Makedonija se uzdrzava od reformi

Makedonska vlast okleva sa sprovodjenjem obecanih demokratskih reformi.

Makedonija se uzdrzava od reformi

Makedonska vlast okleva sa sprovodjenjem obecanih demokratskih reformi.

Nade da se Makedonija nalazi na rubu nove ere pokazale su se kao neosnovane. Amnestija politickih zatvorenika, izbor etnickog Makedonca Borisa Trajkovskog uz podrsku albanskih glasova, ocekivane reforme ustava ucinili su da mnogi strani analiticari predvide da ce ove godine doci do znacajnih politickih promena.


Ipak, istina je da se malo toga promenilo. Makedonci i Albanci podeljeni su kao i pre.


Zemlja se jos uvek bori za kljucno pitanje uspostavljanja demokratskih institucija koje ce raditi za dobrobit obe zajednice.


Posle nezavisnosti 1991. godine, Makedonija je uz nekoliko amandmana prihvatila stari jugoslovenski ustav iz 1971. godine. Ovaj novi ustav doveo je do toga da se albanska zajednica suoci sa vec poznatim problemima. Vlast je postala centralizovana, a albanska zajednica svedena je na nivo etnicke manjine, koja je izlozena velikoj diskriminaciji.


Univerzitetsko obrazovanje dobar je pokazatelj gde su su stvari krenule lose. Posle proglasavanja nezavisnosti i prihvatanja novog ustava, albanski jezik vise nije priznat kao zvanican jezik. Albanska zajednica uspostavila je svoj "ilegalni fakultet" u Tetovu, posto se protivi da njeni studenti studiraju na makedonskom.


Sada je predlozeno da se uspostavi zvanican Univerzitet na albanskom jeziku pod okriljem Evropske unije. Medjutim, uprkos oko pedesetak poseta specijalnog izaslanika EU, Max von der Stoel 1999. godine, nista do sada nije konkretno preduzeto. Albanski politicari su propustili da se zaloze za ovu novu instituciju, sto doprinosi rusenju njihovog ugleda.


Izbor Borisa Trajkovskog, kandidata vladajuce koalicije, na predsednickim izborima prosle godine zavisio je od glasova albanske zajednice.


Posto su svi albanski kandidati porazeni u prvom krugu glasanja, glasaci su u drugom krugu mogli da biraju izmedju dva makedonska kandidata. Trajkovski je zauzeo pomirljiviji stav prema albanskoj zajednici i naveo je da poveruje da ce glasanjem za njega doci do stvarnog poboljsanja albanskih prava. U stvari, malo se sta promenilo.


Zakon o amnestiji primenjen je na sve politicke zatvorenike. Dva istaknuta albanska zatvorenika Alajdin Demiri i Rufi Osmani oslobodjeni su februara 1999. godine na osnovu ovog zakona. Ova dva politicara dobili su duge zatvorske kazne 1997. godine zbog toga sto su postavili albansku zastavu na opstinskim zgradama Gostivara i Tetova.


Ocekuje se da ce Demiri postati makedonski ambasador u Ujedinjenim nacijama. Osmani se povlaci iz politickog zivota iz zdravstvenih razloga.


Glavna albanska politicka partija, ADP zasniva se na manifestu pluralizma i multietnicke demokratije. Ipak, ova partija deo je vlade koja nije uspela da sprovede obecane ustavne promene i poboljsa prava Albanaca. ADP je na primer pokazala uzdrzanost prilikom inicijative za oslobadjanje Demirija i Osmanija na osnovu Zakona o amnestiji.


Razocarenje zbog slabog napretka razara poverenje albanske zajednice u multietnicku demokratiju. U tolikoj meri da ona sve vise upucuje pozive za stvaranje federalnog sistema vlade.


Predlozene izmene Zakona o lokalnojm vlasti daju Albancima odredjenu samostalnost. Po prvi put, gradovi i opstine u kojima su Albanci vecina imace potpunu kontrolu u obavljanju poslova. Medjutim, ova zajednica se ne moze radovati bilo cemu drugom.


Dok se priblizavaju izbori, albanske politicke partije ne nude nista novo svojim biracima. U njihovim manifestima ponavljaju se vec dobro poznati zahtevi: novi ustav, jednaka prava u viskom obrazovanju i stvaranje funkcionalnih demokratskih institucija.


Ovi zahtevi lezace u prasini, kao i citavu prethodnu deceniju, sve dok ih makedonske i albanske politicke partije uredno ne ociste uoci izbora.


Adelina Marku je novinar makedonskog casopisa "Forum" iz Skoplja.


Frontline Updates
Support local journalists