Propadanje Osijeka

Istocna Slavonija, nekadasnji centar industrije, u opasnosti je da se pretvori u zaostalu seosku sredinu.

Propadanje Osijeka

Istocna Slavonija, nekadasnji centar industrije, u opasnosti je da se pretvori u zaostalu seosku sredinu.

Subota uvece u Osijeku, glavnom gradu istocne Slavonije. Pre desetak godina ovaj velicanstven grad na obali Drave bio je razoren, zidovi prosarani mecima, a krovovi crkava i zgrada iz doba Habsburske monarhije unisteni od granata.


Jedva da je iko ostao u gradu. Od 120.000 stanovnika pre rata ostalo je jedva desetak hiljada koji su se sakrivali po podrumima i u jednom podzemnom trznom centru od nemilosrdnog bombardovanja jugoslovenske vojske.


Grad je sada obnovljen. Tramvaji prolaze bulevarima uokvirenim drvecem, a prodavnice su pune robe. Iznad podzemnog trznog centra u kome su se ljudi skrivali tokom hladne zime 1991.godine, deca voze skejtbordove.


Obnova Osijeka parabola je zivota u posleratnoj Hrvatskoj. Rupe od metaka na zidovima govore o proslosti koja jos nije zaboravljena, ali zivot u gradu se polako vraca u normalu. U Osijeku, medjutim, kao i u celoj Hrvatskoj nije sve tako ruzicasto. Aerodrom ovog grada zarasta u korov, a njegovo ponovno otvaranje stalno se odlaze.


Most preko Drave u Baranji, regionu koji se granici sa Jugoslavijom i Madjarskom je obnovljen ali skoro da nema saobracaja. Prodavnice su pune, ali je malo musterija, a najveci broj prehrambenih namirnica je iz uvoza. Pored porodica koje lizu sladoled prolaze bakice koje zalosno prose kako bi skupile novac za hleb.


Mnoge dobre stvari su se desile u Osijeku otkako je poslednje parce teritorije koju su drzali Srbi u okolini Vukovara na miran nacin reintegrisano u Hrvatsku 1998.godine. Tenzije sa susednom Jugoslavijom gotovo da su nestale odlaskom sa vlasti Slobodana Milosevica, a poslovne i medijske delegacije iz susedne Vojvodine su ceste.


Granicni saobracaj izmedju dve drzave znatno je olaksan, stanovnici s obe strane granice prelaze bez dokumenata, sto je od velike korisiti Hrvatima u njihovoj potrazi za jeftinim hlebom i gorivom.


Medjutim, iako su bogatiji od svojih srpskih suseda, buducnost stanovnika Osijeka nije tako blistava. Cene osnovnih namirnica u Hrvatskoj su na istom nivou kao i u zemljama Zapadne Evrope, a prosecna plata se krece oko 3.000 kuna (800 americkih dolara).


Nezaposlenost je oko 23 odsto, ali ova cifra skriva mnogo vecu brojku onih koji su zaposleni, a ne primaju plate ili imaju minimalna primanja od drzavnih preduzeca koja su u propadanju.


U istocnoj Slavoniji, situacija je gora od uobicajene. Predratna ekonomija ovog regiona bila je usko povezana sa ostatkom bivse Jugoslavije i sada se tesko prilagodjava novonastaloj situaciji nakon proglasenja hrvatske nezavisnosti.


Ogromni industrijski kompleks "Borovo" iz Vukovara i veliko poljoprivredno dobro "Belje", u Baranji, tipicni su primer velikih poslodavaca koji su nekada snabdevali trziste od 23 miliona Jugoslovena koje se sada svelo na samo 4,5 miliona Hrvata.


Pojedine fabrike su unistene u ratu 1991.godine, ali vecina velikih firmi je otisla pod stecaj zbog smanjenog trzista i korumpiranog programa privatizacije koju je sprovodila Tudjmanova HDZ vlada.


