Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Paravojni "teror" u Zvorniku

Svedok tvrdi da u gradu sa većinskim bošnjačkim stanovništvom zvaničnici nisu mogli da obuzdaju divljanje milicije.
By Velma Šarić
  • Svjedok odbrane Čedomir Zelenović svjedoči na suđenju Radovanu Karadžiću. (Photo: ICTY)
    Svjedok odbrane Čedomir Zelenović svjedoči na suđenju Radovanu Karadžiću. (Photo: ICTY)

Jedan ratni zvaničnik bosansko-hercegovačkih Srba izjavio je ove sedmice pred Haškim tribunalom da opštinske vlasti, iako su u početku pozdravile dolazak srpske paravojne formacije, kasnije nisu bile u stanju da zaustave "režim terora" koji je usledio.

Svedok odbrane Čedomir Zelenović – bivši pripadnik Srpske demokratske stranke (SDS) i član kriznog štaba bosansko-hercegovačkih Srba u opštini Zvornik – svedočio je u prilog ratnog predsednika bosansko-hercegovačkih Srba, Radovana Karadžića.

Zelenović je opisao kako je "rat počeo u martu 1992., tako što su muslimanski i hrvatski separatisti izveli nebrojene zločine nad Srbima", koji su se – kako se svedok prisetio – zatekli u "očajnom" položaju.

"Zbog tog očajanja, jedina snaga koja je bila u stanju da preuzme kontrolu nad situacijom i nađe adekvatna rešenja bio je Željko Ražnatović, [poznatiji kao] Arkan, sa svojom paravojnom formacijom. Oni su bili naoružani i voljni da pomognu, usled čega smo mi bili spremni da ih prihvatimo", kazao je svedok.

Arkanovi ljudi, poznatiji kao Tigrovi, postali su ozloglašeni zbog surovih zločina počinjenih prilikom zauzimanja gradova u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj od strane srpskih snaga.

Arkan je bio optužen pred Haškim tribunalom, ali je 2000. godine ubijen u jednom beogradskom hotelu – tako da nije mogao biti uhapšen i izveden pred sud.

Pre rata je grad Zvornik bio većinom naseljen Bošnjacima, koji su svesrdno podržali ishod referenduma raspisanog sa ciljem proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine od Jugoslavije – čemu su se bosanski Srbi usprotivili.

Tužilaštvo tvrdi da su prilikom zauzimanja Zvornika pripadnici Arkanove paravojne formacije i drugih srpskih snaga proterali, prognali ili ubili velik broj Bošnjaka.

Kao nekome ko je u periodu od 1992. do 1996. bio predsednik samoproglašene bosanske Republike Srpske (RS), Karadžiću se pripisuje odgovornost za zločine genocida, progona, istrebljenja, ubijanja i prisilnog raseljavanja, koji su "doprineli ostvarivanju cilja – trajnog raseljavanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju su pravo polagali bosanski Srbi", uključujući i Zvornik.

U predratnom i ratnom periodu, Karadžić je bio i predsednik SDS-a, odnosno najistaknutiji član te partije.

Svedok je priznao da su nakon zauzimanja Zvornika Arkanove formacije "počele da uspostavljaju sopstveni režim terora – što lokalne ili nacionalne vlasti u RS-u, nažalost, nisu mogle da kontrolišu".

Tužiteljka Brana Mekena (Bronagh McKenna) pitala je Zelenovića da li može da potvrdi da su lokalne vlasti prilikom zauzimanja Zvornika podržale Arkana.

„Svakako. Vidite, mi smo bili spremni da podržimo bilo koga – ukoliko je neophodno, čak i crnog đavola – samo da bismo osigurali da situacija bude pod kontrolom", odgovorio je svedok. "Do tada su uslovi u Zvorniku bili nepodnošljivi, jer je Zvornik pao u ruke muslimanskih separatista."

Na pitanje zbog čega su lokalne vlasti davale logističku podršku, pa čak i plate pripadnicima Arkanovih snaga, Zelenović je odgovorio da su "bili prisiljeni da to čine zato što [su] želeli mir i nisu imali drugog izbora".

Potom je dodao da je prisustvo paravojnih formacija u gradu okončano u junu 1992. godine, kada ih je "redovna i specijalna policija RS-a" oterala i "sudski obradila sve njihove pripadnike".

Mekena je zatim ukazala na to da ne postoje nikakvi dokazi o "bilo kakvom sudskom postupku, a kamoli presudama, koje su u to vreme bile izrečene pripadnicima paravojnih trupa".

"Pa, ne znam ja to", odgovorio je Zelenović. "Ne mislim da sam prava osoba kojoj treba postaviti to pitanje."

Sledeći svedok, koji je ove sedmice dao iskaz sličan Zelenovićevom, bio je bivši predsednik zvorničkog kriznog štaba, Branko Grujić.

Grujića je 2010. godine, kao državljanina Srbije, beogradski sud za ratne zločine osudio i kaznio sa šest godina zatvora zbog učešća u pritvaranju i ubijanju Bošnjaka na području Zvornika.

"6. aprila 1992. godine, Zvornik je zauzet i oslobođen od muslimanske policije i paravojne muslimanske Patriotske lige", i to uz podršku Arkanovih snaga – kazao je Grujić.

On je dodao da je nakon zauzimanja "celokupno lokalno stanovništvo postalo talac prisustva" tih paravojnih snaga, koje su bile "nešto više neprijateljski nastrojene prema Muslimanima, nego prema Srbima".

"Situacija je postajala sve nedopustivija i nepodnošljivija", kazao je Grujić. "Svi smo se plašili njihovog prisustva i nismo imali načina da ih kontrolišemo."

Grujić je rekao da je o toj situaciji on naposletku razgovarao i sa Karadžićem, pri čemu je okrivljeni – po svedokovim rečima – bio "šokiran" onim što je čuo.

"[Karadžić] je bio zaista, zaista iznenađen – pa čak i prestrašen", kazao je Grujić.

Karadžić je potom rekao da će učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi se situacija razrešila bez sukoba i "u duhu mira" – nastavio je svedok.

Tužiteljka Katrina Gustafson ga je pitala zbog čega je na suđenju u Beogradu tvrdio da je bilo normalno da opština plaća paravojne trupe, pošto su one bile "smatrane delom snaga Teritorijalne odbrane".

"To je bila informacija koju sam tada dobio od Marka Pavlovića [tj. Branka Popovića, komandanta snaga Teritorijalne odbrane u Zvorniku], koji mi je rekao da ih sve drži pod kontrolom", objasnio je Grujić. "Imao sam sve razloge da mu poverujem, pošto je on bio osoba koja je upravljala situacijom".

Suđenje se nastavlja naredne sedmice.

Velma Šarić izveštava za IWPR iz Srajeva.