Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Seselj tvrdi da su dokazi tuzilastva uglavnom krivotvoreni, ali se stjece utisak da tu svoju procjenu nema cime potkrijepiti
By IWPR ICTY

Na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu protekao je i peti tjedan tokom kojeg je svjedocio za sada posljednji svjedok obrane – ultra-nacionalisticki srpski politicar Vojislav Seselj.


I Seselj se nalazi na popisu osoba koje su prema navodima tuzilastva – predvodjena Milosevicem – sudjelovala u takozvanom zajednickom zlocinackom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovnistva iz pojedinih dijelova Hrvatske i Bosne.


Zato ce se i njemu suditi u Hagu, i to za zlocine kao sto su ubojstva, mucenja i deportacije.


Tokom ovotjednog nastupa, Seselj je u poznatom stilu tvrdio da je najveci dio dokaznog materijala koji su tuzioci na sudjenju Milosevicu iznijeli u lipnju/junu ove godine predstavljao falsifikat.


Rijec je o gradji koju je tuzilastvo smatralo toliko vaznom da je zbog nje zatrazilo ponovno pokretanje dokaznog postupka optuzbe. Preciznije, u pitanju je video-snimka nacinjena nakon pada Srebrenice (srpnaj/jul 1995.), na kojoj se vidi kako paravojne jedinice (koje su navodno bile pod kontrolom Beograda) ubijaju zarobljene Muslimane.


Kao i u mnogim ranijim prilikama, Seselj medjutim nije ponudio nikakve validnije dokaze kojima bi potkrijepio ovako ozbiljne optuzbe za navodnu podvalu.


Osim toga, nastavljeno je i unakrsno ispitivanje svjedoka od strane tuzioca Dzefrija Najsa (Geoffrey Nice), koji je pokusao pokazati kako je upravo Seselj predstavljao znacajan element Milosevicevog zlocinackog projekta. Najs je u tom smislu nastavio navoditi svjedokove ranije izjave koje na ovaj ili onaj nacin potvrdjuju teze iznesene u dokaznom postupku optuzbe.


Rasprava o snimci takozvanih “Skorpiona” – paravojnoj formaciji koja je ocito sudjelovala u prikazanim pogubljenjima – pocela je ovoga tjedna tako sto se Najs pozvao na posljednji u nizu Seseljevih podnesaka Tribunalu.


Seselj u njemu tvrdi kako ured tuzilastva “dobro zna da je snimak krivotvoren”, te istice da je ta cinjenica jasna svakome tko je doticni video-zapis imao priliku gledati u njegovom integralnom obliku, umjesto u odlomcima koje je na sudjenju emitiralo tuzilastvo.


Priznajuci da je sam podnesak nacinila ekipa njegovih savjetnika, a da ga je on samo potpisao, Seselj je i na saslusanju ostao pri navodima koji su u njemu sadrzani.


No, on te tvrdnje nije bio u stanju potkrijepiti icim izuzev pukim spekulacijama. Tako se, na primjer, podsmijavao samoj ideji da bi bilo tko mogao pozeljeti snimati samog sebe kako cini ratni zlocin. Zahtijevao je i da mu se objasni zbog cega su se snimljena pogubljenja (kako je ranije saopcilo tuzilastvo) odigrala u Trnovu, koje je 200 kilometara udaljeno od Srebrenice.


Kada je od njega zatrazeno da potkrepi svoj iskaz, Seselj je rekao da njegovi savjetnici posjeduju dokaze, ali da ce ih on Tribunalu predociti tek na svom vlastitom sudjenju.


Ostalo je medjutim nejasno zbog cega Seselj namjerava iznijeti dokaze koje poseduje ili ne poseduje tek tada, s obzirom da se u optuznici koja je protiv njega podignuta ne spominju pogubljenja muslimanskih zarobljenika iz Srebrenice.


Tokom unakrsnog ispitivanja, tuzilastvo je pored ostalog nastojalo pokazati kako se Milosevic tokom devedesetih – a u cilju rasplamsavanja mrznje prema nesrpskom stanovnistvu – oslanjao na svjedokov ekstremno nacionalisticki stav.


Svjedok je ovoga tjedna izjavio kako ostaje pri politici koju je njegova Srpska radikalna stranka (SRS) vodila u vrijeme kada je zahtijevala da na Kosovu budu uvedene mjere kojima bi se stotine tisuca Albanaca koji nisu imali srpsko drzavljanstvo prisililo napustiti pokrajinu.


Seselj je takodje izjavio da ostaje i pri takozvanom “nacelu retorzije”, koji je pocetkom devedesetih promovirala upravo SRS. Po tom pravilu, svako protjerivanje Srba s onih podrucja gdje je vecinsko stanovnistvo bilo hrvatsko, povlacilo bi za sobom i uzvratno protjerivanje Hrvata s teritorija koje su bile pod srpskom kontrolom.