Drzavna preduzeca su mahom prodavana vladinim pristalicama koje su ih cesto prodavale i iznosile novac iz zemlje. Miroslav Kutle je navodno pokrao bar 150 preduzeca. Retki su sucajevi da su prijatelji HDZ-a investirali privatni kapital u svoja nova preduzeca. Mnoga od njih su proglasena nesolvetnim, a osoblje je ostalo bez posla.


U Osijeku, kao i u ostalim delovima Hrvatske, privatizacija je dovela do delimicne deindustrijalizacije lokalne ekonomije.


Postojale su nade da ce stvari krenuti na bolje nakon sto je na vlast dosla nova koaliciona vlada Ivice Racana, u kojoj se nalazi i Zlatko Kramaric, osijecki gradonacelnik u toku poslednje decenije i lider Liberalne stranke. Medjutim, otkako je pre osamnaest meseci ova koalicija stupila na vlast umesto HDZ-a, ekonomsko stanje u zemlji se pogorsalo. Vladajuci koalicioni partneri slede sopstvene regionalne i politicke interese.


Da je to slucaj moze se videti iz primera glavne banke u Istri koja je u martu prosle godine umalo pala pod stecaj. Racanova vlada joj je obezbedila sredstva kako bi to sprecila, kada je lider regionalne partije Istarskog demokratskog veca, Ivan Jakovcic pripretio da ce dati ostavku. Banke koje su se nalazile u slicnoj situaciji nisu dobile pomoc od vlade.


Koalicija ne poseduje nikakvu ekonomsku strategiju, osim sto se trudi da za sto krace vreme proda sto vise preduzeca. Verovatno i nema izbora ako zeli da smanji spoljasnji dug od 10 biliona americkih dolara i budzetski deficit koji je nastao usled nepovoljnog balansa uvoza i izvoza sa trgovinskim partnerima Hrvatske.


Hrvatskoj su potrebna ulaganja kako bi poboljsala infrastrukturu, ali prodaja vecine akcija telekomunikacionog preduzeca zemlje "Dojc Telekomu" i vecine njenih banaka drugim nemackim i italijanskim investitorima u opasnosti je da ostavi vladu bez ekonomskih poluga. Cak je i vodece preduzece za preradu nafte INA na prodaju, cime se 24.000 radnika naslo u opasnosti da izgubi zaposlenje.


Vlada se nada prijemu u Evropsku zajednicu ciji ministri kazu da ce Hrvatska biti primljena do 2005.godine. Ovo,mozda, i nije resenje. Nedavno postigut 'pakt stabilnosti' sa Briselom, obavezuje Zagreb da oslobodi carine kljucna drzavna preduzeca, ukljucujuci industriju secera i fabriku slatkisa "Kras". Ova sok terapija, umesto da uvede zdravu konkurenciju moze jednostavno da ugasi preostala preduzeca u Hrvatskoj i tako izazove jos vecu nezaposlenost.


Vladina inercija po pitanju ekonomije ocigledna je u Osijeku. Istocna Slavonija izgubila je nekadasnju ulogu snabdevaca bivse Jugoslavije prehrambenim proizvodima i gumenim artiklima i potreban joj je nov imidz. Ogroman rezervat divljih zivotinja u Baranjskom ritu, omiljenom lovistu bivseg jugoslovenskog predsednika, Tita, mogao bi se lako pretvoriti u turisticku atrakciju, ali za to nema inicijative.


U nekoliko pretrpanih, sporih 'ekspres' vozova, putnici svakodnevno saobracaju izmedju Zagreba i Osijeka. Dva veoma skupa hotela u gradu, od kojih je jedan cudovisna tvorevina sovjetskog stila, turistima nude losu uslugu. Na ulicama razrusene fasade iz doba Austrije potsecaju na razdoblje pre Prvog svetskog rata kada je Osijek bio moderan evropski grad.


Deset godina nakon borbe za nezavisnost, koja bi po svim pravilima trebalo da razvije potencijal jedne nacije, Osijek je u opasnosti da postane zaboravljeni kutak Evrope.


Markus Taner je autor knjige "Hrvatska: Nacija rodjena u ratu", u izdanju Yale University Press. Novo izdanje izlazi ove jeseni.


Frontline Updates
Support local journalists