ANALIZA: VELIKA OCEKIVANJA JAVNOSTI OD MKS-a

Veliki publicitet ovaj put ima puno opravdanje. U Hagu se ovog tjedna zbio povijesni dogadjaj: svijet je dobio prvi stalni sud za ratne zlocine - Medjunarodni krivicni sud (MKS).

Pod drvenim stropom Dvorane vitezova nizozemskog parlamenta, 18 sudaca MKS-a, 11. marta/ozujka, polozilo je zakletvu.

Suci su iz svih dijelova svijeta. Rijec je o specijalistima za razlicite oblasti, u rasponu od procesnog do humanitarnog prava.

Oni su se ukljucili u rad suda koji je podrzalo 89 drzava. U pitanju je bez sumnje najambiciozniji poduhvat u povijesti medjunarodnih odnosa - pokusaj da se uspostavi sistem zakonom reguliranih pravila, kojim bi bila izvrsena prevencija najgnusnijih zlocina.

Nikada do sada "nikad vise" nije zvucalo tako uvjerljivo.

Medju prisutnim duznosnicima, jedan je ipak zauzimao istaknuto mjesto - glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Kofi Anan (Kofi Annan).

Skupu, kojem je prisustvovala i nizozemska Kraljica Beatris (Beatrix), on se obratio rijecima: "Cinom polaganja zakletve pred tek otvorenim sudom, ovih jedanaestoro muskaraca i sedam zena, kao predstavnici svih dijelova sveta i mnogih razlicitih kultura, postali su otjelovljenje nase kolektivne savjesti."

Ananova podrska predstavlja veliki poticaj sudu i njegovoj borbi koja upravo pocinje.

Mada je prvobitno zamisljen kao ustanova UN-a, MKS je - uslijed protivljenja Amerike - bio prinudjen postati samostalna organizacija koja nema nikakvih formalnih veza s najvisim medjunarodnim tijelom.

Drugim rijecima, Ananu je uskracena bilo kakva sluzbena veza sa sudom. Cinjenica da se on i pored toga pojavio u sudu i snazno ga podrzao, pokazuje da on ipak nastoji ocuvati vezu s tom organizacijom. U uvjetima borbe za uspostavljanje kredibiliteta, koja mu vjerojatno predstoji, to bi mogao biti veliki plus za sud.

Veliki aplauz zacuo se nakon sto je Anan svoj govor zavrsio rijecima: "Ujedinjeni narodi raduju se sto ce, zajedno sa Medjunarodnim krivicnim sudom, pridonijeti dobrobiti citavog covjecanstva."

MKS je preuzeo mnoga od onih pravila na kojima pocivaju Tribunali UN-a za Ruandu i bivsu Jugoslaviju.

Tuzioci MKS-a imaju ovlastenja istrazivati ratne zlocine, genocid i zlocine protiv covjecnosti.

Medjutim, najveca prepreka tome su Sjedinjene Drzave, koje su se MKS-u suprotstavile jer navodno strahuju da ce krivicni postupci pred tim sudom biti politicki motivirani.

Vasington nastoji uvjriti pojedine drzave da pristanu na sporazum kojim bi se Amerikancima jamcio imunitet pred MKS-om. Za sada su takav sporazum potpisale 24 zemlje - od kojih su dvije ujedno i clanice novog suda.

MKS strahuje da ce takvim sporazumima, ukoliko se s njihovim sklapanjem nastavi, biti doveden u pitanje njegov kredibilitet. Samo ukoliko ne bude nikakvih izuzetaka u primjeni njegovih principa, sud ce uspjeti u svojoj misiji.

Ali te brige su nesto sto tek dolazi: danas pak imamo rijetku priliku i cast promatrati povijest na djelu.

Jer, citavih cetiri stotine godina nakon sto je nizotemski mislilac Hugo Grotijus (Hugo Grotius) napisao djelo O zakonu rata i mira, 104 godine nakon sto su na prvoj haskoj Mirovnoj konferenciji uspostavljena pravila rata, i 53 godine nakon Nirnberskih procesa - svijet konacno raspolaze i jednim stalnim sudom za ratne zlocine.

To nije zanemarivo postignuce. Za proteklih nekoliko stotina godina, brojne drzave su mnogo puta potpisale ugovore o necinjenju ratnih zlocina - ali samo zato da bi ih, onda kada bi stupile u rat, i prekrsile.

Ratovi su bivali sve gori: pojavila se mogucnost genocida, nuklearnog unistavanja, a u posljednje vrijeme i globalnog terorizma.

Sve te uzase moguce je izbjeci samo uz pomoc suda koji bi postojecim konvencijama dao snagu zakona.

Kako svjetski sud nikada do sada nije postojao: zaista postoji (makar i neznatna) mogucnost da ce procesi biti politicki motivirani, te da ce sud - kao i svi drugi sudovi - grijesiti i donositi lose presude.

No, cini se da je, kod onih koji su se zatekli u Dvorani vitezova, bilo i mnogo razloga za optimizam.

Znatan dio ratnog prava koje ce MKS primjenjivati vec je koristen i isproban od strane Haskog tribunala UN-a. Otuda postoji nada da ce se taj sud moci uciti na tudjim greskama.

Naravno, one koji sumnjaju u njega, MKS - poput nijednog drugog suda - nikada nece moci da uvjeriti u vlastitu nepogresivost, niti u odsustvo manipulacija.

Ali bi, u krajnjoj liniji, Ameriku i ostale zemlje koje mu jos uvijek nisu pristupile - a medju njima su i Kina, Indija, Iran, Izrael i Rusija - MKS mozda mogao da uvjerirti da bi od primjene nekakvog sistema pravila, uspostavljenog na svjetskoj razini, i one mogle imati koristi.

Upravo to je na umu imao i nizozemski premijer dr. Jan Peter Balkenende (Jan Peter Balkenende), kada se - usprkos sve izvjesnijem ratu u Iraku - delegatima obratio rijecima: "Sumnja i pesimizam cesto vladaju medjunarodnom politikom. Ali mi danas pokazujemo svijetu da postoje i razlozi za radost, optimizam i nadu."

Chris Stephen je sef Ureda IWPR-a u Hagu.