BOSNA: TRGOVCI LJUDIMA OTKRIVAJU NOVO TRZISTE

Dok broj stranih drzavljanki koje postaju zrtve trgovine zenama u Bosni opada, makroi pokusavaju da namame domace devojke u svoju klopku.

BOSNA: TRGOVCI LJUDIMA OTKRIVAJU NOVO TRZISTE

Dok broj stranih drzavljanki koje postaju zrtve trgovine zenama u Bosni opada, makroi pokusavaju da namame domace devojke u svoju klopku.

Bosanske nevladine organizacije koje se bave trgovinom zenama tvrde da su uocile porast broja domacih devojaka koje su upale u zamku trgovaca zenama i lanca prostitucije.


One tvrde da losa koordinacija na drzavnom nivou i neodgovarajuci zakoni svakako ne doprinose resavanju ovog problema.


Nakon odlaska velikog broja stranih vojnika iz kontingenta mirovnih trupa, zatvaranja mnogih nocnih klubova i poostravanja kontrole granica, Bosna i Hercegovina je prestala biti atraktivna destinacija za dovodjenje devojaka iz inostranstva.


Iako statistike ukazuju na pad u trgovini stranim drzavljankama u Bosni i Hercegovini, nevladine organizacije tvrde da time ovaj problem nije resen.


Losa ekonomska situacija i neznanje predstavljaju glavne razloge zbog kojih sve vise devojaka u Bosni i Hercegovini postaju zrtve trgovine ljudima, tvrde nevladine organizacije.


"Od prosle godine, primetili smo da se sve vise domacih makroa orijentise na domace devojke", kaze Mara Radovanovic, predsednica nevladine organizacije "Lara" iz Bijeljine, koja pomaze zenama.


"Postalo je mnogo teze uvoziti devojke, zato se sad makroi orijentisu na 'izvoz' domacih devojaka".


Ostali eksperti se slazu da se domace devojke sve vise 'prodaju' u inostranstvu, ali i u zemlji.


Selma Begic iz Fondacija za lokalnu demokratiju, nevladinu organizaciju koja radi sa zenama koje su bile zrtve trgovinom ljudima u Bosni, kaze da prodaja zena unutar zemlje ima mnoge pogodnosti za trgovce ljudima.


"Sada je puno lakse trgovati sa domacim devojkama unutar Bosne i Hercegovine jer za to ne trebaju nikakvi papiri", kaze ona.


Melisa Covic iz Medjunarodne organizacije za migracije, IOM, dodaje da je zbog toga znatno teze policiji da utvrdi sta se tacno desava.


"Devojci kojom se trguje u Bosni i Hercegovini tesko je uci u trag", kaze ona.


Sama priroda unutrasnje trgovine zenama je takva da je veoma tesko doci do pouzdanih procena o broju bosanskih devojaka koje su na ovaj nacin postale zrtve makroa, ali se vecina strucnjaka slaze da ovaj broj neprestano raste.


Podaci kojima raspolazu razlicite bosanskohercegovacke nevladine organizacije znatno se razlikuju od drzavne statistike.


Prema recima Samira Rizle, sefa odseka tima Drzavnog kordinatora za suzbijanje trgovine ljudima, za sedam godina rada, ovaj ured je zabelezio samo dvadeset slucajeva trgovine bosanskohercegovackim drzavljankama.


Medjutim, Fondacija za lokalnu demokratiju iz Sarajeva je u svojim utocistima i sigurnim kucama u poslednje dve godine zbrinula devet zrtava trgovine zenama, a od toga osam u 2004. godini.


IOM je od 2002. godine zabelezio 21 takav slucaj, od cega 14 u 2004. godini sto, prema recima koordinatora projekta Melise Cosic, ukazuje na porast trgovine bosanskohercegovackim drzavljankama tokom 2004. godine.


Edin Vranje, sef tima za borbu protiv trgovine ljudima pri federalnom Ministarstvu unutrasnjih poslova, kaze da nevladine organizacije dramatizuju situaciju.


