REGIONALNI IZVESTAJ: Zatvorski protest hrvatskih Srba
Srbi osumnjiceni za ratne zlocine, koji came u hrvatskim zatvorima, tvrde da je ovdasnji sudski sistem diskriminatoran.
REGIONALNI IZVESTAJ: Zatvorski protest hrvatskih Srba
Srbi osumnjiceni za ratne zlocine, koji came u hrvatskim zatvorima, tvrde da je ovdasnji sudski sistem diskriminatoran.
Protekle su sedmice desetorica hrvatskih Srba, optuzenih za ratne zlocine, po drugi put u lokalnim zatvorima stupili u strajk gladju, jer smatraju da su ugrozena njihova osnovna ljudska prava.
Zatvorenici, koji u pismu upucenom zatvorskim vlastima tvrde da je hrvatski sudski sistem anti-srpski, ukazuju na to da njihovu diskriminisanost potvrdjuje i cinjenica da se u osijeckom zatvoru, uprkos tome sto nisu imali sudjenja, nalaze vec vise od godinu dana. Tokom citavog perioda koji su proveli u zatvoru, njihov slucaj se nije pomerio s mesta.
Ista grupa Srba je u julu vec strajkovala gladju. Njihov protest izazvao je ostru kritiku hrvatskih vlasti od strane jugoslovenskih politicara i politickih partija lokalnih Srba (vidi Dnevnik tribunala br. 229).
Kriticari vlade optuzuju premijera Ivicu Racana da je pomenute ljude uhapsio kako bi primirio bes desnice nakon prolecnih hapsenja generala Mirka Norca i nekolicine drugih oficira hrvatske vojske. Norac je, zajedno sa svojim oficirima, optuzen za zlocine nad srpskim civilima u Gospicu 1991.
Mnogi lokalni Srbi ubedjeni su da ih vlasti koriste kao ulog u cinicnoj politickoj igri. "Kada hrvatska desnica podigne svoj glas protiv saradnje sa Hagom i hapsenja nekog hrvatskog vojnika, vlasti zarad ravnoteze smesta uhapse nekog Srbina", izjavio je jedan predstavnik srpske manjine iz Podunavlja.
Kao primer se navodi slucaj Boska Jancica, Srbina iz Baranje - oblasti pod vlascu Srba koja je mirno reintegrisana u hrvatsku drzavu 1998. - cije se nedavno hapsenje poklopilo sa hapsenjem grupe hrvatskih vojnika u Virovitici i Bjelovaru, optuzenih za ratne zlocine pocinjene u tim gradovima tokom 1991.
Trenutak Jancicevog hapsenja se dovodi u pitanje i s obzirom na ogroman vremenski razmak izmedju podizanja optuznice i samog hapsenja: nalog za hapsenje izdat je jos 1992., i u njemu su sadrzane optuzbe za granatiranje Osijeka, ubijanje civila i izazivanje velike materijalne stete. Sve dok nije odveden u pritvor, optuzeni je ziveo slobodno i obavljao zvanicne, drzavne poslove.
Nakon sto je Baranja 1998. reintegrisana, hrvatske vlasti imenovale su Jancica za pomocnika gradonacelnika. Optuzeni je osim toga dobio posao viseg upravnika Poljoprivrednog kombinata Belje, a kao bivsi clan hrvatskog parlamenta - u koji je izabran na prvim visestranackim izborima 1990. - i visoku penziju.
"Ne razumem kako neko ko je cetiri godine bez ikakvih problema ziveo u hrvatskoj drzavi moze odjednom biti uhapsen na osnovu naloga iz 1992.", izjavila je Jancicev advokat, Jasmina Bilos.
Premda njegova krivica tek treba da bude ustanovljena, prica o Jancicevom hapsenju je uznemiravajuca. Jancic je za IWPR rekao da ga tokom dve sedmice dugog pritvora nijedan zvanicnik - pa cak ni istrazni sudija - nije saslusao. A 20. novembra, posto je vrhovni sud ponistio naredbu o pritvoru koju je izdao osijecki okruzni sud, on je oslobodjen. Sud je odbio da na bilo koji nacin komentarise citav slucaj.
U medjuvremenu je jedan od najblizih saradnika bivseg predsednika Franje Tudjmana progovorio u Jancicevu odbranu. "Mogu samo pohvalno govoriti o Jancicu kao osobi, biznismenu i nekadasnjem saradniku", rekao je Branimir Glavas, koji se dugo nalazio na polozaju gradonacelnika Osijeka i ciji je Jancic bio pomocnik. Glavas veruje da se Jancic tokom rata "nikada nije mesao u politiku", buduci da je "po vokaciji biznismen".
Glavas u svojoj podrsci opisuje i kako je on komandovao odbranom Osijeka, grada cije je granatiranje Jancic navodno naredio. A ako bi se postupak prema Jancicu mogao okarakterisati kao "nepravedan", onda ni protesti Srba protiv hrvatskih sudskih vlasti ne mogu tek tako biti kvalifikovani kao pobunjenicki.
Srpski zatvorenici tvrde da su podvrgnuti nepravednom tretmanu, pogotovo kada se on uporedi sa tretmanom lokalnih Hrvata, kojima je, kako kazu, cak zagarantovano i privremeno oslobadjanje ukoliko pred sudom priznaju da su ubijali Srbe. Neki od njih su, stavise, bili i amnestirani. Antuna Gudelja, ubicu osijeckog sefa policije Josipa Rajhla Kira i jos dvojice ljudi, od kojih je jedan bio Srbin, opstinski sud u Osijeku oslobodio je jos 1996.
Drugi strajk gladju ozbiljno dovodi u sumnju sposobnost i volju hrvatskih sudskih vlasti za posteno vodjenje postupaka koji se ticu ratnih zlocina, i to upravo u trenutku kada tribunal za ratne zlocine vrsi pritisak na lokalne vlasti da na sebe preuzmu veci broj takvih postupaka.
Drago Hedl je urednik projekta IWPR u Hrvatskoj.
