Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ ORIC

Pise: Merdijana Sadovic iz Haga (TU Br 394, 18-feb-05)
By IWPR

Vidno umoran, zakrvavljenih ociju, Oric je djelovao prilicno napeto u trenutku kada su tuzioci Nedretu Mujkanovicu poceli postavljati pitanja koja su se odnosila na mucenje srpskih zatvorenika od strane pripadnika lokalne milicije (kojom je zapovijedao okrivljeni), te spaljivanje srpskih sela u srebrenickoj regiji.


Medjutim, napetost je popustila kada je Mujkanovic rekao da je stvarni uzrok pljacke bila izgladnjelost lokalnog stanovnistva, ukazujuci na kaos u kojem “nitko, pa ni Oric, nije mogao [imati] stvarnu kontrolu nad civilnim i vojnim snagama”.


Na kraju svjedocenja, Mujkanovic se prikljucio nizu svjedoka optuzbe cija su se svjedocenja okoncala na nacin koji mnogo vise ide u prilog obrani.


Mujkanovic ima 44 godine. U kolovozu/avgustu 1992. stigao je u Srebrenicu, gdje je trebao osnovati bolnicu za stanovnistvo pod opsadom. Kao mlad i neiskusan kirurg, bio je prisiljen obavljati svoj posao u uvjetima za koje je rekao da su bili “gori nego u srednjevekovnoj Evropi”.


Osim gladi uzrokovane srpskom blokadom, stanovnistvo Srebrenice izlagano je i granatiranju, u kojem je, samo tokom prve godine bosanskog rata, poginulo ili ranjeno vise tisuca ljudi.


Bez medicinske opreme (koja u grad nije pristizala), bez struje i tekuce vode, Mujkanovic je – za devet mjeseci koliko je proveo u Srebrenici – izvrsio oko 1.400 kirurskih intervencija, od cega oko 200 bez anestezije.


Svjedok se posebno osvrnuo na jedan od onih dana kada je, neposredno po njegovom dolasku u grad, u bolnicu dopremljen veliki broj ranjenika. “Imao sam tri improvizirana operaciona stola, na kojima sam vrsio amputacije bez anestezije ili bilo kakvih drugih sredstava za ublazavanje bola”, rekao je on. “Svega se sjecam i preciznije no sto bih zelio.


“Ako je ikada postojao pakao na zemlji, onda je to bilo u Srebrenici tokom 1992. i 1993.”, dodao je on.


Mujkanovic je prvi bosanski Musliman koji svjedoci protiv Orica: po mnogo cemu, on je i kljucni svjedok optuzbe. Tokom svog boravka u Srebrenici, postao je clan najuzeg kruga optuzenikovih suradnika, pa je prema nekim podacima bio cak i upoznat s njegovim planovima napada na okolna srpska sela.


Buduci da su i strani mediji hvalili njegov rad u Srebrenici, Mujkanovic je umnogome i sam stekao status nacionalnog heroja (kao i Oric). Poslije rata je imao uspjesnu karijeru – postao je clan opozicione Stranke za Bosnu i Hercegovinu, a zatim i lokalni ministar zdravlja u vladi tuzlanskog kantona, te upravitelj Klinickog centra u Tuzli, jedne od najznacajnijih institucija te vrste u citavoj zemlji.


Mujkanovic je pred sudom potvrdio da su u vrijeme njegovog boravka u enklavi Oricevi ljudi vojno djelovali po selima oko Srebrenice. Takodjer je priznao i da su srpska sela pljackana, a kuce spaljivane.


Njegov iskaz je potom poceo bivati sve dvosmisleniji, da bi se ubrzo ispostavilo da veci dio onoga o cemu govori zapravo ide u prilog obrani koju je prethodno izneo Oricev zastupnik.


Opisujuci tadasnju situaciju u Srebrenici kao “totalni kaos”, on je sudu rekao da “nije bilo jasno tko je za sto bio nadlezan i tko je kome bio nadredjen”.


Upitan za pljacku, on je za nju odlucno okrivio ocajno civilno stanovnistvo, tvrdeci: “Jedina stvar za koju su jedinice bile zainteresirane, bilo je oruzje i municija.”


Po njegovim recima, najveci dio vojnih operacija po selima oko Srebrenice bio je u stvari tajno isplaniran, kako bi se izbjegle komplikacije. Svjedok je objasnio i da su se civili, cim bi saznali za to, okupljali oko sela “tako da su vrlo brzo bili spremni za napad”.


U jednom selu, svjedok je osobno video zene i djecu kako pale kuce “posto su iz njih odnijeli sve sto se moglo odnijeti”.


Oric se “zestoko protivio spaljivanju i pljacki”, istakao je u vise navrata svjedok, dodajuci da su se pojavljivali i neki dodatni problemi, kao sto je recimo taj da su mnogi sudionici tih napada poginuli po minskim poljima postavljenim oko sela.


No, svjedok je naglasio da okrivljeni sve to nikako nije mogao sprijeciti. “Civili se, jednostavno, nisu dali kontrolirati”, rekao je on.


Tuzioci su od svjedoka trazili da govori i o srpskim zarobljenicima, odnosno o tome kako se prema njima postupalo u bolnici.


Nekoliko njih je vec posvjedocilo da su se u bolnici zatekli nakon batina i mucenja koje su pretrpjeli u srebrenickom zatvoru – i to od ljudi koji su navodno bili pod Oricevom komandom. Svi oni su se pohvalno izjasnili o jednom lijecniku – vjerojatno samom Mujkanovicu – koji je navodno bio dobar prema njima i koji im je, kako smatraju, zapravo spasio zivot.


Nakon sto je Mujkanovic potvrdio da je i Oric cesto obilazio pacijente, tuzioci su ga upitali da li je tom prilikom mozda “posebnu paznju” posvecivao onima od njih koji su bili Srbi. Mujkanovic je pak istakao da je optuzeni “bio pazljiv prema svima, [prema Muslimanima] i Srbima podjednako”.


Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.