Povratak bosanskih izbjeglica

Muslimanske izbeglice koje se vracaju svojim domovima u Republici Srpskoj ocekuje neizvesna buducnost.

Povratak bosanskih izbjeglica

Muslimanske izbeglice koje se vracaju svojim domovima u Republici Srpskoj ocekuje neizvesna buducnost.

Wednesday, 17 January, 2001

Sakib Dzaferovic bio je imam u Kozarcu pre nego sto je ovaj grad postao deo Republike Srpske. On sam je preziveo ozloglasene bosansko srpske logore, da bi se ponovo vratio u Kozarac.


"Bosnjaci se vracaju, ako bog da, ocekujem da ce se na prolece jos vise ljudi vratiti svojim kucama, bez obzira kojoj religiji pripadaju, rekao je imam koji se ovim gradicem danas seta slobodno, u religioznoj odori. "Svakom je svoja kuca najdraza", dodaje on.


Kozarac su srpske snage tokom rata u Bosni u potpunosti etnicki ocistile od lokalnog muslimanskog stanovnistva. Iako su u ovom gradu i danas prisutni fizicki tragovi i secanja na uzase rata, normalnost se polako se vraca.


Dzaferoviceva dzamija, nazvana 'Dzamija nade' koja je unistena tokom sukoba, nedavno je obnovljena kao deo impresivnog programa izgradnje kojim je otklonjena vecina stete koja je nanesena ovom gradu.


Protekla godina donela je veliki broja povratnika - izbeglica koje su se vratile svojim domovima sirom Bosne i Hercegovine. Vise od 40.000 ljudi, sto je duplo vise od prethodne godine.


U Republiku Srpsku vratilo se cak nesto vise od 17.000 Bosnjaka-Muslimana, u mesta u istocnoj i severozapadnoj Bosni koja su proteklnih godina pruzala najveci otpor povrattku izbeglica. Medjutim, povratnici se suocavaju sa mnogim problemima.


U novembru prosle godine, izborna pobeda nacionalisticke Srpske demokratske stranke, SDS, poklapa se sa talasom napada usmerenih protiv Bosnjaka.


Iako je rukovodstvo SDS-a nedavno izrazilo svoju spremnost da postuje odredbe Daytonskog sporazuma, koje obavezuju pravo na povratak izbeglica i raseljenih lica, Bosnjaci se plase da ce postati meta lokalnih ekstremista iz redova SDS.


Pre rata, Kozarac je bio dom nekih 27.000 Muslimana, oko 400 Srba i 90 Hrvata. Nakon sukoba nije ostao ni jedan Bosnjak. Vise od 200 srpskih porodica uselilo se u njihove domove.


Posle pet godina vratilo se oko 4.000 muslimanskih porodica.


Proces povratka poceo je 1998. godine tako sto su prvi povratnici dolazili da zive pod satorima. Prema recima Hamdije Razica, predsednika Koordinacionog odbora za izbeglice i raseljena lica za Bosansku Krajinu, povratak je doziveo pravi "bum" ovog proljeca, kada je Wolfgang Petritsch nametnuo celi niz imovinskih zakona. Tada su pocele delozacije onih koji se nalaze u tudjim stanovima i kucama.


Neki poput Fatime i Hilmije Hucic obnovili su kucu novcem koji im je sin poslao iz Svajcarske, dok su drugi dobili medjunarodnu pomoc, ali ima i onih koji jos uvek cekaju da im se vrate u kuce u kojima zive srpske izbeglice.


Oko cetrnaest lica koja do sada nisu imala srece da se vrate u svoje domove, zive u satorskom naselju od aprila prosle godine.


Sezdesetogodisnja Ismeta Grubic i Munira Mujkanovic, 72, zive pedeset metara udaljene od svojih kuca. "Zene spavaju u krevetima, a muskarci ispred kuce u satorima, cak i na ovoj hladnoci", kaze Grubic. "Obecavali su da ce mi se kuca, koja je iz temelja srusena obnoviti u novembru. Radovi jos nisu ni poceli. Cekacu ovde da mi se kuca obnovi celu zimu ako treba", dodaje Ismeta Grubic.


Muz Munire Mujanovic je poginuo u ratu, ona nema vise nikoga od rodbine.