"Nevladin sektor preuvelicava ovaj problem i stvara paniku", kaze on.


Na osnovu svog iskustva, vecina nevladinih organizacija veruje da je prosecna starost zrtava – osamnaest godina, kao i da obicno dolaze iz siromasnih, nesredjenih porodica iz urbanih podrucja.


Svodnici koriste losu ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini usled koje je visok procenat mladih ljudi bez ikakvih izgleda za zaposljavanje, te masovno zele da napuste zemlju.


Mirjana Kramar, direktorka ogranka nevladine organizacije "Global Transformation of the Family" iz Tuzle, kaze da trgovci ljudima postaju znatno domisljatiji u pokusajima da mlade zene namame u svoju klopku.


"Oni koriste sve moguce nacine – od oglasa u novinama u kojima se pozivaju devojke da se jave za dobro placen posao u inostranstvu kao sto je cuvanje dece, staraca ili rad u kuhinjama, pa sve do klasicne otmice na parkingu neke diskoteke", kaze ona.


Mara Radovanovic se slaze. "Vrbovanje ne rade nepoznati ljudi, vec oni koji su poznati devojci i omiljeni su u svojoj sredini", kaze ona. "Makroi ce uvek naci nacin da dodju do devojke".


Promotivne kampanje, koje imaju za cilj podizanje svesti gradjana, pogotovo mladih, i predavanja u osnovnim i srednjim skolama o opasnostima su neki od metoda kojima se moze suzbiti trgovina ljudima.


Ove godine, vlada je po prvi put iz budzeta Bosne i Hercegovine izdvojila 30.000 konvertibilnih maraka (15.000 evra) za podrsku aktivnostima nevladinih organizacija i za promotivne kampanje protiv trgovine ljudima u 2005. godini.


Medjutim, ovo su preventivne mere. Njima se ne resava problem zena koje su se vec nasle u zamci makroa, a zele da pobegnu.


Nedostatak drzavnog novca za potporu takozvanim sigurnim kucama ne ostavlja previse realnih alternativa zenama koje zele da izbegnu iz zacaranog kruga trgovine zenama.


Drzava nema prihvatnih centara za zrtve i zbog toga se mora oslanjati na nevladine organizacije i u saradnji s njima organizovati prihvatanje zrtve i njen dalji tretman.


Fondacija za lokalnu demokratiju bila je prva organizacija koja je 2002. godine pocela u svoje sigurne kuce primati i domace zrtve trgovine zenama.


"Mi smo se poceli baviti ovim problemom kada nam je dosla jedna bosanska devojka koja nije imala kuda da ode", priseca se Selma Begic, rukovodilac projekta za zbrinjavanje zrtava nasilja. "Tada u Bosni i Hercegovini nije postojala nijedna institucija, nijedna nevladina organizacija koja bi prihvatala bosanske zrtve trgovine zenama i bavila se njima".


Odsustvo odgovarajucih zakonskih mera protiv svodnika je takodje ozbiljan problem. Nijedan zakon u Bosni i Hercegovini ne bavi se prevashodno trgovinom ljudima.


Edin Vranje iz Ministarstva unutrasnjih poslova Federacije BiH kaze da je tesko dokazati na sudu trgovinu zenama.


On dodaje da vecina slucajeva zavrsi na principu "njena rec protiv njegove", ili na tome da devojke povuku tuzbu iz straha ili srama koji mnoge osecaju zbog situacije u kojoj su se nasle.


"Cesto je veoma tesko dokazati da se radi o trgovini ljudima ili navodjenju na prostituciju, tako da makroi uglavnom budu optuzeni za fizicko zlostavljanje devojaka ili silovanje", kaze Vranje. "Tako se desava da pravda ne bude zadovoljena".


Aida Sunje i Ilda Zornic su izvestaci BCR-a iz Sarajeva.


Frontline Updates
Support local journalists