Institute for War and Peace Reporting | Giving Voice, Driving Change

Film Anđeline Džoli podsjetio na strahote bosanskog rata

Burne reakcije na ovaj film pokazuju da stare rane još uvijek nisu zaliječene.
By Merdijana Sadović
  • Following the Sarajevo premiere of her movie "In the Land of Blood and Honey", Angelina Jolie received a friendship plaque form the Youth of Bosnia and Herzegovina. (Photo: Sarajevo Film Festival)
    Following the Sarajevo premiere of her movie "In the Land of Blood and Honey", Angelina Jolie received a friendship plaque form the Youth of Bosnia and Herzegovina. (Photo: Sarajevo Film Festival)
  • Angelina Jolie and Brad Pitt meet with victims from all three sides of the conflict (Bosniak, Serb and Croat). IWPR reporter Velma Saric (right) was also present. (Photo: Sarajevo Film Festival)
    Angelina Jolie and Brad Pitt meet with victims from all three sides of the conflict (Bosniak, Serb and Croat). IWPR reporter Velma Saric (right) was also present. (Photo: Sarajevo Film Festival)

Piše: Merdijana Sadović iz Sarajeva (TU br. 729, 16. februar 2012.)

Rediteljski prvijenac Angeline Jolie, „U zemlji krvi i meda“ (In the Land of Blood and Honey), koji je prikazan ove sedmice na zvaničnoj premijeri u Sarajevu,  prvi put sam vidjela na jednoj privatnoj projekciji održanoj u istom gradu u  decembru prošle godine. Gledajući scene masovnog silovanja Bošnjakinja,  o kojima sam puno puta slušala od žrtava sa kojima sam razgovarala za vrijeme i nakon rata u Bosni i Hercegovini (1992-95.),  tresla sam se i plakala, a  srce mi je snažno lupalo.

Svaki put kad na filmu vidim neku scenu silovanja, zatvorim oči, iako znam da ti prizori nisu stvarni. Jednostavno ne mogu da podnesem degradaciju, poniženje i teror kojima je žena izložena pri takvom činu.

Ipak, ovog puta sam se natjerala da gledam scene silovanja, iako sam znala da se ne radi o čistoj fikciji. Film Angeline Jolie prikazuje ono što se tokom rata u BiH desilo desetinama hiljada žena. Činjenica da su prizori silovanja snimljeni nevjerovatno  realistično čini ih gotovo nepodnošljivim za gledanje. Ono što je autorica također izuzetno dobro dočarala u filmu  jesu  konstantni strah  i potpuna bespomoćnost koju su te žene osjećale u rukama onih koji su ih držali u zatočeništvu.

Stoga i ne čudi snažna reakcija nekih žrtava ratnog silovanja, koje su film vidjele na specijalnoj projekciji održanoj nekoliko sati ranije, jer su ih te scene podsjetile na njihova vlastita užasna iskustva. Neke od njih su povraćale, a neke su se onesvijestile.

Specijalna projekcija, koju je u decembru organizirao sarajevski Centar za post-konfliktna istraživanja, probudila je u preživjelim logorašicama brojne mučne uspomene. Gledajući ovaj film, mnoge od njih su se ponovo osjetile kao bespomoćne žrtve – zatočene, silovane i podvrgavane višemjesečnom mučenju. Pa ipak, većina žrtava je nakon projekcije izjavila da su zadovoljne činjenicom da  je jedna takva holivudska zvijezda kao što je Jolie snimila film o ovoj bolnoj temi i tako ponovo skrenula pažnju cijelog svijeta na patnje bosanskih žrtava, koje  često imaju dojam da su potpuno zaboravljene.

„Kao žrtva rata, smatram da je ovaj film veoma težak za gledanje, ali mislim da vrlo precizno – mnogo bolje nego bilo koji film koji je do sada snimljen na tu temu – pokazuje kroz šta smo prošle. Ovo je zaista prava istina“, izjavila je Enisa Salčinović na diskusiji održanoj nakon decembarske projekcije.

„U zemlji krvi i meda“ o ratu u BiH govori kroz prizmu odnosa između jedne Bošnjakinje i Srbina. Taj se odnos mijenja kada na početku rata ona postaje zarobljenica u logoru u kojem on obavlja dužnost višeg oficira.

