Sveze Uvrede Za Opoziciju

Drzavni mediji igraju na tadicionalnu Srbiju, napadajuci opoziciju da "se sumnja da gaji privlacnost prema istom polu". Deo ove strategije je da se dalje podele i demoralizuju kriticari rezima, sada kada je i policija usla u igru.

Sveze Uvrede Za Opoziciju

Drzavni mediji igraju na tadicionalnu Srbiju, napadajuci opoziciju da "se sumnja da gaji privlacnost prema istom polu". Deo ove strategije je da se dalje podele i demoralizuju kriticari rezima, sada kada je i policija usla u igru.

Srpski rezim i dalje pronalazi nove I sveze nacine da dnevno uzdrma opozicije. Opozicionari nisu samo 'NATO placenici', vec su izgleda, seksualno nastrani tipovi ili homoseksualci, koji su se nekad zabavljali sa tinejdzerima, a sada su bolesni ljudi u promasenim brakovima, "poslednji sljam, neupotrebljivi", i tako dalje...


Opozicioni Savez za promene (SZP), koji od 21.septembra stoji iza opstenarodnog programa dnevnih protesta protiv rezima, u centru je ovog novog homofobicnog i zajedljivog napada kojim ga obasipaju drzavni mediji.


Partija jugoslovenske levice (JUL), na celu sa Mirom Markovic, zenom Slobodana Milosevica, prednjaci u napadima na SZP. Posto su demonstranti na jednoj od svojih setnji prosli pored glavnog staba JUL partije i kamenjima razbijali prozore, JUL je uzvratio.


"Ovaj fini, civilizovani i demokratski vid politickog aktivizma od strane izaslanika NATO u Sribiji", kako kaze jedna od sarkasticnih izjava JUL partije, "moze privuci jedino sacicu delinkvenata, zapustenih mladica i devojaka, i odredjen broj onih sa endokrinim bolestima, i poneku nastranu osobu koja ce se tu naci jer je frustrira mestom u politici, na poslu ili u braku..."


"Ovi kadrovi koje je NATO izabrao u Srbiji slabih su sposobnosti," kaze se dalje u tekstu, "oni ne uzivaju postovanje naroda, oni su napustili zemlju za vreme bombardovanja i njihove porodice nisu na dobrom glasu. Njima se pripisuje slabost prema istom polu. Oni su poznati po tome sto su saveznici ubica sopstvenog naroda."


"Mozda NATO kadrovi traze bolje igrace, ali oni koji su bolji nikada im se na bi pridruzili. Ono sto im je preostaje je sljam, koji se ni za sta ne bi mogao upotrebiti osim ovoga..."


Posto je komentar JUL-a javno procitan u spicu nocnog dnevnika drzavne televizije Srbije, sledila je namerno objavljena vest da je Savez jugoslovenskih homoseksualaca i lezbejki (Arkadija) podrzao SZP.


U ovom laznom saopstenju, objavljenom u formi pisma uredniku drzavnog dnevnog lista Politika, kaze se da Arkadija veruje da jedino uz pomoc Saveza za promene, moze ostvariti svoj cilj u Srbiji. Ova grupa javno porice da je napisala saopstenje.


Drzavna vlast shvata da se objavljivanjem ovih laznih vesti poigrava sa duboko uvrezenom homofobijom unutar srpskog drustva. Ona se nada da ce se gradjani, revoltirani ovom izopacenoscu, okrenuti protiv opozicije.


U zemlji gde je neprijateljstvo preme homoseksualcima uobicajena pojava, gde se roditelji pitaju da li bi bilo bolje da im dete strada u saobracajnom udesu nego da postane homoseksualac, ove reakcije su za ocekivanje.


Jos 1989.godine, slovenacki premijer Janez Drnovsek, tadasnji jugoslovenski predsednik, izazvao je burne reakcije prisustvovanjem kongresu homoseksualaca u Mariboru. Njegova namera bila je da demonstrira novu toleranciju od strane drzave prema svim drustvenim slojevima.


Rezultat je bio drugaciji. Posle kongresa bilo je nemoguce rezuveriti vecinu ljudi u istocnim delovima Jugoslavije da Drnovsek nije homoseksualac ili da je njegova poseta ovom kongresu bila opravdana. Ove glasine vesto je iskoristio Milosevic i njegovi saveznici 1991.godine kada im je trebalo da oslabe poziciju Drnovseka u vreme raspada Jugoslavije.


Danas, drzava preuzima "politicku akciju da bi se zastitio javni moral", objavljuju drzavni mediji. Istovremeno, policijske snage spremaju se da posete domove sirom zemlje da bi proverili da li su tacna imena i adrese na licnim kartama, kao i na pasosima, vozackim dozvolama i vojnim legitimacijama.


Sudeci po izjavi pomocnika ministra unutrasnjih poslova, potpukovnika Obrada Stevanovica, cilj ove akcije je da se"obezbedi veca sigurnost gradjana" i ujedno "da se prava gradjana efikasnije ispune". On je takodje dodao da je razmena podataka izmedju policije i stanovnistva "vazna za opstu bezbednost".


U praksi ovo je samo jos jedan vid psiholoskog pritiska na demoralizovani i paranoicni narod. Pravni strucnjaci koje navode nezavisni mediji kazu da posto policija prvenstveno izdaje ova dokumenta, proizilazi da ce ona samu sebe kontrolisati.


Beogradski advokat Sava Andjelkovic kaze da je srpski rezim odlucio da poostri kontrolu i usadi teror medju stanovnistvom koji nije vidjen jos od doba komunizma.


Opozicija je osudila ovu akciju policije koja je pocela 27.septembra. Demokratska partija na celu sa Zoranom Djindjicem, pozvala je gradjane da ne pustaju policiju u njihove domove.


Stevanovic je ove nedelje osudio poziv Djindjica, iako nije pomenuo njegovo ime. "Ti ljudi", rekao je on, "imaju problem sa narodom". Oni, kaze Stevanovic, pokusavaju da ovu akciju predstave kao vid represije da bi gurnuli narod u sukob sa policijom.


Cudno je sto nijedan izvestaj o policijskoj poseti radi kontrole dokumenata nije dospeo do medija ili opozicije, iako je beogradski prorezimski dnevni list "Vecernje Novosti" objavio 29.septembra da se policijska akcija "odvija bez problema".


Izgleda da policija misli da je samo najavljivanje njihove posete dovoljno da se zastrasi narod. Zaista, ocekivati kucanje na vratima u bilo koje doba dana nije prijatan osecaj.


Pod Milosevicem, nemoguce je razdvojiti policiju od politike i najvaznija duznost drzavnih medija je da narod svakodnevno podsecaju na tu cinjenicu.


Vlado Mares je novinar nezavisne beogradske novinske agencije BETA.


Frontline Updates
Support local journalists