SVE OSTRIJI AMERICKI STAV PREMA SRBIJI

Dovoljne su bile svega tri rijeci: kada su u pitanju lica za kojima traga Haski sud, americki Senat se izgleda opredijelio za ostriju politiku prema Beogradu.

Spomenute sudbonosne rijeci - koje glase: "ukljucujuci Ratka Mladica" - naknadno su ubacene u tekst zakona kojim se regulira pitanje americke financijske pomoci Srbiji.

Ukoliko, kao sto se cini vjerojatnim, postojeci nacrt zakona bude i usvojen, Beograd ce se morati opredijeliti izmedju dvije mogucnosti: ili ce ostati vjeran Ratku Mladicu (bivsem zapovjedniku vojske bosanskih Srba kojeg Haski sud namjerava izvesti na optuzenicku klupu), ili ce dobiti financijsku pomoc neophodnu za oporavak posustale ekonomije.

Nacrt zakona medjutim ne predstavlja nikakav izolirani potez. Proteklog je vikenda drzavni tajnik Kolin Pauel (Colin Powell) zahtijevao predaju ne samo Mladica, nego i bivseg predsjednika bosanskih Srba Radovana Karadzica.

Takodjer, tokom posete Banja Luci kao prijestolnici bosanskih Srba, americki ambasador za pitanja ratnih zlocina, Pjer-Risar Prosper (Pierre-Richard Prosper), objavio je da SAD nude nagradu u iznosu od pet milijuna americkih dolara svakome tko pomogne u hvatanju Karadzica. Izostala je jedino formulacija "ziv ili mrtav" - jer je za sud i te kako vazno da se Karadzica uhvati zivog.

U medjuvremenu su jedinice NATO-a, zajedno s haskim istraziteljima, sirom teritorija Republike Srpske (RS) izvrsile 11 oruzanih pretresa, u nastojanju da prikupe dokumentaciju koja je neophodna tuziteljstvu.

Nakon toga, proslog su tjedna uslijedili i godisnji izvjestaji koje su podnijeli predsjednik Haskog suda, sudac Teodor Meron (Theodor Meron), kao i glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte), a u kojima su navedeni i svi problemi koji jos uvek prate suradnju Tribunala s Beogradom i Zagrebom.

Sudeci po onome sto je saopcila Del Ponte, Srbija trenutno ne samo da odbija suradnju, nego i prijeti da ce prestati podrzavati Haski tribunal (vidi sljedeci tekst u ovom izdanju Dnevnika Tribunala).

Kljucna stvar koju Amerikanci imaju na umu jest da bi Medjunarodni sud trebao okoncati rad do 2010. Medjutim, to se niposto nece dogoditi ako se sva sudjenja ne privedu kraju. A sudjenja se zasigurno nece moci privesti kraju ako optuzenici ne budu ni izruceni Hagu.

Tokom 2001., Kongres je pristao beogradskim demokratskim vlastima pruziti jos godinu dana za uhicenje osumnjicenih. A 2002. je jos jednom pristao produziti prethodno dani rok.

Cak je i ove godine, nakon sokantnog ubojstva premijera Zorana Djindjica - koji je hrabro organizirao Milosevicevo uhicenje - Srbiji dodatno odlozen rok za izrucenje osumnjicenih.

Izgleda da su sada istekli svi rokovi: ocekuje se da ce se nacrt zakona u iducih nekoliko tjedana usvojiti u Senatu.

Za Srbiju to nece znaciti samo izostanak americke pomoci. U igri su i sredstva koja pristizu od Medjunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke.

U medjuvremenu se i Hrvatska, unatoc drugacijem statusu u medjunarodnoj zajednici, suocila sa slicnim problemima. Njeno odbijanje da izruci osumnjicenog generala Antu Gotovinu moglo bi znaciti da ce Evropska unija vec u ovoj, ranoj fazi pregovora o clanstvu, obustaviti proces pridruzivanja Hrvatske.

Dvije susjedne drzave su se nasle u slicnoj situaciji. Slabe vlade strahuju da bi uhicenja popularnih generala mogla izazvati jaku reakciju nacionalista.

Osim toga, postoji i problem pronalaska dvojice optuzenika. Haski duznosnici tvrde da su trenutna mjesta boravka i Gotovine i Mladica poznata: prvi navodno zivi na jednoj jahti u Hrvatskoj, dok se srpski general nalazi u Valjevu (grad u sredisnjoj Srbiji). Medjutim, ako ih dvije vlade pokusaju uhititi, obojica bi mogli pobjeci. A Karadzic u Bosni vec osam godina uspijeva o(p)stati na slobodi, iako za njim svo vrijeme traga najjaci vojni savez na svijetu.

Jedno je izvjesno - Amerika nema vise strpljenja i zeli vidjeti sve optuzene za ratne zlocine na jednom mjestu. Beograd i Zagreb nemaju jos puno vremena.

Chris Stephen je voditelj projekta IWPR-a u Hagu.