Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Svjedok ukoren zbog zastupanja “srpske stvari”

Tuzilastvo osporava vidjenje kosovske povijesti koje je iznio Milosevicev vjestak.
By Alison Freebairn

Prvi vjestak Slobodana Milosevica iznio je pred sudom svoje vidjenje Balkana kao podrucja na kojem su se Srbi stoljecima bili prinudjeni braniti od albanskih susjeda.


Povjesnicar Slavenko Terzic, clan Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), ponudio je ovog tjedna prilicno pristran prikaz kosovske povijesti, iz kojeg proizlazi da Srbija nikada nije povukla nijedan pogresan potez.


Bivsek jugoslavenskog predsjednika Milosevica pred Tribunalom se tereti za ratne zlocine, zlocine protiv covjecnosti i genocid koje je Srbija na Kosovu cinila tokom 1998. i 1999.; rijec je o dogadjajima koji su se okoncali NATO-vim bombardiranjem. Protiv Milosevica su zapravo podignute tri optuznice, koje ukupno sadrze vise od 60 tocaka, i u kojima se navode optuzbe za nedjela pocinjena u ratovima koji su vodjeni na Kosovu, u Hrvatskoj, te u Bosni i Hercegovini.


Dok ga je ispitivao okrivljeni – kojeg je predsjedavajuci sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) podsjetio da ce za svrhe upoznavanja s kontekstom sudskom vijecu biti dovoljan i relativno kratak osvrt na pozadinu kosovskih dogadjanja – Terzic je nasiroko govorio o povijesti Kosova i naroda koji ga naseljavaju. Njegovo je svjedocenje bilo potkrijepljeno i opsirnim izvjestajem koji je predan sudskom vijecu.


Terzic je insistirao na tome da je proteklo desetljece na djelu bila zavjera neimenovanih snaga koje su ohrabrile teznju ka objedinjavanju svih teritorija s pretezno albanskim stanovnistvom, kao i na tome da je upravo zato doticno podrucje postalo “srediste trgovine drogom i ljudima”, s kojeg u Evropu dopire i val islamskog fundamentalizma.


Osim sto je dijelove albanske populacije na Balkanu optuzio za ucesce u krijumcarenju droge i trgovini ljudima, Terzic je pred sudom rekao i da Albanci vec vise stoljeca unazad sistematski vrse zlodjela nad svojim srpskim susjedima.


Posezuci za velikim brojem mapa i dokumenata iz svog izvjestaja, svjedok je nastojao dokazati da srpsko prisustvo na Kosovu datira jos od sedmog stoljeca, a da je albanska vecina na njemu uspostavljena tek nedavno, i to zahvaljuci etnickom ciscenju tamosnjih Srba i ogromnom prilivu Albanaca s citavog Balkana.


“Separatisticko” djelovanje etnickih Albanaca, koji teze stvaranju “Velike Albanije”, vec desetljecima – po rijecima svjedoka – izaziva stradanja srpskog stanovnistva.


Ova tvrdnja navela je tuzioca Dzefrija Najsa (Geoffrey Nice) da svjedoku postavi pitanje sadrzi li njegov ekspertski izvjestaj “bilo sto sto bi Albancima ili kosovskim Albancima islo u prilog”, te jesu li u periodu nakon Drugog svjetskog rata i Albanci mozda bili zrtve srpske agresije ili teritorijalnih pretenzija.


Svjedok je odgovorio da ne zna za takve primjere, ako se izuzmu slucajevi sudionika u nasilnim demonstracijama ili drugim vidovima separatistickog i antisrpskog djelovanja.


Tuzilac je potom svjedoka podsjetio na nalaze iz izvjestaja kojeg je, pod naslovom “Panalbanizam: prijetnja balkanskoj stabilnosti?”, u veljaci/februaru 2004. objavila Medjunarodna krizna grupa iz Brisela.


Terzic je pak sudu prvo rekao kako se ne slaze sa zakljuckom tog izvjestaja, u kojem se navodi da ideja Velike Albanije ima tek neznatnu politicku ili drustvenu podrsku, da bi kasnije priznao da spomenuti dokument ipak nije ni procitao.


Najs je Terzicu zamjerio zbog toga sto, pripremajuci vlastiti ekspertski izvjestaj, nije uzeo u obzir spomenute nalaze. On je od njega zahtijevao da izvjestaj Medjunarodne krizne grupe procita 8. prosinca/decembra, odnosno u pauzi sudjenja. Medjutim, ni nakon sto je sudjenje sljedeceg dana nastavljeno, nije se stekao utisak da je svjedok to ucinio.


