Bivsi zloglasni zamjenik zapovjednika brigade – Ramiz Delalic, poznatiji kao “Celo” – takodjer je pred sudom govorio i o borbi za vlast koja je unutar bosanske vojske vodjena tokom 1993., a u kojoj je i sam sudjelovao na strani okrivljenog: zelio mu je pomoci, pa mu je navodno cak ponudio da likvidira novopostavljenog vrhovnog zapovjednika.
Halilovica se tereti za masakr koji je nad 62 hrvatska civila u rujnu/septembru 1993. pocinjen u selima Uzdol i Grabovica (sjeverozapadna Bosna i Hercegovina).
U to vrijeme, okrivljeni je – u svojstvu drugog covjeka bosanske vojske – zapovijedao operacijom “Neretva-93”, ciji je cilj bila deblokada obliznjeg grada Mostara.
Delalic je bio lojalan Halilovicu – obojica su porijeklom iz Sandzaka, pretezno muslimanske oblasti u susjednoj Srbiji – i predstavlja umnogome kontroverznu licnost. Kao zamjenik zapovjednika Devete motorizirane brigade, on je u Sarajevu za vrijeme rata dospio na los glas: njegove su formacije bile nedisciplinirane, a on sam je u dva navrata boravio u zatvoru.
Uostalom, svjedok se jos uvijek nalazi pod istragom zbog navodne umijesanosti u grabovicki masakr. Prethodni svjedoci iz redova bosanske vojske izjavili su pred sudom da je on osobno obustavio istrage o zlocinima u koje su navodno bili umijesani pripadnici njegovih jedinica. Delalic se pred Tribunalom pojavio kao svjedok optuzbe, dok se protiv njega vodi poseban postupak zbog ubojstva.
Delalic tvrdi da je citava operacija Neretva-93 bila zamisljena s ciljem da se Halilovic vrati na celnu poziciju u bosanskoj vojsci – koju je prije toga prepustio novopostavljenom zapovjedniku Rasimu Delicu. Delalic je pred sudom potvrdio da je “Halilovic predlagao da Delic bude fizicki uklonjen”.
Dodao je i da se osobno javio kao dobrovoljac za taj zadatak, ali da je umjesto toga odluceno da se “nesto mora uciniti da bi se Halilovicu povratio ugled, i to na racun Delicevog”.
Operacija deblokade Mostara pokazala se kao pogodna za to, jer se smatralo da vojnici iz doline rijeke Neretve podrzavaju Halilovica. Delalic je pak sa svojom jedinicom bio doveden iz Sarajeva, jer su i oni bili vjerni Halilovicu. Pozvan je i jedan lokalni novinar, koji je bio zaduzen za izvjestavanje o operaciji s ciljem promoviranja Halilovica u lidera.
Iako je nadlezni stab – koji se nalazio u gradu Jablanici, u dolini Neretve – zapovijedanje nad tim mnogobrojnim jedinicama povjerio lokalnom komandantu Zulfikaru Alispagu, Delalic tvrdi da se “na kraju lanca” zapovijedanja ipak nalazio Halilovic.
Obrana pak tvrdi da je za operaciju bio nadlezan Delic, kome se takodjer u Hagu sudi za ratne zlocine, ali po drugoj osnovi.
Delalic je posvjedocio da zapovednici deblokade Mostara nisu previse obracali paznju na vijesti o masakru nad Hrvatima u Grabovici, koji se odigrao 8. rujna/septembra 1993. Tom prilikom su poginula 32 hrvatska civila – pretezno starije osobe, zene i djeca.
Svjedok je ispricao kako je zajedno s Alispagom obisao Grabovicu kako bi saznao sto se u stvari desilo. Opisao je kako su na asfaltu uocili trag (“kao da je po njemu bilo vuceno nesto krvavo”), te kako su ga potom pratili, da bi na samoj obali rijeke otkrili dva lesa.
U selu se Delalic sreo s dvojicom mladih Hrvata. U pitanju su bila braca kojima je likvidirana citava obitelj. Djecaci su mu, naime, rekli da su im u pokolju stradali, otac, majka, djed, baka i trogodisnja sestra.
“Bilo im je hladno, bili su gladni i jadni”, rekao je svjedok. A kada su ih pitali bi li prepoznali ubojice, jedan od njih je, po Delalicevim rijecima, odgovorio: “Ciko, dok sam ziv necu zaboraviti to lice.”
