Srbija: kontroverze oko novog sveca

Odluka crkve o proglasenju novog sveca tumaci se kao pokusaj desno orijentisanog svestenstva da nametne svoj primat.

Srbija: kontroverze oko novog sveca

Odluka crkve o proglasenju novog sveca tumaci se kao pokusaj desno orijentisanog svestenstva da nametne svoj primat.

Tuesday, 6 September, 2005

Kanonizacija kontroverznog vladike izaziva strahovanja da nacionalisticki elementi u srpskoj crkvi teze prosirivanju svog uticaja.


Cremonijom odrzanom 24. maja u Hramu svetog Save u Beogradu, Srpska pravoslavna crkva, SPC, proglasila je za sveca vladiku Nikolaja Velimirovica koji je umro 1956.godine.


Mada je priznat kao znacajno svesteno lice i uvazen religijski filozof, za Velimirovica se takodje tvrdi da je bio antisemita koji je 1936.godine otvoreno hvalio Adolfa Hitlera.


Beogradski strucnjak za verska pitanja Mirko Djordjevic veruje da ovakva odluka crkve ukazuje na jacanje desnicarskih i konzervativnih elemenata unutar SPC.


“Obicno se ceka mnogo duze da bi se temeljno ispitali potencijalni svetac, sve slabosti i vrline njegove licnosti, kao i odnos crkve prema njemu”, objasnio je on.


“U ovom slucaju se pozurilo sa njegovom kanonizacijom, mozda da bi se ispunila neka politicka ocekivanja.”


Analiticari veruju da je kanonizacija predstavljala neku vrstu izjave o namerama i da crkva pokusava da uveca svoj uticaj na drzavu i povrati nesto od moci koju je nekada imala u Srbiji.


SPC je pocela da rehabilituje vladiku Nikolaja i njegovo delo 1985.godine, objavljivanjem nacionalnog crkvenog programa koji je sadrzao sve bitne elemente Velimirovicevog teksta pod naslovom “Upozorenje srpskim rodoljubima”, u kojem on govori o nerazdvojivosti nacionalizma i religije.


U ovom programu promovisana je populisticka politicka i crkvena poruka, koju je Milosevicev rezim upotrebio da bio okrenuo Srbiju protiv ostatka sveta.


Rezultat gromoglasne propagande bila je dominacija desnih snaga na drustvenoj i politickoj sceni, gde su vojska, Srpska akademija nauka i umetnosti, SANU, i Srpska pravoslavna crkva uporno opravdavali ratove vodjene u ime nacije.


Posmatraci tvrde da ce kanonizacija vladike Nikolaja otvoriti prostor za okupljanje nacionalisticke politicke i kulturne elite, koja sada, nakon sto je izgubila ratove, pokusava da se vrati na scenu.


Ako crkva postane katalizator za obnovu desnice, ubrzo bi mogla doci u sukob sa aktuelnom umerenom i sve izrazenije prozapadnom vladom.


U medjuvremenu, i mediji su se podelili u ocenama ove kanonizacije, sto je sasvim ocevidno na primeru dva beogradska nedeljnika. Ovaj dogadjaj u nedeljniku “Vreme” opisan je kao “los dan u crkvenom kalendaru”, dok su u NIN-u mnogo vise prostora dali onima koji ga hvale nego onima koji ga kritikuju.


Ljubomir Rankovic, urednik zvanicnog glasila SPC, “Glasa crkve”, brani ovu kanonizaciju govoreci: "Sveti Nikolaj je bio veliki reformator, i sve sto je uradio i napisao bilo je u sluzbi duhovne obnove srpskog naroda.”


“U vreme kao sto je sadasnje, kada se citavo drustvo menja, duhovna, moralna i kulturna obnova mora biti osnova svake druge obnove – a njegovi lik i delo su u tom pogledu od neprocenjive vaznosti.”


Kanonizacija je izazvala razlicite reakcije javnosti – mada je veci broj onih reakcija kojima se ovaj potez pozdravlja.


Jedan beogradski student izjavio je za IWPR: “Imam pozitivno misljenje o Velimirovicu. Mislim da su tvrdnje o njegovom antisemitizmu samo proizvod komunisticke propagande. Ne zaboravite da je umro u izbeglistvu zbog tog rezima.”


Ali, jedan drugi stanovnik Beograda, Vlada, misli da je ovo zlokoban znak, i dodaje: “Ovo pitanje ima politicke implikacije, jer to jasno pokazuje da desnica ponovo jaca. To znaci da bi crkva u buducnosti mogla biti daleko manje tolerantna.”


Lik i delo vladike Nikolaja i dalje su predmet ostrih debata, gotovo pedeset godina posle njegove smrti.


Vladika Nikolaj je rodjen 1880. godine. Doktorirao je u Zenevi i na Oksfodu i smatran je jednim od najobrazovanijih svestenika u SPC.


Pored “Upozorenja srpskim rodoljubima”, napisao vise knjiga koje se bave duhovnoscu i dobrim stranama nerazvijenosti i nazadnjastva u Srbiji – sto je kasnije prihvatio i Dobrica Cosic koji je imao presudnu ulogu u dovodjenju Slobodana Milosevica na vlast.


Mada je 1935.godine hvalio Hitlera – poredeci ga sa srpskim svecem Savom Nemanjicem koji je dao veliki doprinos srpskoj srednjovekovnoj kulturi – Nemci su sest godina kasnije uhapsili Velimirovica.


Zavrsio je u logoru Dahau, gde je ostao do pada Treceg rajha. Godine 1944, napisao je izrazito antisemitsko delo, “Kroz tamnicki prozor”, u kojem, izmedju ostalog, tvrdi da su kapitalizam, komunizam i demokratija “izmisljotine Jevreja i njihovog oca djavola”.


Posle rata, posto nije mogao da se vrati u zemlju pod komunistickom vlascu, otisao je u SAD, gde je proveo ostatak zivota.


Milanka Saponja-Hadzic je redovan saradnik IWPR-a.


Frontline Updates
Support local journalists