Na Sudu Zbog Rasne Diskriminacije

Gordana Dumbovic, dogradonacelnica Petrinje, gradica u Hrvatskoj, danas je u crnim kronikama hrvatskih novina. Protiv nje je podnijeta krivicna prijava zbog sirenja rasne i druge diskrimancije protiv Srba - prva ove vrste u Hrvatskoj.

U predizbornoj kampanji na posljednjim lokalnim izborima u svibnju/maju Gordana Dumbovic, inace uciteljica, clanica desnicarske Hrvatske stranke prava izjavljivala je, izmedju ostalog, da "onaj srpski manjinac koji se vratio nije ni covjek, ni zivotinja, jer zivotinja ne zasluzuje takvu usporedbu s njima".

Samo prije godinu i pol, dok je umjesto sadasnje umjerene koalicije Ivice Racana - zemljom vladao Franjo Tudjman i njegova Hrvatska demokratska zajednica, HDZ, opake primjedbe na racun Srba, bile bi preporuka za napredovanje.

Ova prijava mogla bi se tumaciti kao znacajan signal promjene hrvatske politike u odnosu na Srbe, kada Hrvatsku trenutno ne bi potresao opasan sukob demokratskih snaga na vlasti i sve jace ultradesnice.

Otkako je poceo rat u Hrvatskoj 1991. godine, pa sve do 1995. godine, kada je prakticno zavrsen hrvatskom vojnom akcijom "Oluja", zemlju je napustilo 300 do 350 tisuca Srba, dok se u nju do sada vratilo samo 80 tisuca.

Poruka gradjanske sigurnosti koju sadasnja vlast salje Srbima jeste dobronamjerna. Ali, ta vlast nije dovoljno jaka da bi Hrvatsku priblizila evropskim standardima u postovanju ljudskih prava.

Kada je poceo rat u Hrvatskoj 1991. godine, Hrvatska se branila od srpske agresije, ali je u obrani posegnuto i za oruzjem iz arsenala mrznje koje je pogadjalo, najprije i jedino, neduzne s obje strane fronta. Tada je govor mrznje prema Srbima postao drzavno utemeljena ideologija.

Te iste godine visoko pozicionirani clan vladajuce Hrvatske demokratske zajednice, HDZ, Sime Djodan je kao izaslanik predsjednika Tudjmana na tradicionalnoj viteskoj igri "Alki" u Sinju rasisticki ustvrdio da su Srbi niza bica koja imaju siljaste glave u koje, logicno, stane manje mozga.

Tri godine kasnije, na istoj priredbi tadasnji ministar obrane Gojko Susak pozdravio je masu nacisticki uzdignutom desnicom, isto onako kako su pozdravljale ustase u Drugom svjetskom ratu.

Kasnije je, uz smjesak, Susak komentirao egzodus oko 200.000 Srba, nakon akcije "Oluja": "Nasi stari su ih tjerali (misli na Drugi svjetski rat), a oni nisu htjeli ici. Sad smo im mi govorili da ostanu, a oni su otisli. Neki, njih oko 600, koji su ostali - stradali su".

Premda se po postojecim hrvatskim zakonima moglo suditi raspirivacima mrznje, tih godina, naravno, ni za Djodana ni za Suska, niti za druge nije bilo suda. Naprotiv, pod pritiskom se se nasli novinari, rijetki intelektualci i jos rjedji opozicijski politicari, koji su se suprotstavljali neoustaskom vokabularu .

Neki su se nasli i na sudu, poput vodecih novinara splitskog lista "Feral Tribune" Viktora Ivancica i Marinka Culica. Zahvaljujuci Tudjmanovoj tuzbi sudjeno im je 1996.godine, jer su se suprotstavili ideji bivseg hrvatskog predsjednika o pomirenju ustasa i njihovih zrtava zajednickim ukopom na mjestu ustaskog logora Jasenovac iz Drugog svjetskog rata, gdje su pobijene na hiljade mahom Srba, Jevreja i Roma, ali i Hrvata, protivnika fasizma.

Mnogi koji su uspostavili govor mrznje kao legitimni drzavni odnos prema manjinama, okitili su se odlikovanjima i priznanjima: Mirko Norac postao je general i alkarski vojvoda - sto je u Sinju najcasnije zvanje.

Kad je hrvatsko pravosudje u februaru ove godine optuzilo, a zatim i uhapsilo, Mirka Norca zbog sumnje da je likvidirao srpske civile u Gospicu 1991. godine - Norac je postao simbol pobune sadasnje desnice u Hrvatskoj, koja ubojstva civila "pogresne nacionalnosti" ne smatra zlocinom.

