Oric se razbjesneo na svjedoka
Optuzujuci srpskog svjedoka za ubojstvo “vise tisuca Muslimana”, okrivljeni je u sudnici izazvao incident
Oric se razbjesneo na svjedoka
Optuzujuci srpskog svjedoka za ubojstvo “vise tisuca Muslimana”, okrivljeni je u sudnici izazvao incident
Na sudjenju Naseru Oricu, ovog su se tjedna – tokom iskaza svjedoka koji je priznao da je pripadao zloglasnoj jedinici bosanskih Srba koja je 1995. sudjelovala u srebrenickom genocidu – razbuktale emocije.
Nikola Popovic, pekar i bivsi pripadnik vojske bosanskih Srba, pojavio se ovog tjedna u sudnici kao svjedok optuzbe; trebao je svjedociti o napadu muslimanskih snaga na srpsko selo Kravica, koji se odigrao u sijecnju/januaru 1993. i kojeg je navodno nadzirao Naser Oric.
Medjutim, tokom Popovicevog svjedocenja, 10. prosinca/decembra, Oric je ustao i uzviknuo da je on “pobio tisuce Muslimana 1995.”, te da stoga ne bi trebalo da svjedoci protiv njega. Nakon sto mu je predsjedavajuci sudac Karmel Agijus (Carmel Agius) zaprijetio lisicama, okrivljeni se primirio.
Branilac se nesto kasnije ispricao zbog opisanog incidenta, tvrdeci da je do njega doslo zbog klijentove osjetljivosti, koja je pak posljedica genocida koji je pocinjen nad njegovim narodom.
Naser Oric je prvi bosanski Musliman koji je pred Haski tribunal izveden zbog ratnih zlocina pocinjenih u zoni Srebrenice (istocna Bosna). U optuznici mu se pripisuje odgovornost za nemilosrdno rusenje srpskih sela koje su izvrsile jedinice pod njegovim zapovjednistvom, kao i za mucenje i ubijanje srpskih pritvorenika.
Zlocini koji se navode u optuznici koja je protiv njega podignuta, pocinjeni su navodno tokom 1992. i 1993., dakle prije no sto je Srebrenica bila proglasena “zasticenom zonom” Ujedinjenih naroda. Poslije skoro trogodisnje opsade, srpske snage su Srebrenicu zauzele u srpnju/julu 1995., da bi nakon toga uslijedio i masakr nad gotovo 8.000 muslimanskih muskaraca i djecaka.
Popovic je odlucno porekao Oriceve optuzbe da je osobno sudjelovao u pogubljenjima, ali je potvrdio da je doista bio pripadnik vojne policije pri Bratunackoj brigadi.
Smatra se da su pripadnici te jedinice sudjelovali u prevozenju i pritvaranju, a mozda i u ubijanju muslimanskih zatvorenika. Sef sigurnosti Bratunacke brigade, Momir Nikolic, priznao je prosle godine u Hagu krivicu za zlocine pocinjene u srpnju/julu 1995., i u medjuvremenu je osudjen na 23 godine zatvora.
Iskazi koje su ovog tjedna na sudu dali Popovic i jos jedan svjedok – Ratko Nikolic, takodjer navodni pripadnik Bratunacke brigade – ticali su se napada koji je u sijecnju/januaru 1993. izveden na selo Kravica. Svjedoci su potvrdili da su zatvorski strazari koji su bili pod Oricevim zapovjednistvom redovno premlacivali srpske pritvorenike koji su po okoncanju napada zarobljeni.
Popovic je ispricao kako je jednog jutra iznenada shvatio da je napad u toku, jer je prvo cuo pucnjeve, a onda i sirenu koja je seljane upozorila na opasnost.
Ispricao je i kako su se seljani potom okupili u zgradi lokalne skole, koja se nalazila pokraj njegove pekare. A kada se pucnjava pojacala, Popovic je pobjegao na obalu rijeke Drine, odakle je s jednog brda imao dobar pregled situacije.
“Sve se vidjelo prilicno jasno”, rekao je on sucima. “Citava je oblast bila u plamenu.”
Popovic je potom ispricao da su zitelji Kravice jos u travnju/aprilu te godine – zbog naraslih etnickih tenzija i prethodnih napada sa muslimanske strane – formirali liniju obrane. “Stvari su se zaista zakuhavale, napetost je rasla”, objasnio je on. “Netko je morao biti tamo.”
Svjedok tvrdi da je seoska straza bila oformljena iskljucivo od zitelja Kravice. No, branioci su predocili dokumentaciju na osnovu koje se vidi da su u obrani sela sudjelovali i vojnici iz Srbije. Oni tvrde i da je pekara u kojoj je Popovic radio zapravo bila u posjedu srpske vojske.