Jolie je u više navrata izjavila da ovo nije politički film, već umjetnička interpretacija onoga što se dešavalo tokom rata u BiH, i to sa stanovišta samih žrtava,

Zvanična premijera filma održana je 14. februara u Sarajevu,  pred oko 5,000 gledalaca iz cijele BiH. Tim Angeline Jolie podijelio je 2,100 besplatnih karata udruženjima žrtava, nevladinim organizacijama, aktivistima za ljudska prava i studentima koji su željeli pogledati njen film.

Na kraju projekcije, uplakana glumica i rediteljica zahvalila se publici na srdačnoj dobrodošlici koja joj je priređena.

„Ne možete ni zamisliti koliko mi znači to što sam podijelila ovaj [film] sa vama“, rekla je Jolie u svom obraćanju publici, koja ju je pozdravila ovacijama.

Ali sudeći prema pisanju medija u Srbiji i Republici Srpskoj (RS), reakcije na ovaj film  – koji tamo još uvijek nije prikazan – sigurno neće biti pozitivne.

Čini se da se srpski novinari, koji su film vidjeli na festivalu u Berlinu, teško mire sa činjenicom da su u njemu pripadnici vojske bosanskih Srba prikazani kao glavni negativci, a ne-Srbi kao žrtve. Ti novinari su film osudili kao svojevrsni „holivudski stereotip“, dok su autoricu optužili da je pripadnike vojske bosnskih Srba prikazala kao čudovišta koja „vrše silovanja, ubijaju bebe i pucaju na civile“.

Oni tvrde da je film pristrasan, jer je u njemu prikazana samo jedna od zaraćenih strana – vojska bosanskih Srba.

Kada je na konferenciji za štampu održanoj prošle sedmice u Berlinu novinarka Radio-televizije Srbije (RTS), Sandra Perović, upitala Angelinu Jolie zbog čega je u filmu prikazana samo srpska vojska, tumač jedne od glavnih uloga, Rade Šerbedžija, odgovorio joj je: „Radnja ovog filma odvija se u srpskom zatvoreničkom logoru – pa kako onda možete očekivati da u njemu vidite uniforme svih zaraćenih strana?!“

Jolie je u više navrata izjavila kako se nada da će ovaj film podstaći dijalog o ratnim dešavanjima i zločinima koji su počinjeni, te da će doprinijeti procesu pomirenja.

Ali sudeći prema prvim reakcijama na film u Srbiji i RS-u,  očigledno je isuviše rano očekivati takvo nešto.

Beogradska premijera filma bit će održana 23. februara. Iako je Jolie  prvobitno namjeravala prisustvovati tom događaju, čini se da se predomislila, jer su joj mediji iz Srbije poručili da u Beogradu ne bi bila dobrodošla.

Iako u RS-u film nije zvanično zabranjen, on se neće prikazivati u kinima, navodno zbog nedovoljnog zanimanja publike.

Međutim, nisu svi pozdravili ovu odluku.

„Ko ima pravo da odluči u moje ime hoću li  ja vidjeti ovaj film ili neću?“, upitala je ovog mjeseca jedna djevojka iz Prijedora (RS) na svojoj Facebook stranici.

U znak protesta što film ne može pogledati u kinu, ona je odlučila da održi privatnu projekciju u svom stanu, koristeći piratsku kopiju filma koju je skinula sa interneta. Kada je pozvala svoje sugrađane da joj se pridruže kako bi zajedno pogledali film u njenom stanu, odziv je bio toliki da je morala organizirati više projekcija kako bi ugostila sve koji su željeli doći.

Nakon sarajevske premijere, Jolie  je u organizaciji Centra za post-konfliktna istraživanja održala privatni susret sa žrtvama silovanja sve tri nacionalnosti  – bošnjačke, srpske i hrvatske. Taj susret je bio jako emotivan, a Jolie jekasnije izjavila da je to tek prvi u nizu  susreta koji će tek uslijediti.

„Svjesna sam da je patnja u ovoj zemlji prisutna na svim stranama, i nadam se da je [moj] film uspio prikazati tu patnju na način dostojan žena širom svijeta koje su preživjele takvu bol“, kazala je Jolie.

Iako je raspravu o umjetničkoj vrijednosti njenog filma bolje prepustiti filmskim kritičarima, posmatrači se slažu  da je Jolie već postigla ono što je željela – podsjetila je ljude na Balkanu na njihovu bolnu prošlost, koju mnogi od njih već više od 15 godina uporno guraju pod tepih.

Također, omogućila je žrtvama ratnih silovanja da se opet čuje njihov glas i pokazala im je da ipak nisu zaboravljene.

Merdijana Sadović je urednica programa IWPR-a za Zapadni Balkan i MKSJ.