MILOSEVIC ODGOVORAN ZA ETNICKO CISCENJE

Nakon sto je poslije najnovijeg nastupa bolesti podvrgnut kompletnom ljecnickom pregledu, Slobodan Milosevic ovog se tjedna vratio u sudnicu, gdje se suocio sa svjedocima koji su ga optuzili da je organizirao kampanju etnickog ciscenja veceg dijela bosanske teritorije.

Miloseviceva bolest proteklog je tjedna dovela do zastoja u sudjenju. Otkako je sudski proces poceo (veljaca/februar 2002.), bilo je to osmo odlaganje. Ukupan broj izgubljenih radnih dana tako se popeo na 55.

Prvi svjedok koji se 9. rujna/septembra pojavio pred sudom bila je zena iz Zvornika (grad u sjevernoj Bosni). Predstavljena kao Svjedok B-1058, ona je ispricala kako su pripadnici srpskih paravojnih jedinica - koje je predvodio Zeljko Raznatovic "Arkan" - odveli i kasnije ubili njenog sina i muza, zajedno sa jos deset ljudi.

Svi oni su se skrivali u podrumu jedne zvornicke stambene zgrade. A onda su, rano ujutro 8. travnja/aprila, vrata podruma bila dignuta u zrak.

Uslijedio je upad desetorice vojnika, koji su nosili vojne uniforme i skijaske maske. Tvrdili su da traze oruzje.

Prvo su izveli muskarce, a potom zene i djecu.

Posljednja je podrum napustila upravo B-1058. Izasavsi, vidjela je kako su muskarci postrojeni licem prema zidu, s rukama podignutim uvis, te kako su vojnici u njih uperili oruzje.

Njoj i ostalim zenama potom je naredjeno da napuste to mjesto. Cim su se udaljile, zacula se pucnjava iz automatskog oruzja.

B-1058 pokusala se okrenuti kako bi vidjela sto se dogodilo, ali joj je vojnik koji se nalazio iza nje naredio da to ne cini, nego da nastavi hodati.

Tako je, zajedno s ostalim zenama i djecom, dospjela i u gradsku knjiznicu, gdje im se svima obratio Arkan. On im je zajamcio sigurnost, obecavsi da ce po njih uskoro doci autobusi. Jos istog dana, zene i djeca su zaista bili odvezeni u Tuzlu, na teritoriju pod kontrolom bosanske vlade.

B-1058 je kao napadace identificirala ne samo Arkanovu, nego i paravojnu formaciju kojom je zapovijedao Vojislav Seselj. Prema njenim rijecima, sudeci po akcentu kojim su uniformirane osobe govorile, pouzdano se moglo zakljuciti da dolaze iz Srbije.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je svjedokinji saopcio kako vjeruje da su joj sin i muz bili naoruzani, kao i da su sudjelovali u borbama koje su u to vrijeme vodjene. "Da su bili naoruzani, oni sigurno ne bi bili u podrumu, nego u sumi", uzvratila je ona.

Milosevic je potom rekao i da B-1058 niposto ne moze biti smatrana svjedokom ubojstva svojih najmilijih.

Predsjedavajuci sudac Ricard Mej (Richard May) ga je prekinuo, rekavsi kako "nema nikakve sumnje u to da su oni bili ubijeni", s obzirom na cinjenicu da ih je B-1058 vidjela postrojene, a da se odmah nakon toga zacula i pucnjava.

Potom se pred sudom pojavio jos jedan zasticeni svjedok, pod sifrom B-1610. U svom svjedocenju, on je optuzio Jugoslavensku varodnu armiju (JNA) da je zajedno s paravojnim formacijama bosanskih Srba sudjelovala u akciji etnickog ciscenja tokom koje su iz Prnjavora bili protjerani stanovnici muslimanske i hrvatske nacionalnosti.

B-1610 ispricao je kako su njegovo selo Lisnja, koje se nalazi u neposrednoj okolini spomenutog grada, opkolili pripadnici paravojne grupe bosanskih Srba poznate pod nazivom "Vukovi s Vucjaka". A onda su mjestanima uputili ultimatum da predaju naoruzanje.

U namjeri da preda vlastitu lovacku pusku, svjedok se zaputio u grad. Tamo je, pred policijskom stanicom, vidio kamione prepune vojnika iz Krajine, tj. onog dijela Hrvatske koji se u to vrijeme nalazio pod srpskom kontrolom.

Zajedno s nekolicinom oficira JNA, na licu mjesta je bio prisutan i zapovjednik paravojnih formacija, Veljko Milankovic. Dok je predavao oruzje, B-1610 je, prema vlastitim rijecima, uspio cuti dio razgovora koji je Milankovic vodio s jednim od oficira (kojeg svjedok nije mogao identificirati).

