BUGARSKA: TURSKA STRANKA POD PRITISKOM DA PREISPITA SVOJU POLITIKU

Stranka koja predstavlja tursku manjinu u Bugarskoj suocava se sa pozivima da prosiri fokus koji je do sada bio suzen na etnicka pitanja i probleme.

BUGARSKA: TURSKA STRANKA POD PRITISKOM DA PREISPITA SVOJU POLITIKU

Stranka koja predstavlja tursku manjinu u Bugarskoj suocava se sa pozivima da prosiri fokus koji je do sada bio suzen na etnicka pitanja i probleme.

Tuesday, 2 August, 2005

U politickoj debati pred junske parlamentarne izbore u Bugarskoj uglavnom dominiraju medjuetnicki odnosi, posto i opozicija i javnost problematizuju ulogu koji ima vladajuca stranka turske manjine, Pokret za prava i slobode, MRF. MRF, kao partner u vladajucoj koaliciji koju predvodi Nacionalni pokret Simeon II, NMS, suocena je sa novim izazovima svojih politickih rivala – kako turskih tako i iz redova etnickih Bugara – kao i sa nezadovoljstvom mnogih stanovnika Bugarske.


Analiticari kazu da se stranka dozivljava na dva nacina.


Tu su oni koji delovanje stranke vide kao znacajan doprinos etnickom miru u Bugarskoj, a samu stranku kao zastitnika prava turske manjine koja cini oko osam procenata od osam miliona stanovnika.


Ali, ima i onih koji MRF vide kao relikt postkomunisticke politike s pocetka devedesetih – kada je ova stranka i osnovana u reakciji na proganjanje turske manjine od strane komunistickog rezima – i smatraju da joj je danas neophodna reforma.


U retorici MRF dugo su dominirale etnicke teme. Neki posmatraci tvrde da ako zeli da ostane na vlasti posle izbora 25. juna stranka mora dokazati da je zaista nacionalna stranka, a ne samo etnicki pokret.


Antonina Zeliazkova, sef Centra za medjuetnicke odnose u Sofiji, smatra da MRF jos razmislja o prioritetima iz devedesetih godina i da se tu nesto mora promeniti sa ulaskom Bugarske u Evropsku uniju.


"MRF je odabrala da se koncentrise na ljudska prava, jer je to u ono vreme bila najvaznija tema, ne samo za manjine, vec i za mnoge Bugare", izjavila je ona. "Njena buducnost u odnosu na Bugarsku u Evropi lezi u ulozi koju (kao liberalna sila) moze imati u etnickim odnosima na Balkanu." U medjuvremenu, opozicija optuzuje stranku za politicki cinizam zbog nacina na koji igra na svoju etnicku kartu. Demokrate za snaznu Bugarsku, DSB, desnicarska stranka koju predvodi bivsi premijer Ivan Kostov, opisuje MRF kao nedemokratsku etnicku stranku koja manipulise svojim clanovima pod izgovorom da stiti njihova prava.


Kostov je takodje optuzio lidera MRF, Ahmeda Dogana, da je "prokletstvo za Bugarsku", tvrdeci da usporava dalje reforme koncentrisuci se na etnicka pitanja.


U februaru 2005, MRF se usprotivila privatizaciji najvece bugarske duvanske kompanije, Bulgartabak, koju su zagovarale vlada i Evropska unija, uz obrazlozenje da ova industrija tradicionalno zaposljava etnicke Turke. Nastala kriza dovela je do ostavke potpredsednice vlade Lidije Suleve.


MRF se takodje suocava sa kritikama bugarske javnosti, koja velikim delom ima negativan stav prema ovoj stranci zbog njenog navodnog trgovanja politickom lojalnoscu u cilju ostvarivanja politicke dobiti. Tokom devedesetih godina MRF je bila u formalnim i neformalnim koalicijama sa Bugarskom socijalistickom strankom, nastalom iz bivse komunisticke partije, i Ujedinjenim demokratskim snagama, kao glavnom opozicionom silom.


Na izborima 2001. godine MRF je dobila oko osam procenata glasova, 21 mesto u pralamentu i nekoliko ministarskih polozaja. Od tada je bila glavni saveznik vlade levog centra koju predvodi bivsi bugarski kralj Simeon II Saks-Koburg. Trenutno postoje tri druge turske politicke organizacije koje su u opoziciji prema politici MRF. Ove grupe, koje su se nedavno ujedinile da bi oformile Balkansku demokratsku ligu, jesu Pokret demokratskog krila, DDK, koji predvodi Osman Oktai; Stranka za demokratiju i pravdu, PDS, koju predvodi Nejim Gencev; i Savez bugarskih Turaka, SBT, koji predvodi Sejhan Turkan. Ovaj poslednji tvrdi da ima podrsku oko 300.000 turskih bugarskih drzavljana u Turskoj – sto je dva puta vise od broja turskih glasaca koji zive u Bugarskoj.


Ove stranke tvrde da je vodjstvo MRF izdalo tursku zajednicu, u kojoj je oko 70 procenata ljudi nezaposleno.


Ipak, oponenti MRF nailaze na ozbiljne probleme, a medju njima je i rasireno uverenje u redovima turske manjine da jos nije vreme za razmatranje drugih politickih opcija i da je neophodno da njihove interese zastiti jedan snazan vodja.


Mnogi analiticari veruju da nece biti lako zameniti Dogana, koji partiju vodi jos od 1989.


Dogan je konstantno u potrazi za moci i poznat je po svojoj politickoj prepredenosti. Mada nije ucinio mnogo toga u cilju istrazivanja progona Turaka pod komunizmom, on je i dalje popularna figura u turskoj zajednici i ima pouzdane sledbenike u visim eselonima MRF i medju bivsim komunistima.


Zeliazkova veruje da je Dogan u stanju da transformise MRF iz etnicke u nacionalnu stranku. "Naporno je radio na otvaranju stranke prema svim gradjanima i podsticao je glasace MRF da glasaju i za neetnicke stranke", napominje ona.


Konstantin Dimitrov, vodeca figura u DSB i analiticar za pitanja nacionalne bezbednosti, posmatra Doganovu politiku u sirem kontekstu clanstva Bugarske i mozda Turske u EU.


"MRF treba da ostavi etnicki identitet za sobom", kaze on.


Ali, s obzirom na to da je brutalnost komunistickog rezima jos u svezem secanju turskih glasaca – koji se i dalje osecaju diskriminisanim u sferama kao sto su zaposljavanje, zdravstvena sluzba i obrazovanje – politika MRF koja insistira na borbi za prava zajednice i dalje ima veliku prednost.


Ipak, u preostalim sedmicama do izbora MRF ce se naci pred izazovom da promeni predstavu o sebi kao o etnickoj stranci koja politicki kapital stice na neuspesima nekadasnjeg komunistickog rezima.


Milena Borden je profesor na predmetu EU prosirenja na Univerzitetu u Redingu.


Frontline Updates
Support local journalists