Obrana pokusava pokazati da je Kravica u stvari predstavljala legitimnu vojnu metu, a ne obicno selo naseljeno civilima.
Prethodnog se dana i Nikolic prisjetio napada na Kravicu. I on je ispricao kako je prvo cuo pucnjavu. Potom je vidio kuce u plamenu i spazio povecu grupu Muslimana kako trci niz planinu uz poklic: “Juris! Hvataj ih zive!”
Svjedok je ispricao kako je bio u prilici iz drvenog sanduka u koji se sakrio promatrati ono sto je uslijedilo. Grupe ljudi su navodno krale hranu i sve ostalo: “Uzimali su stvari, sve na sto su naisli. Neki su sa sobom odnosili gradjevinski materijal, pa su tako nestajali i citavi krovovi.”
Branioci su uzvratili tvrdnjom da ti ljudi nisu bili vojnici nego takozvani “torbari”. Stanovnike Srebrenice je u to vrijeme mucila glad, jer je vojska bosanskih Srba sprecavala da u grad stigne humanitarna pomoc: “torbari” su bili horde izgladnjelih civila koje su se kretale za Oricevim trupama, puneci torbe hranom i ostalim stvarima iz onih sela iz kojih je prethodno pobjeglo prestraseno srpsko stanovnistvo.
Obrana tvrdi da torbare nije bilo moguce kontrolirati, te da su se oni cesto i medjusobno otimali za hranu, sto je pred sudom potvrdio i sam svjedok.
“Odnijeli su psenicu iz mog ambara”, prisjetio se Nikolic. “Dosli su kamionima i traktorima i prepirali su se – cuo sam ih sasvim jasno. Uvecer sam ih video kako piju kavu i raspravljaju kako da podjele psenicu.”
Nikolic je sudskom vijecu ispricao kako je nekoliko dana nakon napada, 12. sijecnja/januara, bio zarobljen, te kako je u muslimanskom pritvoru ostao sve do razmjene zarobljenika koja se odigrala 6. veljace/februara.
Ispricao je i da je prva celija u kojoj je boravio imala povrsinu od oko cetiri kvadratna metra i da u njoj nije bilo grijanja. Osim sto su ih stalno tukli, strazari su pritvorenike povredjivali nozevima, a potom im rane posipali solju i poljevali ih hladnom vodom.
“Tukli su nas svakodnevno – i danju i nocu”, rekao je Nikolic. “Niste bili u stanju ni da izbrojite koliko puta se to desilo. Bio sam izgladnio i iscrpljen batinama.”
Nikolic je ispricao i kako je u vise navrata ostajao bez svijesti, kako su mu rebra bila slomljena, a zubi poizbijani. Najmanje je jedna osoba umrla u pritvoru, rekao je on.
Mada su napomenuli kako ne zele umanjivati patnje kroz koje je prosao svjedok, branioci su unakrsno ispitivanje iskoristili za osporavanje njegovih navoda o tome kako su se prema njemu ponasali muslimanski strazari. Kao dokaz su ponudili i video-snimak na kojem Nikolic govori o batinama koje je dobio jednog dana u veljaci/februaru, napominjuci da to znaci da je za sve vrijeme boravka u pritvoru bio pretucen samo jednom.
“Tvrdim da pretjerujete u opisu patnji koje ste preziveli u Srebrenici, i da to cinite kako biste umirili savjest zbog ubojstava u kojima ste sudjelovali 1995.”, rekao je branilac Dzon Dzouns (John Jones), nakon sto je sudu predocio dokumentaciju na osnovu koje se vidi da je i Nikolic bio pripadnik Bratunacke brigade koja je u srpnju/julu 1995. izvrsila srebrenicki genocid.
Takodje, Nikolicevo je svjedocenje pojacalo sumnje da se neki svjedoci prije pojavljivanja u sudnici dogovaraju oko iskaza koje ce dati, te da cak i nakon dolaska u Hag raspravljaju o dokazima.
Na pitanje branilaca je li mu poznato i prezime srpskog pritvorenika koji je navodno umro u muslimanskom pritvoru, svjedok je prvo odgovorio da je za njega saznao iz dokumenta koji mu je Popovic dao nakon sto je stigao u Hag. Nekoliko minuta kasnije vratio se na isto pitanje i rekao da je spomenute dokumente dobio dva mjeseca ranije. Popovic je pak odlucno negirao da je Nikolicu ikada dao bilo kakav materijal te vrste.
Svjedocima u Tribunalu strogo je zabranjeno da tokom svjedocenja bilo s kim razgovaraju o dokazima koje posjeduju.
Lauren Etter je stazistkinja IWPR-a u Hagu.
