KNIN „NASUMIČNO GRANATIRAN“ U OPERACIJI OLUJA

Iz svedokovog iskaza proizlazi da je egzodus iz Krajine bio prouzrokovan bombardovanjem, a ne naložen od strane srpskih vlasti.

KNIN „NASUMIČNO GRANATIRAN“ U OPERACIJI OLUJA

Iz svedokovog iskaza proizlazi da je egzodus iz Krajine bio prouzrokovan bombardovanjem, a ne naložen od strane srpskih vlasti.

Bivši oficir za logistiku Ujedinjenih nacija izjavio je na suđenju trojici generala kako granatiranje Knina – za vreme operacije ponovnog zauzimanja onih područja koja su do 1995. kontrolisali Srbi – nije bilo izvedeno radi gađanja vojnih ciljeva, već da bi se civili zastrašili i nagnali u bekstvo.



„Bila je to svesno zastrašujuća paljba“, kazao je penzionisani kanadski pukovnik Jozef Lorenco Klod Belrouz (Josef Lorenzo Claude Belrose).



Belrouz je u vreme dok je hrvatska vojska izvodila Operaciju Oluja bio zadužen za izgradnju kontrolnih punktova na tom području. Priznao je da nije stručnjak za artiljeriju, ali i rekao da je napad podrazumevao „nasumično granatiranje u nasumičnim vremenskim intervalima“. Njegov iskaz se nadovezuje na ono što su izjavili ostali pripadnici UN-a.



Generali Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač terete se za ratne zločine koje su nad Srbima za vreme Operacije Oluja – kada je ponovo zauzeto područje Krajine, koje su od 1991. kontrolisali srpski pobunjenici – počinile jedinice pod njihovom komandom.



Procenjuje se da je oko 200,000 Srba u vreme te ofanzive napustilo dotično područje.



Prema navodima optužnice, generali su sudelovali u „zajedničkom zločinačkom poduhvatu“, čiji je cilj bio proterivanje srpskog stanovništva iz Hrvatske. Navodi se i da je u periodu od avgusta do novembra 1995. u samom Kninu ubijeno barem 30, a širom Krajine barem 150 osoba.



Gotovina je komandovao Operacijom Oluja, Markač je bio zadužen za specijalne policijske jedinice, dok je Čermak nakon zauzeća Knina postao vojni zapovednik tog grada.



Belrouz je ispričao kako je sa balkona komande UN-a posmatrao granatiranje.



„Da su postojale ikakve vojne mete koje su doživljavane kao pretnja hrvatskim snagama, granatiranje je moralo biti intenzivnije i usmereno na konkretne ciljeve. Artiljerijska vatra nije bila usmerena na jedno mesto, već su projektili ispaljivani nasumično po čitavom gradu, i u nasumičnim intervalima“, rekao je on pred sudom.



Svedok je rekao i da su među retkim vojnim ciljevima u samom Kninu bile dve kasarne i zgrada koja je služila kao komandni centar srpskih snaga. On, međutim, ne misli da su artiljerijska dejstva bila usmerena ka njima.



Svedok je ispričao kako je 4. avgusta 1995., vršeći isporuku materijala kninskoj bolnici, video snažno razaranje grada i nekoliko leševa, od kojih su neki bili u uniformi, dok su drugi na sebi imali civilnu odeću.



U izjavi koju je dao istražiteljima tužilaštva, Belrouz je rekao da su do 6. avgusta hrvatske snage već raščistile ruševine i popravile civilna zdanja u kninskoj glavnoj ulici. Tvrdio je da su na taj način želele da međunarodne posmatrače navedu na zaključak da je situacija bolja no što je zapravo bila.



Tokom unakrsnog ispitivanja, Belrouz nije mogao da odgovori na pitanje odbrane da li je srpska vojska koristila civilne objekte koje je gađala hrvatska artiljerija.



Odbrana pokušava da dokaže kako posmatrači UN-a – budući da im je kretanje bilo ograničeno i da su podatke kojima su raspolagali dobili od samih pobunjenika – nisu bili upoznati sa svim srpskim vojnim položajima.



Belrouz je opisao tragove pljačke i spaljivanja kuća na koje je po okolnim selima naišao prilikom uklanjanja osmatračkih punktova UN-a. Rekao je i da posmatrači UN-a nisu mogli da uđu u sela, jer ih je u tome sprečila specijalna policija, rekavši im da je operacija još uvek u toku i da tamo još uvek nije bezbedno.