Potom je Delalic svim vojnicima koji su se nalazili u blizini naredio da se postroje, kako bi ih djecak mogao pogledati i kako bi se odmah utvrdilo je li netko od njih ubojica. “Bio sam spreman da ga ubijem na licu mjesta, toliko sam bio revoltiran”, izjavio je on. Djecaci, medjutim, nisu prepoznali pocinioca zlocina.
Kada su se Delalic i Alispago vratili u bazu, tamo ih je docekao general Halilovic. Obavijestili su ga da su u Grabovici zaista pobijeni Hrvati.
“Nije se previse zainteresirao za zlocin”, kaze Delalic.
“Halilovic nije reagirao na nacin na koji je trebalo. Nisam cuo da je ikada naredio da se pronadju ubojice. Nije nam dao nikakve instrukcije. Ni on, ni njegove kolege, nisu ucinili nista kako bi pocinioci bili otkriveni.”
Delalic je u Alispagovu bazu doveo i dvojicu djecaka iz Grabovice.
“Halilovic je reagirao tako sto nije zelio ni cuti za djecu, i naredio je da se uklone”, nastavio je Delalic. “Skoro svi su se s time slagali, jer bi sa djecom nestali i svjedoci zlocina.”
Kasnije ce djecaci biti poslati u obliznji grad Jablanicu, kod rodjaka.
Kada ga vise nisu mogli cuti, Halilovic je, kaze svjedok, rekao: “Prljavi ves treba sakriti, o ofanzivi se ne smije govoriti.”
Potom je postavljen kontrolni punkt, kako bi se sprijecilo da policija i novinari dodju u Grabovicu i vide sto se dogodilo.
U optuznici protiv Halilovica navodi se da je prikrivanje leseva u Grabovici naredio zapravo – Delalic. Neka tijela su pokopana, a neka spaljena. Tokom unakrsnog ispitivanja, Delalic je negirao ove navode.
Svjedok je pred sudom ispricao i kako je bio prisutan kada su Halilovic i Alispago potrgali naredjenje vrhovnog zapovjednistva, kojim se od njih zahtijevalo obustavljanje akcije Neretva-93 i pokretanje istrage o pocinjenim masakrima.
Delalic tvrdi da su njih dvojica pokidali i naredbu zapovjednika Prvog korpusa, Vahida Karavelica, da mu vojnike posalju u Sarajevo kako bi bili saslusani. Umjesto toga, Halilovic je naredio Karavelicu da u dolinu Neretve na borbeni polozaj posalje 300 novih vojnika.
“Tada sam pomislio da je to naredjenje prilicno cudno. Po mom misljenju, ako je pocinjen zlocin, treba prvo organizirati istragu”, rekao je Delalic.
Prema njegovim rijecima, Halilovic je u sljedecih mjesec dana bio prilicno nervozan, jer je strahovao da ce biti uhapsen. “Ocekivao je da ce biti uhapsen i smijenjen”, tvrdi svjedok.
U listopadu/oktobru 1993., Delalic je pritvoren na skoro osam mjeseci zbog kriminalnih djelatnosti svojih formacija u Sarajevu – gdje su civili prisiljavani na kopanje rovova, gdje im je otiman novac, i gdje su svercani oruzje i alkohol.
Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Piter Morisi (Peter Morissey) pokusao je prikazati Delalica kao nepouzdanog svjedoka, koga vec krivicni dosje cini nekredibilnim.
Morisi je svjedoka optuzio da se, zajedno sa svojim ljudima, opirao bilo kakvoj istrazi o masakru u Grabovici, kao i da im je upravo on naredio zataskivanje zlocina. Prethodni svjedoci iz redova bosanske vojske takodjer su pred sudom izjavili da se bas Delalic trudio sprijeciti bilo kakvu istragu.
Branilac je sugerirao i to da je Delalic mozda iz cistog interesa pristao biti svjedok optuzbe na sudjenju Halilovicu, s obzirom da istraga o masakru u Grabovici jos uvijek nije okoncana, a da se u optuznici spominje i njegovo ime.
“Svjedok je inteligentan i izuzetno dobro informiran o tome kakvi sve dokazi protiv njega postoje”, izjavio je Morisi.
Sudjenje se nastavlja.
Samira Puskar je stazistkinja IWPR-a u Hagu.
