STAKIC OSUDJEN NA DOZIVOTNU ROBIJU
Bivsi gradonacelnik Prijedora proglasen krivim za zlocine protiv covjecnosti, dok su optuzbe za genocid odbacene
STAKIC OSUDJEN NA DOZIVOTNU ROBIJU
Bivsi gradonacelnik Prijedora proglasen krivim za zlocine protiv covjecnosti, dok su optuzbe za genocid odbacene
Milomir Stakic ovog tjedna je osudjen na dozivotnu robiju – najtezu kaznu koju predvidjaju propisi Haskog tribunala. On je proglasen odgovornim za ubojstva i progon po nacionalnoj osnovi vise desetina tisuca stanovnika prijedorske oblasti.
Dok je 31. srpnja/jula slusao odluku sudaca, nekadasnji gradonacelnik Prijedora, odjeven u crno odijelo, nervozno se poigravao uredjajem putem kojeg je pratio prijevod saopcenja sudskog vijeca.
Dozivotna robija sokirala je veliki broj onih koji su pratili sudjenje, buduci da je Stakic oslobodjen krivice po dvije najteze tocke optuznice – genocid i suucesnistvo u genocidu.
Obrazlazuci presudu, predsjedavajuci sudac Volfgang Somburg (Wolfgang Schomburg) napomenuo je da sudsko vijece nije ustanovilo postojanje “namjere da se u cjelini ili djelomicno unisti” muslimansko i hrvatsko stanovnistvo prijedorske opcine.
Umjesto toga, Stakic je – po rijecima suca Somburga – zajedno s ostatkom srpskog prijedorskog rukovodstva sudjelovao u zavjeri raseljavanja nesrpskog stanovnistva, a sve u sklopu ostvarivanja plana o stvaranju etnicki ciste srpske drzave.
“Namjera da se stanovnistvo raseli ne moze biti izjednacena s namjerom da se ono unisti”, objasnio je Somburg.
U Prijedoru i okolini ubijeno je 1.500 pripadnika nesrpskih nacionalnosti. Silovanja, seksualni zlocini, premlacivanja i mucenja u tom su gradu takodjer bili masovna pojava, dok je najmanje 20.000 ljudi iz regije i deportirano. Suci su Stakica proglasile krivim za istrijebljenje, ubojstva i progone.
Spomenuta zlodjela, govoreci pravnicki, spadaju u kategoriju zlocina protiv covjecnosti i krsenja zakona i obicaja ratovanja.
Na pocetku zakljucnog saslusanja, sudac je istakao da se po misljenju sudskog vijeca u Stakicevom slucaju ne radi o genocidu. Medjutim, odmah je i nagovijestio tezinu kazne koju je odredilo sudsko vijece, time sto je naglasio da “izricanje najteze kazne nije ograniceno na najteze vidove zlocinackog ponasanja”.
Stakic je po zanimanju lijecnik, a imao je samo 29 godina u trenutku kada je – sijecnja/januara 1991. – bio izabran za potpredsjednika Skupstine opcine Prijedor.
Preostala dvojica funkcionera bosanskih Srba, koji su zajedno sa Stakicem optuzeni za sprovodjenje plana o protjerivanju ili ubijanju nesrpskog stanovnistva Prijedora – Simo Drljaca i Milan Kovacevic – umrli su prije pocetka sudjenja.
Drljacu su, kao bivseg sefa javne sigurnosti grada Prijedora, pripadnici NATO-vih snaga ubili, jer je prilikom hapsenja pruzao otpor. Nekadasnji Stakicev zamjenik Kovacevic umro je, pak, u pritvorskoj jedinici Tribunala.
U optuznici se navodi da su njih trojica osmislili zajednicki zlocinacki poduhvat s ciljem da prisile nesrpsko stanovnistvo na iseljavanje iz regije.
Iako je optuzba saopcila da je razocarana time sto su optuzbe za genocid odbacene, izrazila je zadovoljstvo duzinom zatvorske kazne. “Veoma smo zadovoljni presudom, buduci da je ona u skladu sa stvarnom tezinom zlocina koji su u Prijedoru pocinjeni i ulogom koju je optuzeni u tim zlocinima imao”, rekao je tuzilac Nikolas Kumjan (Nicholas Koumjan).
Bosanci koji u prezivjeli zloglasne prijedorske logore takodjer su bili veoma uzbudjeni zbog ishoda sudjenja. “Stakic je dobio kaznu koju i zasluzuje”, izjavio je Sabahudin Garibovic, predsjednik Udruzenja ratnih zarobljenika iz Prijedora.
Muharem Murselovic – poslanik u Narodnoj skupstini Republike Srpske (RS) i clan prijedorske opcinske skupstine, koji je tokom rata bio zatvorenik logora Omarska – izjavio je za IWPR: “Zadovoljan sam duzinom kazne koje je izrecena Stakicu, jer takva presuda nama, bivsim zatocenicima, jamci da istina o onome sto se dogodilo nece biti zaboravljena.”
“Osobno bih vise volio da su bile dokazane i optuzbe za genocid, jer se upravo to dogodilo u Prijedoru. Ali, nije na meni da ocjenjujem rad suda.”
A Nusreta Savic, koja je takodjer prezivjela Omarsku, tvrdi: “Kada sam, tokom citanja presude, cula da je [Stakic] oslobodjen optuzbi za genocid i suucesnistvo u genocidu, nisam mogla povjerovati – pa sam pomislila da je sklopljena nekakva nagodba. Medjutim, dozivotna robija pruzila mi je satisfakciju.”
Stakicevo oslobadjanje od najtezih optuzbi predstavlja vec treci slucaj da sudsko vijece nije ustanovilo optuzenikovu krivicu za genocid. Tuzilac Dzoana Korner (Joanna Korner) izjavila je za IWPR: “Smatrali smo da smo izneli dovoljno uvjerljive dokaze da se radilo o genocidu.”
Jedini osumnjiceni koji je za sada proglasen krivim po optuzbi za genocid jeste general bosanskih Srba Radislav Krstic, koji je 1995. zapovijedao operacijom zauzimanja muslimanske enklave Srebrenica, prilikom koje je poginulo vise od 7.000 muslimanskih muskaraca i djecaka. Krsticu je, medjutim, izrecena blaza kazna: 46 godina zatvora.
Stacy Sullivan je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu. Amra Kebo je novinarka sarajevskog dnevnog lista Oslobodjenje.
