pitamo zasto dozvoljava deci da se kupaju u tako zagadjenoj reci, ona sleze ramenima.


Kaze da isto rade i njeni susedi. "Sta da im kazem, ako se njihovi drugovi kupaju u istoj reci?".


Zoran Vostinic, sef ekoloske inspekcije za oblast Kraljeva, kaze da su zdravstveni i bezbednosni inspektori dobro upuceni u ovaj problem i da pokusavaju da ga rese.


"Neki vlasnici radionica za dzins zapravo imaju filtere, ali nemaju zaposlene koji su kvalifikovani da ih koriste", tvrdi on. "Ne mozemo stajati pored njih sve vreme da bismo ih kontrolisali."


Vostinic je izjavio da su poceli da naplacuje kazne proslog decembra, kada je usvojen novi Zakon o zastiti zivotne sredine, u opsegu od 150.000 do tri miliona (17.000 do 35.000 evra).


Dodao je da novi zakon obavezuje vlasnike tekstilnih kompanija da dostave studiju o merama ekoloske zastite da bi dobili dozvolu za rad.


Fuad Ugljanin, vlasnik tekstilne kompanije Bruk, izjavio je da je spreman da postuje nove propise.


Obustavio je rad svoje radionice za dzins prosle zime, dodaje, jer nije imao odgovarajucu opremu za preciscavanje. "Ja ne zelim da poslujem protiv zakona, ali nekima od mojih kolega to ocigledno nije vazno", kaze on.


"Nije mi u interesu da zaradjujem tako sto cu zagadjivati okolinu."


Vlasnici radionica koje i dalje zagadjuju reku bili su, sasvim ocekivano, manje raspolozeni da javno govore o ovom problemu.


"Zasto bismo brinuli o ekologiji kada mnogi ljudi nemaju ni hleba da jedu", pitao je jedan od njih. "Fabrike treba pustiti da rade, cak i ako ispustaju otrovne materije."


Cini se da su neki od njihovih radnika, koji su i roditelji dece koja se kupaju u reci, manje zadovoljni ovim resenjem, ali kazu da moraju da slusaju naloge svojih sefova. "Znamo da zagadjujemo Rasku, ali sta mozemo uciniti?", poverio nam se jedan od njih.


"Od ovog posla hranim svoju cetvoroclanu porodicu. Zanima me samo da platu dobijem na vreme."


Amela Bajrovic i Alma Rizvanovic su novinarke stanice Radio Sto Plus, nezavisnog radija iz Novog Pazara.


Serbia
Frontline Updates
Support local journalists