"Kada smo ovde dosli svasta su nam obecavali, ali kuce se ne obnavljaju. Bolesna sam, ovde nema doktora pa jednom sedmicno moram u ambulantu u Prijedor, sto je podaleko".


Drugima je u medjuvremenu krenulo. Brat ratnog zlocinca Duska Tadica, koga je Tribunal u Hagu osudjen na dvadeset godina zatvora zbog ratnih zlocina, drzi kafanu, podrum pica i pekaru u centru grada.


Preko puta restorana Refika Filovic drzi trafiku. "Sta da radimo? Zivot tece dalje. Tu su stvari koje morate prihvatiti. Mi se borimo da prezivimo, da zaradimo koji dinar. Pored svoje kuce sa sedam soba u kojoj se nalazi srpski ratni veteran, zivim kod tetke i cekam resenje zahteva za povratak imovine".


Da bi ubrzali povratak, medjunarodne organizacije OHR, UNHCR i OSCE su pocetkom prosle godine napravile detaljan plan, nazvavsi ga Program primene imovinskih zakona (PLIP). Prikupljeni su svi zahtevi za povratak imovine u svakoj opstini i uspostavljeni sedmicni planovi delozacija.


Trenutno u BiH postoji 250.000 zahteva za povratak imovine. Proces je veoma spor. Prema recima Monice Sandri, sefice UNHCR-ove kancelarije u Prijedoru, sedmicno je bilo planirano oko 30 delozacija, dok se obavilo sest. Od planiranih 60 odluka o povratku imovine sedmicno, doneseno je 55.


Uprkos povecanju broja resenih predmeta, Sandri je rekla da bi ovim tempom trebalo 33 godine da se izvrse sve delozacije samo u Prijedoru.


U medjuvremenu, uz pomoc medjunarodnih humanitarnih organizacija u Kozarcu je u protekle dve godine obnovljeno oko 1.000 kuca. Mada Bosnjaci pozdravljaju ovaj uspeh, zivot povratnika nije idilican.


"Nijedan od Bosnjaka-povratnika nije dobio posao na obnovi kuca, jer su svi takvi poslovi na obnovi dati Srbima", kaze Hamdija Razic. "Pored toga u gradu izuzev kuca ne postoji ni skola ni ambulanta".


Osim nedostatka smestaja, infrastrukture i uprkos drugim problemima kao sto su ucestali incidenti i napadi na povratnike, izbeglicama preti opasnost od napada ekstremista.


Pocetkom decembra bacena je bomba na kucu jednog Bosnjaka povratnika u Janji, severoistocna Bosna. Zatim je u Bratuncu, blizu Srebrenice, smrtno stradao jedan Bosnjak od mine dok je rasciscavao rusevine svoje kuce. Zvanicno je taj prostor bio deminiran posle rata, sto navodi na zakljucak da je mina postavljena naknadno.


Portparol SFOR-ove Multinacionalne divizije, Patrik Mercier kaze da je "nakon pocetka povratka izbeglica registrovano oko 11 incidenata usled eksplozije".


Meta napada su i lokalni srpski zvanicnici koji postuju zakon i izdaju resenja za povratak kuce. Ekstremisti, okupljeni uglavnom u Udruzenju ratnih veterana, okrivljuju se za incidente u Foci, Palama, Srpskom Gorazdu i Srpskoj Ilidzi. Oni koji ne mogu podneti pritiske kojima su izlozeni zbog delozacije, podnose ostavke, kao sto je to nedavno uradila Gordana Rasuljas, sefica Odela za izbeglice i raseljena lica RS u Srebrenici.


Povratak SDS na vlast u Republici Srpskoj povecava strahovanja izbeglica. Wolfgang Petritsch je zatrazio od najvisih predstavnika SDS-a da potpisu dokument kojim se obavezuju na postovanje Daytonskog sporazuma i njegovih odredbi, narocito postovanje prava na povratak izbeglica i raseljenih lica. Javno pokazivanje kooperativnosti ove partije nije, medjutim, umanjilo zabrinutost Bosnjaka. Oni pozivaju na stvaranje multietnicke policije, narocito u mestima gde su se manjine pocele vracati.


Amra Kebo je redovni dopisnik IWPR.


Frontline Updates
Support local journalists