Srbija: Milosevicevo sudjenje izazvalo veliku paznju javnosti

U ocima mnogih, Hag je pristrasan, a Milosevic nevin

Srbija: Milosevicevo sudjenje izazvalo veliku paznju javnosti

U ocima mnogih, Hag je pristrasan, a Milosevic nevin

Friday, 15 February, 2002

U Beogradu je treceg dana sudjenja Slobodanu Milosevicu atmosfera bila kao kad jugoslovenska kosarkaska reprezentacija igra odlucujuce meceve na svetskom ili evropskom prvenstvu.


Na ulicama je primetno manje ljudi, u restoranima i kaficima prati se direktan prenos iz haske sudnice, a osoblje supermarketa i butika gleda Milosevicev nastup u izdvojenim prostorijama na portabl televizorima. Stice se utisak da svi jedva cekaju 15. februar, Dan drzavnosti Srbije, praznik koji se ovde prvi put proslavlja, pa da u porodicnoj atmosferi, uz jelo i pice, uzivaju u ovom medijskom spektaklu.


U ocima mnogih, Hag je pristrasan, a Milosevic nevin


"Slobodan je branio svoju zemlju i Srbe van nje, a sada mu pripisuju da je zlocinac. Ja nisam nikada bio clan njegove partije, ali sam ga u svemu podrzavao. Bio sam i na mitigu na Gazimestanu, na Kosovu, sa kojeg su prikazali snimke u sudnici, to je bio miting protiv albanskog separatizma. Evo dokle su nas doveli njegovi "demokratski" naslednici, da jedva prezivljamo, valjda je to zlocin", kaze ogorceno Milovan Stevanovic, penzioner iz Beograda. Zuri se da pogleda nastavak uvodne reci na sudjenju Milosevicu.


Cetrdesetosmogodisnji Borivoje Mladenovic, diplomirani pravnik zaposlen u beogradskom komunalnom preduzecu, zabrinuto je zagledan u cene u supermarketu "Pekabete" u centru Beograda. Mrzovoljno kaze da nema puno vremena da prati sudjenje bivsem predsedniku SR Jugoslavije . A i mrsko mu je.


"Proces protiv Slobodana Milosevica je skandalozan. Rec je o pokusaju da se srpski narod predstavi kao genocidan, sto je nastavak zavere velikih sila na Balkanu. Od zrtava napraviti krivce, uvek je bio recept Zapada u navodnom resavanju krize na Balkanu", kaze on.


Nas sagovornik, medjutim, dodaje da se saradnja sa Tribunalom mora prihvatiti iz pragmaticnih razloga. "To se namece kao nuznost i Srbija vise nema nikakvog izbora, ukoliko hoce da njeni gradjani prezive".


Ocene nasih sagovornika, uglavnom, potvrdjuju i respektabilna istrazivanja javnog mnjenja: konstanta u raspolozenju gradjana je animozitet prama Haskom tribunalu, odbijanje mogucnosti da su i Srbi cinili ratne zlocine i rastuca svest o neophodnosti saradnje sa Tribunalom, sto se, uglavnom, dozivljava kao tesko ali neizbezno pristajanje na ucenu, zbog neophodne finansijske pomoci.


Tek manji deo stanovnistva, uglavnom mladji i obrazovani, spreman je da se suoci sa cinjenicom da su pripadnici njegovog naroda odgovorni za ratne zlocine od kojih su neki najmonstruozniji u Evropi posle Drugog svetskog rata.


"Cetiri petine populacije tvrdi da je Tribunal pristrasan i antisrpski sud", kaze Srdjan Bogosavljevic, direktor ugledne agencije za ispitivanje javnog mnjenja "Strategic marketing" . Po njemu, to je najstabilniji oblik naseg javnog mnjenja.


"Iz toga se zakljucuje da Srbi, ne samo da ne zele da priznaju ratne zlocine nego su i ubedjeni da ih nije bilo. Kada smo pitali da nam navedu tri zlocina koje su pocinili Srbi, polovina nije znala, odnosno govorili su da Srbi nisu pocinili nijedan zlocin", naglasava on u razgovoru za IWPR


Rezultati dobijeni iz ispitivanja koja se vrse svakog meseca na reprezentativnom uzorku od 2.200 ispitanika ukazuju i da je u poslednjih godinu dana protivljenje gradjana saradnji sa Haskim tribunalom smanjeno za 20 procenata.


"U februaru prosle godine 40 procenata gradjana Srbije bilo je protiv saradnje sa Tribunalom, a poslednja istrazivanja okoncana ovih dana pokazuju da je sada samo 20 odsto gradjana protiv saradnje", istice Bogosavljevic.