Deseci tisuca "predstavnika" te Hrvatske su u Splitu na mitingu potpore Norcu u februaru prosirili krug mrznje na sami hrvatski vrh. Pjevali su o predsjedniku Stjepanu Mesicu i premijeru Ivici Racanu: "Oj, Ivice i Stipane, izist (pojest) ce vas crne vrane."

Dok sadasnja vladajuca koalicija uslijed nemogucnosti da razrijesi teske ekonomske probleme slabi, nizu se dogadjaji koji upozoravaju na mogucnost povratka desnice.Tome pogoduje, vidjelo se na lokalnim izborima u svibnju/maju, izrazita pasiviziranost razocaranog birackog tijela.

Nacelnik opcine Bibinje, pored Zadra, Neno Simunic javno je zaprijetio policiji da vise nece uci u to mjesto, posto je ona 5.rujna/ septembra u Bibinju uhapsila dvojicu bisih hrvatskih vojnika, Matu Sindija, i Nedeljka Lisicu, pod sumnjom da su nakon akcije "Oluja", 1995. ubili zene u civilu srpske nacionalnosti. Mate Sindija je zadrzan u pritvoru, a Lisica je pusten.

Jos na pocetku rata, 1991. godine, srpski pobunjenici ubili su policajca iz Bibinja Franka Lisicu. Onda su hrvatski osvetnici krenuli u Zadar i unistili javne i privatne objekte u vlasnistvu Srba. Hrvatska policija ni hrvatsko pravosudje tada nisu reagirali. Bibinjski gnjev je bio pozeljno ponasanje koje se uklapalo u ratni scenarij.

Nije samo nacelnik opcine u Bibinju taj koji se protivi promijeni tog scenarija. U Splitu, drugom po velicini hrvatskom gradu, ocekuje se da dogradonacelnik postane Luka Podrug iz Hrvatske ciste stranke prava. On na veteranskim skupovima prisutne pozdravlja uzdignutom desnicom, za Racanovu vladajucu Socijaldemokratsku partiju kaze da ce uskoro biti zabranjena, a Semini Loncar, lokalnoj aktivistici za ljudska prava, koja je kriticna prema zlocinima pocinjenim u "Oluji", prijeti izgonom iz grada.

Svojevremeno je predsjedniku Mesicu zbog njegovog svjedocenja u Hagu porucio s jedne lokalne televizije da je Juda i da "se zna kako zavrsavaju Jude". Ali, tuziteljstvo u Splitu je zakljucilo da nema osnova za kazneni progon Podruga.

Suvisno je i napominjati da je on gorljivi zastitinik osumnjicenika suda u Hagu generala Ante Gotovine koji je u bijegu. Njegovo eventualno hapsenje, odnosno sukob policije i njegovih zastitara, mogao bi zakotrljati na ulicu proustasku desnicu. Za sada, ultradesna opozicija verbalno "vjezba" na masovnim promocijama knjige o Gotovini.

U Splitu je prigodom promocije knjige o Gotovini, hrvatski nogometni reprezentativac Igor Stimac, inace poznat po desnicarskim stavovima, izjavio da ce u "slijedecem ratu biti na prvoj liniji". S obzirom na to da u ovom trenutku nitko ne prijeti Hrvatskoj, mnogi se pitaju da li je rijec o ekskluzivno hrvatskom ratu.

Proustaska desnica nalazi svoje utociste i u veteranskim udrugama koje je lako zapaliti zbog nezadovoljstva vladinom suradnjom s Haskim sudom, te kresanjem njihovih prava, odnosno revizijom laznog invaliditeta i drugih vidova nezasluzenih privilegija.

Uostalom, predsjednik invalidske veteranske udruge Marinko Liovic je svojevremeno izjavio da u svoj podrum ne pusta zene, pse, Zidove i Srbe. Slicno je, jos pred rat, govorio i Tudjman: "Hvala bogu, zena mi nije ni Srpkinja, ni Zidovka".

Agresivni clanovi Lioviceve organizacije iz Sibenika otisli su i dalje - predsjednika Mesica su proglasili personom non grata u ovom gradu.

Otuda se mnogi sa zebnjom pitaju kakav ce biti ishod ovog "rata", izmedju hrvatske desnice i demokratskih snaga. Ne strahuju samo Srbi koji su se vratili, niti oni koji bi to htjeli da ucine. I mnogi Hrvati imaju razloga za zebnju. Demokratskom dijelu Hrvatske nadu ulijeva istup premijera Racana koji je, posve neobicno za njega, djelovao odlucno u srijedu 19.rujna kada je u Saboru rekao, komentirajuci "slucaj Dumbovic", da u Hrvatskoj govor mrznje mora biti i pravosudno sankcioniran. "Sastavni dio bitke s terorizmom je dizanje praga osjetljivosti prema govoru mrznje, pa ma s koje strane on dolazio".

Goran Vezic je novinar nezavisne novinske agencije Stina iz Splita.