Tuzilac je zato sam procitao odlomke iz zakljucka tog izvjestaja, u kojem stoji da su “albanske paravojne grupe na Kosovu i u Makedoniji siru podrsku pocele dobivati tek posto su se odrekle prvobitnih panalbanskih nacionalistickih ciljeva i usredocile se na prava pripadnika vlastitog naroda”, kao i da “nasilje u ime Velike Albanije, ili bilo kakve druge izmjene granica, nema politicku podrsku, niti moralno opravdanje”.


Nakon toga je Najs Terzicu rekao: “Ovo se ne slaze s dokazima koje ste vi iznijeli tokom glavnog ispitivanja.”


Negodujuci, svjedok je upotrebu izvjestaja Medjunarodne krizne grupe opisao kao “cistu provokaciju”, tvrdeci da taj dokument cak nije ni potpisan, sto ga samim tim cini “fantomskim” i bezvrijednim.


Terzic je odbacio i tezu da ideja Velike Albanije uziva manjinsku, a ne vecinsku podrsku, napominjuci: “To jeste platforma za Veliku Albaniju. 'Panalbanizam' je samo drugo ime za istu stvar.”


Ovakvi odgovori nisu impresionirali tuzioca, koji je svjedoku uzvratio: “Vi ste ovdje izgleda dosli zastupati stavove, umjesto da iznosite dokaze.”


Da bi potkrijepio svoje uporne tvrdnje po kojima ideja ujedinjenja ipak uziva vecinsku albansku podrsku, Terzic se pozvao na Memorandum Nacionalnog fronta za albansko ujedinjenje – organizacije koja se otvoreno zalaze za stvaranje Velike Albanije.


U intervjuu za IWPR, Nikolas Vajt (Nicholas Whyte) – direktor Evropskog programa Medjunarodne krizne grupe i jedan od autora izvjestaja te internacionalne istrazivacke organizacije – izjavio je: “Zanimljivo je da svjedok kao plan stvaranja Velike Albanije opisuje i u dokazni materijal uvodi upravo Memorandum Nacionalnog fronta za albansko ujedinjenje, koji se u nasem izvjestaju kritizira.”


Vajt je objasnio da je istrazivanje koje je njegova organizacija obavila bilo “jedno od najiscrpnijih u kojima sam sudjelovao” i da su pripreme, opsezni intervjui i terenski poslovi, kao i kasniji rad na dokumentu, potrajali vise od godinu dana.


Odgovarajuci na tvrdnju svjedoka da je izvjestaj “fantomski”, Vajt je rekao da taj dokument nije potpisan zbog toga sto se rezultati istrazivanja smatraju vlasnistvom citave organizacije, ukljucujuci i njen odbor.


“Medjutim, u objavi za stampu koja prati izvjestaj navedena su i imena onih koji su [u autorskom smislu] najzasluzniji, tako da nije bilo tesko obavijestiti se o tome”, rekao je on, navodeci da se u slucaju “panalbanskog” izvjestaja radi o analiticarima Mirandi Vikers (Miranda Vickers), Aleksu Andersonu (Alex Anderson) i njemu osobno.


Predstavnica Koalicije za medjunarodnu pravdu, Dzudit Armata (Judith Armatta), izjavila je za IWPR da svjedok ocito ne zeli odstupiti od svojih izuzetno negativnih predrasuda o albanskom narodu.


“On [u svom ekspertskom izvjestaju] koristi samo neke izvore, i to one koji su u skladu s njegovim vlastitim poimanjem stvari”, kaze ona. “A takvim pristupom ni na koji nacin ne moze pomoci Milosevicu.”


I zaista, tokom Najsovog unakrsnog ispitivanja i nakon niza sudackih prijekora, Terzic nije dobio nikakvu podrsku od Milosevica, koji se u posljednje vrijeme pred sudom ponasa znatno pristojnije.


Armata dodaje: “Smatram da je Milosevic ovog tjedna zaista napravio dobar posao. vrlo je profesionalno pristupio sudu i ni o cemu se nije prepirao sa sucima – sto je u svakom pogledu ohrabrujuce.”


Nastavak sudjenja zakazan je za 15. prosinca/decembra, kada bi pred sudom trebalo da se zavrsi svjedocenje sljedeceg Milosevicevog svjedoka – umirovljenog profesora povijesti i clana SANU-a, Cedomira Popova.


Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Londonu.