Ljimaj tvrdi da mu je »savjest cista«

Nekadasnji zapovjednik Oslobodilacke vojske Kosova (OVK), Fatmir Ljimaj (Fatmir Limaj), optuzio je haske tuzioce da – pokusavajuci izaci u susret srpskoj vladi – kazneno gone zrtve, a ne pocinioce ratnih zlocina.

Mada je u medjuvremenu na Kosovu izgradio i uspjesnu politicku karijeru, Ljimaj je pred Tribunalom optuzen za mucenje i ubojstvo Srba i navodnih albanskih kolaboracionista u zatvorskom logoru koji je 1998. osnovan u zoni njegove odgovornosti.

Njemu se sudi zajedno s jos dvojicom pripadnika OVK-a – Isakom Muslijuem (Isak Musliu) i Haradinom Baljom (Haradin Bala) – za koje se u optuznici navodi da su, kao osobe potcinjena Ljimaju, bili i neposredno umijesani u zlocine. Sva trojica su izjavila da se ne osjecaju krivima.

U svojoj uvodnoj izjavi, Ljimaj je 16. studenoga/novembra optuzio tuzioce da iz necasnih pobuda terete Albance za zlocine koji su pocinjeni 1998., te da ignoriraju zlocine koje su u istom tom razdoblju pocinili Srbi.

Govoreci o patnjama koje su kosovski Albanci tokom devedesetih pretrpjeli od strane srpskih snaga, Ljimaj je rekao da je ponosan na vlastitu odluku da se bori protiv Beograda, isticuci kako ne samo da ima cistu savjest, nego i uziva podrsku svojih sunarodnjaka.

Tuzioci su ovog tjedna iznijeli koncept dokaznog postupka protiv Ljimaja i njegovih potcinjenih, a izveli su i prvog svjedoka – jednog od clanova tima koji je sproveo istragu o navodnom zatvorskom logoru Lapusnik.

Tokom dvosatnog obracanja, Ljimaj je nastojao pokazati kako postuje suce Tribunala.

Istovremeno je tuzioce optuzio za zanemarivanje srpskih zlocina na Kosovu. »To sto za te zlocine iz 1998. nikome nije sudjeno ne moze se objasniti drugacije nego da je tuzilac zatvorio oba oka . . . oprastajuci srpskim snagama sve zlocine koje su one pocinile«, rekao je on.

Priznajuci da su zlocini cinjeni i nad Srbima, Ljimaj je izrazio zaljenje zbog nestalih i ubijenih srpskih zrtava. Istovremeno je porekao da je u tim dogadjajima sudjelovao na bilo koji nacin.

Tuzioce je pak optuzio da su postupak protiv njega pokrenuli iskljucivo iz zelje da i Albance vide pred Haskim tribunalom, a ne zato sto su prikupili cvrste dokaze. »Postoje sumnje«, rekao je on, »da se Albanci koriste kao zrtveni jarci . . . samo zbog toga sto to zeli Beograd.«

»Morali biste se zabrinuti zbog vjerodostojnosti onoga sto se ovdje dogadja, a narocito zbog toga sto [Haski tribunal] nema nikakav autoritet na Kosovu.«

Veliki dio izlaganja Ljimaj je posvetio svom odrastanju na Kosovu. Opisao je kako je beogradska vlada ukinula kosovski parlament i jedini televizijski kanal na albanskom jeziku. A govorio je i o policijskom nasilju, davanju otkaza Albancima koji su radili u sudstvu, zdravstvu i skolstvu, te masovnim migracijama svojih sunarodnjaka.

S obzirom na sve te okolnosti, on – kako kaze – nije pogrijesio kada je odlucio ukljuciti se u oruzanu borbu protiv beogradske vlade. »Postoje dvije mogucnosti: da zivite ponizeni ili da zivite slobodno«, rekao je on sudcima, »i ponosan sam sto sam pronasao . . . najbolji moguci nacin, put ka slobodi.«

Zahvaljujuci se svima koji su pridonijeli tome da postane covjek kakav je danas – izmedju ostalog i obitelji, stanovnicima rodnog grada i svojim bivsim profesorima – i usporedjujuci se s Nelsonom Mendelom (Nelson Mandela), koji je »takodjer« dospio u zatvor zbog toga sto je nastojao obraniti prava svog naroda, Ljimaj je sudcima rekao kako se osjeca sasvim spokojno.

