HALILOVICEVA “SUJETA” DOVELA DO MASAKRA

Tokom minulih desetak godina pred Haskim se tribunalom pojavio veliki broj vojnih starjesina. Pa ipak, ako je suditi po uvodnoj rijeci u procesu koji se vodi protiv Sefera Halilovica, izgleda da se ovaj bosanski oficir po mnogo cemu razlikuje od drugih optuzenika slicnog profila.

Predstavljajuci ovog tjedna bivseg nacelnika generalstaba bosanske vojske i najviseg muslimanskog duznosnika koji se za sada uopce pojavio pred Medjunarodnim sudom za ratne zlocine – tuzioci su Halilovica opisali kao sujetnog i ambicioznog oficira bez imalo osobne hrabrosti.

Oni tvrde da se pri izvodjenju jedne vazne vojne operacije, u nastojanju da “ozivi” svoju posrnulu karijeru, Halilovic oslonio na formacije koje su bile ozloglasene zbog svoje neposlusnosti. Cijena koja je na kraju za to placena bila je izuzetno visoka, jer je vise od 60 civila navodno stradalo od ruke neobuzdanih ljudi kojima je okrivljeni zapovijedao.

“[Halilovic je kao] zapovjednik zelio biti slavljen zbog pobjede, a ne odgovoran za zapovijedanje”, rekla je pred sudom 31. sijecnja/januara tuziteljica Sureta Cana (Sureta Chana).

Elegantno odjeveni bivsi general, koji danas ima 53 godine, sjedio je mirno i pazljivo pratio tuziteljicino uvodno izlaganje, koje se ticalo njegove navodne odgovornosti za ubojstvo 62 civila. Radi se o zlocinima koji su se odigrali u rujnju/septembru 1993., i cije su zrtve bili bosanski Hrvati iz Grabovice i Uzdola.

Ubojstva su se dogodila tokom operacije bosanske vojske pod nazivom “Neretva 93”, ciji je cilj bilo zauzimanje jednog dijela Hercegovine koji se do tada nalazio pod kontrolom hrvatskih snaga, odnosno Hrvatskog vijeca obrane (HVO). Tom prilikom je trebala biti okoncana i blokada grada Mostara.

Tuzioci isticu kako je “oruzana vojna sila sama po sebi mocna i opasna”, te da “uvijek mora biti obuzdana disciplinom i stavljena pod kotrolu”. I zato je, kako su naveli, Halilovic odgovoran jer nije sprijecio spomenute zlocine, ili makar naknadno kaznio njihove pocinitelje.

Tuzilastvo takodjer tvrdi da jedinice koje su operaciju izvele, a koje je osobno Halilovic iz Sarajeva prebacio u Hercegovinu, ne samo da nisu bile disciplinirane, nego da nad njima nije ni bila moguca nikakva kontrola.

Naprotiv, radilo se o formacijama ozloglasenim zbog visemjesecnog terora nad stanovnicima Sarajeva, koje su pripadnici tih jedinica prisiljavali da u neposrednoj blizini linije razdvajanja kopaju rovove, pljackali ih i sirili atmosferu opce nesigurnosti i bezakonja u gradu koji je ionako bio podijeljen i pod opsadom.

Tuzioci su naveli da je Halilovic, naredivsi tim jedinicama da se smjeste u hrvatskom selu Grabovica, ignorirao mogucu opasnost za sigurnost civilnog stanovnistva. Uostalom, taj potez je i sam optuzeni kasnije opisao kao “kolosalnu gresku”, jer je doveo do toga da je 8. i 9. rujna/septembra 1993. bilo ubijeno 33 civila, medju kojima je najmladji imao svega cetiri, a najstariji 93 godine.

Sarajevski analiticari koji su upoznati s Halilovicevom ratnom karijerom suglasni su s tvrdnjama tuzilastva da se okrivljeni u konkretnoj situaciji svjesno opredijelio za jedinice s kriminalnom prosloscu.

“Halilovic je bio veoma ambiciozan – tezio je da postane ne samo vojni, nego i politicki lider – pa se vjerojatno nadao da ce mu te jedinice omoguciti ostvarenje ciljeva koje je imao prije i poslije operacije”, izjavio je Sead Numanovic, novinar bosanskog lista Dnevni avaz.

