Ekstremizam steti albanskim teznjama
Albanci ce ubrzo uvideti da su im teroristi Oslobodilacke narodne armije
Ekstremizam steti albanskim teznjama
Albanci ce ubrzo uvideti da su im teroristi Oslobodilacke narodne armije
Pise: Branko Geroski iz Skoplja
Zar smo ovo zasluzili? Ovim pitanjem ljudi u Makedoniji najcesce komentarisu
napade albanskih terorista nadomak Tetova, ali i pokusaje da se banditima
obucenim i spremnim da ubiju pruza politicka potkrepa u zemlji i izvan nje.
Atmosferi opsteg razocarenja i straha da bi medjunarodna zajednica mogla
prisiliti vladu u Skoplju da prihvati pregovore sa teroristima doprinose i
zbunjujuce cinjenice koje ovih dana na svetlo dana iznose strani i domaci
mediji - cinjenice da su teroristi obucavani i naoruzavani u Oslobodilackoj
vojsci Kosova, OVK, pod okriljem CIA i britanskog SAS-a, da nesmetano
prelaze granicu sa kosovske strane kao da tamo ne postoje snage NATO-a, da
cak raspolazu rezervama hrane i drugih potrepstina kojima je UNHCR darovao
Albance na Kosovu.
Ako se tome doda i donedavna neodlucnost drzavnog vrha u Makedoniji da
upotrebi sva raspoloziva sredstva za borbu, uglavnom zbog pritisaka strahih
ambasadora u Skoplju, da se teroristima pruza mlak "adekvatan" otpor,
postaje jasno zasto vecina Makedonaca strahuje da ce njihova zemlja postati
zrtva dogovora mocnika koji su naumili da je podele i time uniste.
Naravno, ne moze se ignorisati cinjenica da je medjunarodna zajednica
zvanicno odlucno podrzala teritorijalni integritet Makedonije, osudila
napade ekstremista i zatrazila njihovu politicku izolaciju.
Ali, Makedonci, kao i svi ostali Balkanci, nepoverljivi su prema strancima i
sve manje veruju tim recima. Oni se jos uvek, recimo, secaju da je pre
raspada Jugoslavije medjunarodna zajednica zvanicno odlucno podrzavala
opstanak federacije, da bi se uskoro to stanoviste promenilo i desilo se to
sto se desilo.
Intelektualci, politicari dobre volje i mnogo umerenih ljudi, uprkos opste
albanofobije u zemlji, u toku zadnje decenije ulozili su ogroman trud kako
bi uverili, pre svega obicne ljude u Makedoniji, ali i svet, da Albanci i
Makedonci moraju i mogu ziveti zajedno, da valja resavati probleme manjine,
da se moraju postici kompromisi i da sve to zajedno njihovu zemlju cini
modelom medjuetnicke harmonije kakvog demokratski svet hvali i podrzava.
Sada neko uporno pokusava te iste ljude da uveri kako se Makedoniji mora
desiti Kosovo, kako je neizbezno o problemima i zahtevima Albanaca
razgovarati i cak pregovarati dok nad Tetovom teroristi pucaju i ubijaju
ljude.
I sve to uprkos cinjenici da svako dobronameran zna da Makedonija nikad nije
bila isto sto i Kosovo. Od pocetka njene nezavisnosti predstavnici
relevantnih politickih partija Albanaca dele vlast sa Makedoncima. Ta
cinjenica postala je deo generalnog politickog iskustva u zemlji.
Danas necete naci nijednog ozbiljnijeg politicara u Skoplju koji ne shvata
da je to temeljac stabilnosti zemlje. I svakako necete naci nijednog
ozbiljnijeg analiticara koji ce utvrditi da negde u jugoistocnoj Evropi
postoji manjina koja uziva veca prava i bolji prosperitet od Albanaca u
Makedoniji.
Svakako demokratski nastrojeni ljudi smatraju da to nije dovoljno, ali je
neosporna cinjenica da je na Balkanu i sire Makedonija jedina zemlja u kojoj
etnicke manjine imaju najmanje razloga da se oruzjem u ruci biju za svoja
prava.
Svima je jasno da napadi terorista nemaju nikakve veze sa ljudskim i
manjinskim pravima Albanaca. Ovde je rec o necemu drugom - otvorenom
pokusaju da se banditizmom i ubijanjem podeli zemlja, da se prvo postignu
vojni ciljevi, a tek da se tome onda pridoda nekakva "politicka platforma",
o kojoj ce zavojevane strane sutra pregovarati.
Uprkos svemu, upkos gubicima i hipokriziji medjunarodne zajednice, ne
postoji politicka snaga u zemlji i politicar koji ce moci nekaznjeno, a
kazna ce stici vec sutra na sledecim izborima, da prihvati ucenu terorista,
cak i pod pretpostavkom da ce oni koliko sutra biti podrzani od svetskih
mocnika.
Stavise, kada se sve ovo zavrsi, a svi se nadamo da ce zavrsiti porazom
terorista, Albanci ce prvi osetiti da su im teroristi naneli ogromne
politicke stete. Iako su se sve politicke partije zastupljene u parlamentu
obavezale da povedu inicijativu za dijalog za otvorene probleme manjina,
vise nece biti lako da se to ostvari. Jer, Makedonci su oduvek smatrali da
politicari na vlasti daju previse prava Albancima.
Sada su ljudi razocarani, shvatajuci da svim tim "ustupcima" vlast ipak nije
uspevala da sahrani san Albanaca da od zapadne Makedonije nacine svoju
drzavu, svoje Kosovo. Oni su se drznuli da svoj san ostvare oruzjem i
ubijanjem.
Bice tesko, svakako, pod pritiskom takvog javnog mnenja dati podstrek
procesima resavanja otvorenih problema, koji su vec zapoceli. Valja
podsetiti da su Albanci prosle godine dobili pravo da formiraju svoj
univerzitet i da je ta odluka, uprkos reakcijama politickih snaga, prosla
glatko. Tesko je sada zamisliti da ce se tako nesto dogoditi i sledece
godine.
Zbog mnogih drugih razloga, pre svega zbog skandala korupcije, sadasnjoj
vladi ionako se nije pisalo dobro na sledecim parlamentarnim izborima. A
ova vlada, u kojoj ucestvuje i vodeca albanska partija u zemlji, dosada je
ucinila najvise za Albance. Opoziciona levica po tom pitanju je mnogo
tvrdja.
Medju ljude se vratio strah s pocetka prosle decenije, kada se uistinu nije
znalo sto ce biti sa njihovom zemljom i kakvi su stvarni planovi i skrivene
agende svetskih mocnika.
Nece biti lako odgovornim ljudima u Makedoniji da svoju zemlju odrze modelom
medjuetnicke harmonije, kako je bila i jos uvek jeste hvaljena u svetu. Jer
nakon "rata", ljudi u Tetovu ce jos dugo vremena podizati svoj pogled prema
padinama Sar planine, pitajuci se - kada ce opet zapucati?
Branko Geroski je glavni urednik lista "Dnevnik".