Tokom unakrsnog ispitivanja, svedok je rekao kako ne može da se seti imena tih sela, niti ko su bile kolege iz UN-a sa kojima je tom prilikom bio.



Gotovinina odbrana se pozvala na izveštaj specijalnog predstavnika Ujedinjenih nacija, Jasušija Akašija (Yasushi Akashi), kao i na iskaze ranijih svedoka optužbe, koji su tvrdili da u samom Kninu nije bilo značajnije štete na civilnim objektima.



Na primer, bivši ambasador Sjedinjenih Država u Hrvatskoj, Piter Galbrajt (Peter Galbraith), posvedočio je krajem juna kako Knin nije bio nasumično granatiran tokom prvih dana Operacije Oluja. Razaranja nisu bila većeg obima i grad je uglavnom ostao neoštećen – rekao je Galbrajt, dodajući da je tu informaciju dobio od osoblja ambasade kojem je, za razliku od osoblja UN-a, bilo dozvoljeno kretanje po okolini Knina.



Kasnije ove sedmice, svedočio je i bivši član opštinskog veća grada Obrovca Jovan Dopuđ, koji je govorio o tome kako je srpsko stanovništvo već prvog dana hrvatskog napada pobeglo. Rekao je i da su se ljudi uplašili nakon što je artiljerija počela da dejstvuje po civilnim ciljevima.



Tužilaštvo je nastojalo da dokaže svoju tvrdnju da je egzodus Srba bio spontan i podstaknut nasumičnim granatiranjem. Na drugoj strani, odbrana tvrdi da su Srbi Hrvatsku napustili prema ranijem planu evakuacije koji su sačinile odmetničke vlasti.



Tokom Dopuđevog svedočenja, Gotovinina odbrana je tvrdila da su pripreme za evakuaciju bile izvršene još u junu 1995. Odbrana je svoju tezu nastojala da dokaže izjavom bivšeg gradonačelnika Obrovca, Dragomira Vukčevića, koji je istražiteljima rekao da je pre hrvatskog napada bilo više probnih evakuacija.



Dopuđ je pak to negirao. „To je bila gradonačelnikova želja da sebi pripiše određene zasluge“, kazao je on.



Odbrana je predočila i jedan dokument iz jula 1995., kojim komandant civilne odbrane Obrovca potražuje materijal za izgradnju splavova predviđenih za upotrebu pri evakuaciji. Dopuđ je, međutim, ponovo negirao postojanje organizovanog plana.



Sredinom sedmice se kao svedok tužilaštva, na osnovu obavezujućeg poziva, pojavio i Zdravko Janić, aktuelni zapovednik hrvatske specijalne policije. U vreme Operacije Oluja, Janić je komandovao ključnim pravcem napada koji je izvršila specijalna policija, pri čemu je bio direktno potčinjen Markaču.



Tokom svedočenja, Janić je rekao kako mu nije poznato da su 25. avgusta 1995. u selu Grubori poginuli srpski civili. U optužnici se pak navodi da su jedinice hrvatske specijalne policije u tom selu ubile petoro ljudi, starih od 45 do 90 godina.



Janić je rekao da „nije dobio nikakvu informaciju o toj verziji događaja u Gruborima“, da ni sa Markačem nije razgovarao o tome, te da od njega tim povodom nije bilo traženo da sačini izveštaj.



„Nisam bio upoznat sa tim događajima, jer ih komandant jedinice Lučko [Josip Ćelić] nije pomenuo u svom usmenom izveštaju“, kazao je Janić, dodajući da je do saznanja došao tek 2004., kada je u arhivu ninistarstva unutrašnjih poslova pronašao Ćelićev pismeni izveštaj.



Prema Ćelićevom izveštaju, njegova je jedinica sudelovala u borbi sa srpskim snagama u Gruborima, gde su civili stradali u unakrsnoj vatri.



Predsedavajući sudija, Alfons Ori (Alphons Orie), rekao je Janiću – koga su 2005. godine istražitelji UN-a saslušali kao osumnjičenika – kako ima pravo da odbije da odgovori na pitanja koja bi mogla da ugroze njegov položaj.



Goran Jungvirth je obučeni novinar IWPR-a iz Zagreba.
Croatia
Frontline Updates
Support local journalists