Srbi beze u Crnu Goru

Srbi masovno beze u Crnu Goru kako bi izbegli tesku realnost Milosevicevog rezima.

Srbi beze u Crnu Goru

Srbi masovno beze u Crnu Goru kako bi izbegli tesku realnost Milosevicevog rezima.

Pre nekoliko sedmica, Jelena je radila kao psiholog u Klinicnom centru u Novom Sadu. Sada je kelnerica u restoranu brze hrane.


Zamenivsi beli mantil roze uniformom ona je za pet puta povecala prethodnu mesecnu platu od 70 nemackih maraka. To je postigla tako sto je napustila Novi Sad i otisla u Herceg Novi, crnogorski turisticki gradic.


Tridesetogodisnja Jelena je jedna od mnogih srpskih "izbeglica" kojih ima sve vise u juznom delu Crne Gore.


Nekad je Beograd odjekivao od crnogorskog naglaska, jer je kao jugoslovenska metropola bio privlacan za nerazvijenu i krsevitu Crnu Goru. Danas Podgorica postaje steciste uglavnom Beogradjana, poslovnih ljudi, politicara, novinara, studenta, profesora i lekara.


U ovu juznu federalnu jedinicu bezi se iz razlicitih razloga. Ponekad se, kada je rec o politickim oponentima Slobodana Milosevica, zeli sacuvati glava na ramenima i zdrav razum. Drugi bi da uvecaju kapital u daleko liberalnijoj i trzisno orijentisanoj Crnoj Gori, treci bi, kao Jelena, da pobegnu od siromastva.


Talas nerazjasnjenih ubistava na beogradskim ulicama i sve jaca represija vlasti doveo je mnoge poznate licnosti. U javnosti se nacesce pominju zvucna imena srbijanskog javnog zivota, multimilioner Bogoljub Karic, koji je svoje bogatstvo stekao zahvaljujuci Slobodanu Milosevicu, a sada je na listi nepozeljenih u Evropskoj uniji. Nenad Djordjevic je jos jedan srbijanski bogatas koji je je godinama pomagao JUL, stranku Mirjane Markovic, da bi kasnije bio odbacen od onih koje je pomagao.


Vuk Draskovic, lider opozicionog Srpskog pokreta obnove, na koga je nedavno u vikendici u Budvi pokusan atentat je takodje tu.


Prebeg u Crnu Goru, koja se danas medju Srbima smatra oazom optimizma i slobode, poceo je pre skoro dve godine kada je srpski rezim doneo rigidni Zakon o univerzitetu koji je ovu ustanovu sveo na drzavno preduzece liseno svake autonomije i drugacijeg misljenja.


Razocaranim profesorima univerziteta ubrzo su se pridruzili novinari. Beogradski "Dnevni telegraf" i "Evropljanin" izlazili su u Podgorici jer je Miloseviceva vlast upravo ove novine odredila za prvu metu rigidnog Zakona o informisanju. Na samom pocetku NATO bombardovanja nepoznata lica su u centru Beograda ubila Slavka Curuviju, vlasnika ovih listova.


"Blic", natirazniji list u Srbiji, morao je da u Podgorici stampa deo tiraza posto je drzavna stamparija u Beogradu odbila da stampa ovu nezavisnu novinu. Glavni i odgovorni urednik, Veselin Simonovic, procenjuje da "Blic" dnevno gubi oko 70 hiljada primeraka tiraza, dok su troskovi povecani za 20 odsto. Redakcija dnevnog lista "Glas Javnosti" razmislja o stvaranju rezervnog zaledja u Podgorici.


U toku NATO bombardovanja u martu prosle godine, Srbi su masovno odlazili u Crnu Goru. Opozicione licnosti su bezale zajedno sa umetnicima, novinarima i hiljadama ljudi koji su izbegavali vojni poziv. U prva tri meseca, podgoricki Centar bezbednosti izdao je oko 5. 000 novih licnih isprava.


Neki poput Zorana Djindjica, lidera Demokratske stranke, su se posle zavrsetka NATO bombardovanja vratili kuci. Drugi, poput Gorana Vesica, clana glavnog odbora Demokratske stranke i odbornika u skupstini Beograda, su jos uvek u Podgorici.


"U Crnu Goru sam dosao krajem maja 1999.godine, neposredno pre nego sto sam u Beogradu osudjen na dve godine zatvora zbog "neodazivanja na vojni poziv". Jos uvek sam ovde posto Visi vojni sud jos nije razmatrao moju zalbu", kaze on.


Beogradksi umetnik, Miroslav Nune Popovic deli slicnu sudbinu. "Zbog mog umetnickog programa protiv mene su u Srbiji pokrenuta cetiri montirana politicko sudska procesa. Tokom trajanja NATO bombardovanja bilo mi je zakazano sudjenje i ja sam od tada u egzilu kako bih izbegao presudu Milosevicevog rezima, jer mi je pretila kazna do tri godine zatvora. U Crnoj Gori sam bio bezbedan, ali nisam mogao da realizujem svoje projekte koji se ticu stvaranja buduce Srbije i nedavno sam otisao dalje, u Sloveniju" , navodi Popovic.


Prilivom poslovnih ljudi koji nisu imali veze sa beogradskim rezimom pristize novi kapital u Crnu Goru. "Od sredine prosle godine nedeljno registrujemo makar jednu firmu koja se iz Beograda seli u Podgoricu ili ovde otvara svoje predstavnistvo", kazu u jednoj od brojnih podgorickih agencija za registraciju preduzeca.


Posle uvodjenja dvovalutnog monetarnog sistema u Crnoj Gori broj "novopridoslih" preduzeca sve vise raste. "Crnogorski propisi su mnogo liberalniji od onih u Srbiji, uvozno-izvozne dozvole dobijaju se puno jednostavnije ili nisu potrebne, a poreske i finansijske kontrole su redje i nisu toliko rigorozne", rekao je Goran Vesic, dodavsi da svi njegovi beogradski prijatelji iz sveta biznisa danas, kao i on, imaju preduzeca u Crnoj Gori.


Oni koji se brinu da ce zveckanje oruzja iz Beograda dovesti do vojne intervencije na tlu Crne Gore trebalo bi da znaju da i oficiri VJ stizu na jug.


Neki poput generala Radosava Martinovica i pukovnika Jovana Strugara su vec pronasli unosne karijere, savetnika crnogorske vlade.


Zoran Radulovic je novinar iz Crne Gore.


Frontline Updates
Support local journalists