»Ni zbog jedne stvari koju sam ucinio u zivotu nemam razloga osjecati se ponizeno, ili imati necistu savjest . . .«, rekao je on. »Naprotiv, sve sto sam do sada cinio je cisto kao suza.«

»Kosovo ce nagraditi moj trud«, dodao je on. »A meni je to najvaznije.«

Ljimaj je rekao kako je upravo ta podrska njega i njegove saoptuzenike navela da odu u haski pritvorski centar, gdje su po njegovim rijecima sva trojica bili muceni, pored ostalog i tako sto su drzani u izolaciji i sto su im na putu od zatvora do sudnice bili stavljani povezi preko ociju.

Odluka da se trojici optuzenika uskrati pravo na posjete i pristup telefonu prvobitno je usvojena zbog optuzbi da su Ljimaj i Musliju i iz pritvorske jedinice pokusavali izvrsiti pritisak na svjedoke optuzbe. Tako se proteklog tjedna pred Tribunalom pojavio i kosovski Albanac Beci Becaj (Beqe Beqaj), koji je izjavio da se ne osjeca krivim za optuzbe da je u njihovo ime pokusavao nagovoriti svjedoke da se povuku iz dokaznog postupka optuzbe.

Medjutim, odluka o ogranicavanju komunikacije s vanjskim svijetom prestala je vaziti prije nekoliko dana, a da tuzioci pritom nisu zatrazili njeno obnavljanje.

Takodje, trojici je optuzenika prilikom transporta od pritvorskog centra do suda povez preko ociju bio stavljan u skladu s pravilima koja se u zemlji-domacinu – Nizozmskoj – odnose na »zatvorenike visokog rizika«. Nakon intervencije tajnistva i nakon sto je 17. studenoga/novembra – po svemu sudeci, zbog odbijanja okrivljenih da tokom voznje do Tribunala nose poveze – otkazano saslusanje, nizozemska je vlada navodno promijenila stav.

U svojoj uvodnoj rijeci, tuzilac Endriju Kejli (Andrew Cayley) je 15. studenoga/novembra rekao da ce se tuzilastvo pri izvodjenju dokaza oslanjati na sudska vjestacenja i izjave svjedoka – medju kojima ce se naci i prezivjeli zatvorenici logora Lapusnik, udovica jedne od navodnih zrtava, bivsi pripadnici OVK-a, kao i medjunarodni promatraci.

Tuzioci se nadaju da ce pokazati kako su u logoru Lapusnik strazari – ukljucujuci i dvojicu Ljimajevih saoptuzenika – pocinili preko 20 ubojstava, te da i sam Ljimaj, kao zapovjednik, snosi odgovornost za te zlocine.

Tuzilastvo je ovog tjedna izvelo i prvog svjedoka – Olija Letinena (Hula Lahtinen), jednog od istrazitelja iz ekipe koju je povodom ovog slucaja formiralo tuzilastvo.

Letinen se sucima obracao koristeci interaktivnu kompjutersku prezentaciju logora Lapusnik, nacinjenu na temelju nedavnih fotografija s terena, odnosno s mjesta gdje je taj logor navodno bio lociran.

Takodje je govorio i o dokaznom materijalu koji je, nakon hapsenja trojice optuzenika (2003.), prikupljen u njihovim kucama. Osvrnuo se i na biljeznicu koja je pronadjena u ostavi Ljimajevog stana, a u kojoj su tudjim rukopisom bili ispisani podaci o kretanjima Albanaca za koje se sumnjalo da suradjuju sa Srbima. Biljeske se pored ostalog odnose i na osobu cije je ubojstvo spomenuto u optuznici protiv Ljimaja.

Letinen ce nastaviti svjedociti i iduceg tjedna.

Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.