Po nalazima druge agencije "Medium" cak 46 odsto ispitanika (reprezentativni uzorak od 1.200 punoletnih gradjana Srbije) smatra da saradnja sa Haskim tribunalom treba da bude prioritet u radu Vlade Srbije.


"Ljudi nemaju povoljno misljenje o Tribunalu, smatraju ga pristrasnim, ali kod veccine preovladjuje stav da je saradnja nuzna. To je vazan obrt u svesti nasih ljudi, jer se ranije govorilo za neke drzave Zapada 'njih mrzimo i necemo sa njima da saradjujemo'", istice za IWPR direktor "Mediuma" Srbobran Brankovic.


Po njegovoj oceni, ovakvi rezultati detektuju u javnom mnjenju i na politickoj sceni Srbije "odsustvo morala".


Brankovic smatra da je za ovakvo raspolozenje u velikoj meri odgovorna Vlada Srbije, te da nije rec samo o licemerju obicnog sveta. Kada je trebalo uhapsiti Milosevica clanovi Vlade govorili su da je ratnih zlocina sa srpske strane bilo. Posle hapsenja zavladao je muk, sve je utonulo u zaborav. Rec je o kukavicluku politicara koji se boje da bi njihova politicka podrska mogla da oslabi, ali "i o jasnom dokazu da su mediji u Srbiji dirigovani", zakljucuje Brankovic.


Manjina, mahom mladi, svesni ucinka Miloseviceve vladavine, u ovakvoj situaciji zapravo samo zele da pobegnu. Takvi se, uglavnom, mogu naci u dugackim redovima ispred stranih ambasada, gde cekaju na vize za odlazak iz zemlje.


Mladen Sretenovic, dvadesetcetvorogodisnji postdiplomac Elektrotehnickog fakulteta strpljivo stoji u dugackom redu ispred ambasade Savezne Republike Nemacke.


Na pomen Slobodana Milosevica i procesa protiv njega gubi strpljenje. "Ne pratim sudjenje, mucno mi je da vidim to izobliceno lice coveka koji nevesto glumi zrtvu. Ja zbog njega odlazim iz grada u kojem sam se rodio, odrastao, u kojem sam se poslednjih godina uglavnom skrivao od mobilizacije. Voleo bih da se sve sto brze zavrsi i da Milosevic skonca u nekom zatvoru na kraju sveta", kaze ozlojedjeno.


U istom redu je i Darko Zivkovic, student medicine. Svestan je da su zlocini pocinjeni, ali smatra da je Milosevicu za to mozda trebalo suditi u Beogradu.


"Za zlocine Srba nad drugim narodima ne zna samo onaj ko to ne zeli, za takve opravdanja nema, bas kao i za ljude odgovorne za Sarajevo, Srebrenicu, Kosovo. Uveren sam da Tribunal ima dovoljno dokaza protiv Milosevica i njegove kamarile, pa, najvazniji dokazi mogu da budu tekstovi iz 'Politike' i snimci drzavne televizije", kaze Zivkovic.


Red ispred ambasade se polako smanjuje i nasi sagovornici su sve blize vratima iza kojih ce obezbediti kartu u jednom smeru.


"Ja nisam zeleo rat, nisam zeleo da odem odavde. Ali, ne mogu da cekam da ovo pocne da lici na normalnu zemlju. I ne razumem kako neko ima samilosti prema Slobodanu Milosevicu. Pitam se da li se bar neko od njegovih sledbenika oseti nelagodno kad Milosevic pomene ljudska prava", kaze Mladen Sretenovic.


Politicki eskperti kao sto je dr Vladimir Goati, profesor Fakulteta politickih nauka u Beogradu, plase se da bi Milosevic mogao da stekne oreol borca protiv neokolonijalizma i novog svetskog poretka. On konstatuje da ce u Srbiji nastup bivseg predsednika SRJ sa zadovoljstvom primiti ortodoksni komunisti koji veruju da mogu da se vrate na vlast i desnica kojoj odgovara svaka rec protiv nove vlasti.


On je dodao da je uveren da je Miloseviceva uvodna rec u Hagu vrhunac njegove odbrane. "Kada pocne postupak dokazivanja, i kad se optuzeni bude suocio sa ispitivanjem i svedocima, efekti njegovih reci bice znatno slabiji", procenjuje dr Goati.


Bojan Toncic je novinar beogradskog lista "Danas"


Frontline Updates
Support local journalists