SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ KRAJISNIK

Okrivljeni kao los advokat.

SUDSKA HRONIKA: SLUCAJ KRAJISNIK

Okrivljeni kao los advokat.

Friday, 18 November, 2005

Na sudjenju bivsem politickom lideru bosanskih Srba, Momcilu Krajisniku, ove sedmice je okrivljeni unakrsno ispitivao jednog svedoka optuzbe, kome je pritom nevoljno dopustio da govori i o tome kako su tokom rata Muslimani bili proterivani sa teritorija na kojima su Srbi bili vecinski narod.


Govorilo se i o komandnom lancu unutar Republike Srpske (RS), te o tome kako je vladajuca Srpska demokratska stranka (SDS) tokom 1992. uspostavila kontrolu nad opstinama koje su bile predvidjene za pripajanje buducoj srpskoj drzavi.


Kao jedan od najuticajnijih clanova SDS-a, Krajisnik se tereti za genocid i zlocine protiv covecnosti, i to zbog toga sto je, odmah po izbijanju rata u Bosni, navodno sudelovao u proterivanju muslimanskog i hrvatskog stanovnistva.


Krajisniku se sudi po osam tacaka optuznice, od kojih se najteze ticu genocida, sudelovanja u izvrsenju genocida, progona, zatiranja i deportacije.


Nije prvi put da se Krajisnik – kome je sud dozvolio da postavlja pitanja, dok odluka o njegovom zahtevu da mu se dopusti da se brani samostalno tek treba da bude doneta – nasao u opisanoj ulozi. Tokom juna, nakon sto je u vise navrata iz razlicitih razloga bio ukoren, on je pred sudom priznao da je «posao koji obavlja pravni zastupnik veoma tezak».


Svedok optuzbe, Milorad Davidovic – koji je pri vladi bosanskih Srba bio zaduzen za bezbednosna pitanja – optuzio je Krajisnika da je upravo on tokom 1992. odobrio «humano preseljenje» Muslimana iz Bijeljine (grad u severoistocnoj Bosni).


Krajisnik je svedokove navode pokusao da ospori tako sto je prilikom unakrsnog ispitivanja sudu predocio dokument pod naslovom «Molba Medjunarodnom Crvenom krstu», iz kojeg se vidi da su Muslimani bili razmenjivani uz zastitu pomenute organizacije. Svedok je pak uzvratio tvrdnjom da «Molba» ne dokazuje nista izuzev toga da se, nakon sto se u bosansku krizu ukljucila i medjunarodna zajednica, metod etnickog ciscenja – promenio.


Cim je shvatio implikacije svedokovih odgovora, Krajisnik je pokusao da ga prekine. Medjutim, predsedavajuci sudija Alfons Ori (Alphonse Orie) ga je upozorio da na to nema prava.


Svedok je potom nastavio da opisuje kako je SDS otpoceo kampanju etnickog ciscenja tako sto je na silu ulazio u kuce i otimao imovinu. Muslimani su, pogotovo ako su bili intelektualci, prisiljavani da rade najgore poslove. Svedok tvrdi da su, iz straha da ce biti odvedeni u zatvorske logore, Muslimani pristajali da potpisu dokument o dobrovljnoj razmeni.


Svedok je takodje opisao kako su Muslimani u naznacenom periodu bili izrabljivani, to jest kako su pojedini Srbi zaradjivali na njima. Odbrana je Davidovica optuzila da je i sam vrsio zloupotrebe, ali je svedok odgovorio da je pokusavao da spase ljude, te da nikada ne bi dozvolio sebi da ucini nista slicno.


Jos prilikom svog prvog pojavljivanja pred sudijama Tribunala, Davidovic je prosle godine opisao kako je, u prolece 1992., prisustvovao dopremanju «oruzja visokog kvaliteta» i vojne opreme iz Srbije u RS. Transport je izvrsen posredstvom jugoslovenskih vojnih helikoptera.


Po recima svedoka, Krajisnikov SDS ohrabrivao je policiju RS-a da se sirom «srpskih» teritorija i sama ukljuci u «organizovani kriminal», prevashodno tako sto ce pljackati muslimanska i hrvatska domacinstva. Davidovic je cak naveo da je jedan deo tako pribavljene finansijske dobiti bio prosledjivan i okrivljenome, kao i njegovom tadasnjem bliskom saradniku – predsedniku bosanskih Srba, Radovanu Karadzicu.


Tokom unakrsnog ispitivanja, svedok je takodje opisao kako je video i 300 automobila koji su navodno bili oteti od Muslimana, napominjuci da su sva ta vozila preko noci nestala, odnosno da su ih medju sobom podelili clanovi SDS-a.


Posto nije imao kud, Krajisnik je potom odlucio da sudu predoci dokumenta koja potkopavaju svedokov kredibilitet, s obzirom da je Davidovic kao sedamnaestogodisnjak boravio u nekoj vrsti drzavnog pritvora zbog krivicnih dela koja je pocinio.


Tuzilac je protiv toga protestvovao tvrdeci da se radi o «zastrasivanju svedoka»; potom je sud zasedao iza zatvorenih vrata. Sudija Ori zakljucio je da ce se, tek kada doticna dokumenta budu prevedena, pokazati postoji li ikakva osnova za osporavanje svedokove proslosti.