Milankovic je zatrazio da na obliznje Pavlovo Brdo budu upucena artiljerijska orudja. Oficir je obecao da ce to biti ucinjeno.

Cim su predali naoruzanje, mjestani Lisnje dobili su novo naredjenje: da napuste selo i odu u lokalnu pilanu. Nakon njihovog odlaska, JNA je na selo - za slucaj da je u njemu ipak neko ostao - otvorila artiljerijsku vatru.

Za to vrijeme, mjestani su bili premlacivani. Svi zajedno su napokon satjerani u lokalnu tvornicu obuce, gdje je svjedok - pod budnim okom policije bosanskih Srba - proveo punih 45 dana.

Posto je oslobodjen, svjedok se vratio u svoje selo. Godinu dana kasnije, lokalne srpske vlasti dozvolile su mu da ode u Hrvatsku.

Sljedecu kockicu u mozaiku dokaza o umjesanosti JNA u etnicko ciscenje iznio je nekadasnji gradonacelnik Brckog (sjevernobosanski grad, na samoj granici s Hrvatskom).

Vec pocetkom sviibnja/maja 1992., Brcko su, kao strateski veoma vazno naselje na rijeci Savi, zauzele mjesovite snage sacinjene od bosanskih Srba i pripadnika JNA. U njihovim rukama ono je - buduci da je predstavljalo jedinu vezu izmedju Srbije na jednoj i zapadnobosanskih teritorija pod kontrolom Srba na drugoj strani - ostalo sve do kraja rata.

Pojavljujuci se kao svjedok, Mustafa Ramic - koji je na mjesto gradonacelnika izabran 1990. - izjavio je kako je JNA nekoliko mjeseci uoci izbijanja rata naoruzala lokalno srpsko stanovnistvo.

Osim toga, JNA je na kljucne tocke u samom Brckom postavila mitraljeze, dok su oko grada bila ukopana artiljerijska orudja iz kojih su dobrovoljci iz Srbije gadjali grad.

Kada je od pukovnika Milinkovica - tadasnjeg zapovjednika lokalnog garnizona - zatrazio objasnjenje, Ramicu je bilo receno kako JNA nastoji zastititi citavu oblast od predstojeceg napada s hrvatske strane.

Oba mosta, koja su predstavljala vezu Brckog sa svijetom, podignuta su u zrak 1. svibnaj/maja.

Lokalna policija je Ramica izvijestila da su oni koji su srusili jedan od mostova nosili maskirne uniforme JNA, kao i da su dosli iz Srbije.

"Dva vozila JNA dosla su do mosta. Jedna grupa vojnika postarala se da most bude miniran usred bijela dana, dok je druga zarobila policajce na mostu", rekao je on.

Prema rijecima svjedoka, poginulo je oko stotinu ljudi - koliko ih je u trenutku eksplozije prelazilo most.

Ramic je ispricao i kako se nakon toga obratio pukovniku Milinkovicu. On mu je pak savjetovao da smiri stanovnistvo, ili ce u protivnom JNA preuzeti kontrolu nad gradom.

Svjedok je poslusao savjet. Pa ipak, upravo u vrijeme dok se obracao stanovnistvu putem lokalne televizije, tenkovi JNA su usli u Brcko. Otpocelo je granatiranje onih gradskih cetvrti koje su vecinom bile naseljene Muslimanima.

Ramic je ispricao kako je potom napustio televizijski studio i samo Brcko, te kako je iz jednog muslimanskog predgradja kasnije pokusao organizirati otpor onome sto je po njegovom misljenju predstavljalo "okupaciju" i "agresiju".

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je svjedoka optuzio za nezakonito naoruzavanje Muslimana prije izbijanja rata. Svjedok je porekao ove optuzbe, izjavivsi da je prva muslimanska jedinica bila formirana tek 17. svibnja/maja, dva tjedna poslije srpskog napada na grad.

U nastojanju da diskreditira svjedoka, Milosevic je sudu predocio optuznice koje su protiv Ramica za vrijeme rata i u poratnom razdoblju podigle srpske vlasti. Takodjer je ukazao i na cinjenicu da je jedan srpski sud Ramica u odsustvu osudio na 15 godina zatvora zbog "ratnih zlocina pocinjenih nad civilnim stanovnistvom".

Ramic je odgovorio da je cuo za tu presudu, isticuci da se tuzilastvo i sud iz Brckog - cak ni poslije rata - nisu potrudili dostaviti mu optuznicu.

Emir Suljagic je izvjestilac IWPR-a iz Haga.