Zeleci ilustrati konkretne posljedice Seseljeve ekstremisticke politike, Najs je pred sudom emitirao i nekoliko video-snimaka.


Tako je prikazan i intervju koji je s jednim srpskim borcem nacinjen u hrvatskom gradu Vukovaru. U njemu mladi covjek na losem engleskom tvrdi kako krvoprolice u Hrvatskoj nece biti okoncano sve dok Srbi ne budu zauzeli liniju Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. A upravo je Seselj bio najuporniji u zastupanju teze po kojoj ta linija predstavlja zapadnu granicu Velike Srbije.


Nakon emitiranja snimke, Seselj je pak izjavio da se ponovo radi o falsifikatu. Zajedno s Milosevicem, on se podsmjehnuo ideji da bi “cetnik” – sto je oznaka koja je izvorno koristena za srpsku kraljevsku vojsku iz Drugog svjetskog rata, dok se tokom devedesetih odnosila na pojedine srpske ekstremiste – uopce govorio engleski.


Milosevica je zabavilo i to sto se na snimku mogla vidjeti i hrvatska zastava: tvrdio je da je to neoborivi dokaz da se radi o falsifikatu – sve dok mu sudac O-Gon Kvon (O-Gon Kwon) nije objasnio da je doticna zastava nakon toga spaljena.


Seselj se ostro usprotivio tezi da je njegova ratoborna retorika od strane Milosevicevog rezima bila iskoristena kao sredstvo podizanja etnickih tenzija. “Nikada nisam sirio etnicku mrznju”, rekao je on. “Kad god se raspravljalo o medjunacionalnim odnosima, jedino za sto sam se zalagao bila je istina.”


U nastojanju dokazivanja navoda tuzilastva po kojima su u oruzanim sukobima u Bosni i Hrvatskoj sudjelovale i policijske i paravojne jedinice koje su bile pod kontrolom Beograda, Najs je i ovoga tjedna nastavio ukazivati na Seseljeve iskaze sadrzane u njegovim intervjuima, govorima i tekstovima.


Seselj je ostao pri tezi da su mnoge od tih izjava, koje ni izbliza nisu bile cinjenicno zasnovane, nastajale u sklopu propagandne kampanje koju je tokom devedesetih vodio protiv Milosevica.


Zahvaljujuci Milosevicevoj odluci da pozove Seselja – kojega se takodjer tereti za ratne zlocine i koji je odustao od svoje nekadasnje kritike okrivljenog – tuziocima je pruzena prilika da napadajuci jednoga optuzenika posredno napadnu i drugoga.


Medjutim, Edgar Cen (Edgar Chen) – koji u ime Koalicije za medjunarodnu pravdu vec dugo prati ovo sudjenje – izjavio je za IWPR kako je i sam okrivljeni mozda svjesno pristao na to.


Buduci da se spominje kao ucesnik zlocinackog poduhvata na cijem se celu navodno nalazio Milosevic, Seselj bi – po Cenu – “mogao biti netko tko je u idealnoj poziciji govoriti o navodima iz optuznice”.


Cak je i razumljivo, dodaje Cen, kako se Milosevic nada da ce imati koristi od Seselja, koji bi se, zbog svog nepouzdanog ponasanja, inace mogao smatrati rizicnim svjedokom. Izrazavajuci i tokom ovotjednog svjedocenja prezir prema Haskom tribunalu, Seselj je – na primjer – sucima odrzao novu lekciju o nezakonitosti te institucije.


“Njegovo bi pojavljivanje moglo pokazati kako je, u usporedbi s njim, Milosevic mnogo pozitivniji i razumniji”, smatra Cen.


Konacno, tu je i dodatni publicitet koji izaziva svjedocenje velikog zabavljaca: Milosevic je vjerojatno proceijknio da mu takav nastup ide na ruku i nezavisno od toga je li Seseljevo svjedocenje objektivno predstavlja doprinos njegovoj obrani.


Kako god bilo, ovoga tjedna je postalo jasnije no ikada da svjedok itekako uziva biti u sredistu paznje. “Ugodnije mi je u sudnici nego u zatvorskoj celiji”, saopcio je u jednom trenutku svog svjedocenja. “Sto se mene tice, mogao bih nastaviti dolaziti sve do Nove godine.”


Nakon sto je Milosevic 16. rujna/septembra najavio kako namjerava nastaviti s ispitivanjem ovog svjedoka – sto znaci da ce Seseljevo svjedocenje uci i u sesti tjedan – predsjedavajuci sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson) nije krio da u tom pogledu ne dijeli optuzenikov entuzijazam.


“Veoma sam razocaran sto to cujem, gospodine Milosevicu”, rekao je on.


Sudjenje ce biti nastavljeno 20. rujna/septembra.


Michael Farquhar izvjestava za IWPR iz Londona.