Bosanska vojska “lose postupala” s hrvatskim zarobljenicima

Prema hrvatskim je zatocenicima u centralnobosanskom gradicu Bugojnu bilo “lose postupano”, pri cemu je nedvosmisleno prekrsena i Zenevska konvencija. To je proteklog tjedna, svjedoceci pred Haskim tribunalom, izjavio jedan nekadasnji clan Promatracke misije Evropske Zajednice (ECMM).

U vrijeme kada se prikljucio Promatrackoj misiji, potpukovnik Rudi Gericen (Rudy Gerritsen) bio je major nizozenske vojske. Bilo je to u srpnju/julu 1993., kada su u dolini rijeke Lasve izbili sukobi izmedju Hrvatskog vijeca obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine.

Gericen se u stvari pojavio kao svjedok optuzbe na sudjenju Enveru Hadzihasanovicu (bivsem zapovjedniku Treceg korpusa bosanske vojske) i Amiru Kuburi (bivsem zapovjedniku Sedme muslimanske brigade).

Svjedok je pred sudom ispricao kako je Promatracka misija u prvo vrijeme pokusavala posredovati izmedju zaracenih strana, da bi kasnije – nakon sto su se potkraj srpnja/jula 1993. hrvatske snage predale – bila prvenstvano zaokupljena pitanjima kao sto je status ratnih zarobljenika.

Sastanci koji su se ticali tog problema bili su odrzavani gotovo svakodnevno, rekao je potpukovnik Gericen, napominjuci da su hrvatski zarobljenici bili smjesteni u nekoliko objekata – medju kojima su bile i skolske zgrade, kao i podrum jedne prodavaonice namjestaja.

“Salon [namjestaja] bio je mracno mjesto, prepuno vode”, rekao je on na sudu. “Vidljivost je bila slaba, a posto su s nama sve vrijeme bili i strazari, nismo imali priliku slobodno porazgovarati. Sve sto smo mogli uciniti bilo je da popisemo imena ratnih zarobljenika i da taj popis potom predamo vlastima.”

U vrijeme kada su medjunarodni Promatraci prvi put vidjeli zatocenike, “bilo je ocigledno da se s njima postupalo vrlo lose” – rekao je svjedok, dodajuci da je, po svemu sudeci, bila prekrsena i Zenevska konvencija.

“[Zatvorenici su] bili premlacivani i zastrasivani, tako da nisu smjeli govoriti”, rekao je on. “Vidio sam krv i zavoje, i ljude koji leze na slamaricama ili na zemlji.”

Kada su medjunarodni Promatraci bosanskim vlastima izrazili svoju zabrinutost, bila su im pruzena uvjeravanja da ce o tome kako se postupa s hrvatskim zatvorenicima biti pokrenuta istraga. Gericen je rekao kako je pocetkom srpnja/jula za nadziranje zatvorenika jos uvijek bila zaduzena civilna policija, da bi krajem mjeseca, nakon sto su se Hrvati povukli, tu obavezu preuzela bosanska vojska.

“Rekli smo im da salon namjestaja nije prikladno mjesto za smjestaj zatvorenika, i da ih ne smiju drzati u vlaznom podrumu bez toaleta i kreveta”, rekao je Gericen, dodajuci kako je poznato i da je najmanje jedan pritvorenik bio pretucen do smrti.

Kasnije je Gericen obisao i ostale zatvorske lokacije na podrucju Bugojna, poput lokalne srednje skole i jos jedne skolske zgrade. Prva od njih je, prema njegovim rijecima, bila “nesto prikladnija” za smjestaj ratnih zarobljenika nego spomenuti podrum.

Na pitanje tuzilastva sto misli jesu li i u kojoj mjeri vlasti bile obavijestene o onome sto se dogadjalo u Bugojnu, svjedok je odgovorio: “Siguran sam da jesu.”

Predstavnica tuzilastva Tekla Benjamin (Tecla Benjamin) upitala je svjedoka: “Je li ista ucinjeno [unutar struktura bosanske vojske] kako bi se popravio tretman tih civila, nakon sto su stigle spomenute prituzbe?”

Potpukovnik Gericen je odgovorio: “To vam ne mogu sa sigurnoscu reci – ali znam da su oni bili u potpunosti upoznati sa situacijom.”

U optuznici se Hadzihasanovicu pripisuje zapovjedna odgovornost. Tereti ga se za sedam tocaka krsenja zakona i obicaja ratovanja. U pitanju su optuzbe za ubojstvo, okrutno postupanje, rusenja objekata lisena vojnog opravdanja, pljacku i unistavanje vjerskih spomenika.

Hadzihasanovic se dobrovoljno predao Haskom tribunalu, nakon cega je – kao i Kubura, koji je zajedno s njim optuzen – izjavio da se ni o jednoj od tocaka optuznice ne osjeca krivim. Sudjenjem predsjedava sudac Zan-Klod Antoneti (Jean-Claude Antonetti), i ono se nastavlja.

Alison Freebairn je urednica IWPR-a u Londonu.