Davidovic takodje tvrdi da ga je ministarstvo unutrasnjih poslova – u kojem je i sam bio zaposlen, i na cijem se celu nalazio Mico Stanisic – podrzalo u njegovim nastojanjima da paravojne jedinice budu razoruzane. «Ali, u tome me je sprecio krizni stab . . . [koji je] preuzeo upravu nad lokalnim policijskim stanicama», rekao je on. Stanisic je u medjuvremenu optuzen pred Tribunalom i nalazi se u pritvoru.


Medjutim, vec naredni svedok optuzbe negirao je tvrdnju da su krizni stabovi bili nadredjeni policiji – sto, verovatno, svedoci i o stepenu haosa koji je u RS-u vladao tokom 1992.


Tuzilac je, naime, pred sud izveo Milana Tupajica, bivseg predsednika Kriznog staba Opstine Sokolac (istocna Bosna). On je u svom iskazu potvrdio da su unutar komandne strukture, kao posrednici izmedju razlicitih nivoa lokalne civilne i vojne administracije, dominirali pripadnici SDS-a.


Tupajic je izjavio i da su lokalnom ogranku SDS-a instrukcije stizale iz partijskog glavnog odbora – pri cemu je Krajisnik bio jedan od njegovih najistaknutijih clanova.


Tuzilac je predocio citav niz dokumenata na osnovu kojih se vidi kako je Krizni stab Opstine Sokolac na svojim sastancima raspravljao o pitanjima kao sto su podela oruzja i razoruzanje muslimanskih sela. No, prema recima svedoka, nakon sto je 12. maja 1992. i zvanicno formirana vojska bosanskih Srba, taj Krizni stab vise nije imao nikakvih nadleznosti nad vojskom. «Bilo je mnogo nesporazuma izmedju civilnih vlasti i komande brigade u Sokocu», rekao je on.


Tupajic je tuziocu potvrdio da je tokom 1992. kroz Sokolac proslo vise hiljada bosnjackih izbeglica sa pogranicnog podrucja (uz reku Drinu), te da su, po nalogu vlade RS-a, opstinske vlasti sudelovale u organizovanoj razmeni stanovnista.


Dodao je i da je cuo da su se tamo desavale «lose stvari, ubistva, pa cak i masovna ubistva», te da je zbog toga strahovao da bi se «ista stvar mogla dogoditi i u Sokocu».


Tupajic je potvrdio da su Krajisnik i predsednik bosanskih Srba, Radovan Karadzic, javno govorili o podeli Bosne izmedju tri naroda kao svom strateskom cilju. Rekao je i kako je bio svestan da to znaci brisanje granice na reci Drini, koja Bosnu odvaja od Srbije.


«Ti ciljevi nisu mogli biti ostvareni bez prisilnog raseljavanja nesrpskog stanovnistva», rekao je Tupajic.


Da bi dokazalo te tvrdnje, tuzilastvo je sudu predocilo izvestaje beogradske novinske agencije Tanjug sa sastanka koji je kod Tupajica odrzan 17. maja 1992., i kojem je prisustvovao i Krajisnik. U tom se izvestaju navode i sledece Krajisnikove reci: «Dosao je trenutak da tri naroda podele teritoriju.»


«Karadzic i Krajisnik su bili najuticajniji ljudi u SDS-u, a nakon njih je bilo mnogo praznih mesta», odgovorio je Tupajic na tuziocevo pitanje o tome ko su bili najmocniji pojedinci unutar vladajuce partije bosanskih Srba.


Narednog je dana svedok govorio i o zlocinima koje je pocinila vojska bosanskih Srba. Opisao je kako je Druga Romanijska brigada pod komandom Radisava Krstica – koji je u medjuvremenu pred Haskim tribunalom vec osudjen za saucesnistvo i podsticanje genocida – sa zlodelima pocela tako sto je spalila selo Donje Babinje, da bi se razaranja na tom podrucju okoncala 21. septembra 1992., kada su unisteni Novoseoci. Posto su usli u potonje selo, vojnici su zene i decu odvojili od muskaraca. Prema podacima kojima raspolaze svedok, oko 45 muskaraca je nakon toga bilo ubijeno na djubristu.


Tupajic tvrdi da je, saznavsi za to, smesta podneo ostavku na funkciju predsednika kriznog staba, ali da ju je ubrzo i povukao – nakon eksplozije bombe koja je bila postavljena pod njegov automobil.


A na pitanje tuzioca zbog cega je tokom rata u Sokocu sruseno svih pet dzamija, svedok je odgovorio da je «medju Srbima rasireno uverenje da tamo gde nema dzamija, nema ni Muslimana, i da posle njihovog rusenja narod nece imati nikakav razlog za povratak».


Branilac Nikolas Stjuart (Nicholas Stewart) je pak nastojao da dokaze da je svedok saradjivao sa tuzilastvom iskljucivo zbog toga da se i sam ne bi nasao na optuzenickoj klupi Haskog tribunala.


U tom smislu, odbrana je istakla i cinjenicu da je Tupajic – od pocetka rata pa sve do danas – bio i ostao clan SDS-a.


Goran Jungvirth je saradnik IWPR-a.


Frontline Updates
Support local journalists