U vrijeme operacije “Neretva 93”, Halilovica su mnogi vec vidjeli kao autsajdera. Mada je na samom pocetku rata bio najvisi zapovjednik muslimanskih oruzanih snaga, u kasnijoj je fazi – nakon sto ga je pokojni bosanski predsjednik Alija Izetbegovic kritizirao zbog nedostatka osobne hrabrosti – Halilovic bio smijenjen, da bi na mjesto zapovjednika bosanske vojske, u lipnju/junu 1993., dosao Rasim Delic.

I dok gotovo zanemariva manjina bosanskih analiticara jos uvijek tvrdi da je Halilovic zapravo zrtva komplicirane zavjere ciji je cilj bilo njegovo uklanjanje iz javnog zivota i izrucenje Hagu, vecina ipak misli da je okrivljeni “Neretvu 93” shvatio kao priliku da povrati izgubljenu slavu i moc.

Svjedoci koji su se pojavili tokom prvog tjedna sudjenja govorili su sto se u stvari desilo kada su stvari krenule u pogresnom pravcu.

Dva zasticena svjedoka optuzbe opisala su napad koji su Haliloviceve snage 8. i 9. rujn/septembra 1993. izvele na Grabovicu.

Svjedok A, koji je u to vrijeme imao samo deset godina, ispricao je sudu kako su ljudi kojima je navodno zapovijedao Halilovic ubili njegove najmilije – baku, djedu, majku, oca i cetvorogodisnju sestru.

Tuzioci tvrde da je Halilovic za masakr saznao 8. rujna/septembra uvecer, te da nije poduzeo odgovarajuce mjere kaznjavanja pocinilaca, uslijed cega su ubijanja nastavljena i sutradan.

Halilovic je optuzen i za neizvrsavanje naredbe koju mu je uputio general Rasim Delic – da smjesta identificira i izolira osobe koje su pocinila zlocin u Grabovici.

U jednoj od svojih izjava, koju je ovoga tjedna citirala glavna tuziteljica, Halilovic je objasnio da propisanu istragu nije pokrenuo zbog toga sto je bio “uplasen”, buduci da su pripadnici doticnih formacija vazili za okrutne “pse rata”.

Nekoliko dana nakon pokolja, 14. rujna/septembra, Halilovic je vojnicima iz sastava Prozorskog bataljona naredio da napadnu i hrvatsko selo Uzdol, i to usprkos cinjenici da se radilo o jedinicama koje su – prema rijecima tuzilaca – “neposredno prije toga dozivjele tezak poraz od HVO-a, za koji su se zarko zeljeleli osvetiti”.

Izravna posljedica napada bila je smrt 29 hrvatskih civila, uglavnom zena, djeca i staraca. U sudnici je ovoga tjedna prikazan i amaterski snimak jezivih prizora, koji je na licu mjesta nacinjen istog dana.

Tuzilastvo tvrdi da Halilovic nije vodio racuna o tome da bi napad mogao dovesti do stradanja civila – cak ni kada su mu vojnici rekli da su “neprijatelje iznenadili u pidzamama, pobili ih i oslobodili Uzdol”. Umjesto toga, on je isticao kako je za masakr saznao tek nekoliko dana kasnije.

No, cak ni tada nije bila pokrenuta nikakva ozbiljnija istraga o zlocinu u Uzdolu. Tuzioci, stovise, navode da je Halilovic pred pripadnicima svojih jedinica pokidao naredbu generala Delica da obustavi operaciju sve dok ne bude okoncana istraga o pocinjenim zlocinima.

Obrana nije iskoristila svoje pravo na uvodnu rijec na pocetku sudjenja. Ipak, njeni predstavnici su za IWPR izjavili kako namjeravaju dokazati da Haliloviceva zapovjdena odgovornost “ne moze biti neopozivo utvrdjena”.

Medjutim, ako je poslije prvog tjedna sudjenja ista izvjesno, onda je to utisak da ce branioci imati veoma tezak zadatak.

Tuzioci su u sklopu svoje uvodne rijeci emitirali i radio-intervju koji je Halilovic dao jednom lokalnom mediju svega nekoliko dana nakon sto su se dogodili masakri u Grabovici i Uzdolu.

Predstavljajuci Halilovica, novinar na toj snimci izgovara sljedece rijeci: “Sa mnom je covjek koji je organizator, koordinator i zapovjednik ove vazne operacije.” U samom intervjuu, optuzeni ni na koji nacin nije poricao da stoji iza “Neretve 93”.

“Halilovic je bio isuvise sujetan i osjecao se isuvise mocnim”, izjavio je za IWPR sarajevski novinar Adnan Buturovic.

“A sada bi mogao platiti veliku cijenu za svoju nerazumnost.”

Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.