SRBIJA SE SUOCAVA SA IZAZOVOM REFORMI JAVNIH PREDUZECA

Nastavljajuci sa sprovodjenjem planova za smanjivanje i prodaju velikih javnih preduzeca, vlada se suocava sa opasnoscu od sukoba sa radnicima.

SRBIJA SE SUOCAVA SA IZAZOVOM REFORMI JAVNIH PREDUZECA

Nastavljajuci sa sprovodjenjem planova za smanjivanje i prodaju velikih javnih preduzeca, vlada se suocava sa opasnoscu od sukoba sa radnicima.

Vlada Srbije se nalazi pred prvim velikim iskusenjem u pogledu svojih planova za reforme javnih preduzeca kao sto je nacionalni avioprevoznik JAT.


Broj letova JAT?a znatno je smanjen zbog trenutnog strajka i niko ne moze sa sigurnoscu da predvidi konacnu sudbinu kompanije koja trpi velike gubitke.


Avioni su prizemljeni vec tri nedelje zbog strajka aviomehanicara i avioinzenjera koji zahtevaju isplatu neisplacenih licnih dohodaka.


Radnici su zapecatili opremu kada im kompanija nije isplatila novembarsku i decembarsku platu. Srpsko Ministarstvo finansija odbilo je da uplati novac, navodeci da je kompanija vec u prvoj polovini novembra potrosila budzet za plate predvidjen za 2004. godinu.


Ministarstvo je odbilo da prekrsi sopstvene propise, sto predstavlja prvi nagovestaj odlucnijeg stava prema prevelikoj potrosnji u javnom sektoru.


Odlucna da sprovede restrukturisanje i poboljsa ekonomsku efikasnost javnih preduzeca, Vlada je uvela ogranicenje od sedam odsto na svako povecanje plata, sto se u praksi pokazalo kao njihovo smanjenje – imajuci u vidu da je ovo ogranicenje za citavih 2,6 posto manje od predvidjene godisnje stope inflacije.


Vecina ekonomskih strucnjaka podrzava ovakav stav, s obzirom na to da su plate zaposlenih u javnom sektoru jos uvek dva ili tri puta vece od prosecnog licnog dohotka koji iznosi oko 185 evra. Istovremeno, mnoga javna preduzeca posluju sa gubitkom.


Javna preduzeca suocavaju se s brojnim problemima u sprovodjenju reformi u koje spadaju preveliki broj zaposlenih, dugovi i zastarela oprema. Bojeci se talasa socijalnih nemira, sa ovim pitanjem se nije ozbiljno suocila nijedna vlada posle pada Slobodana Milosevica 2000. godine.


Postalo je, medjutim, ocigledno da ekonomsku reformu nije moguce sprovesti bez primene principa trzisne ekonomije na ova preduzeca.


Sama njihova velicina predstavlja najvece ogranicenje za sprovodjenje ozbiljnih reformi. Drzavna preduzeca zaposljavaju samo 10 procenata radne snage u Srbiji, ali su ostvarila petinu ukupnih prihoda zemlje u 2003. godini, kao i 27 procenata ukupnih gubitaka.


Sudeci po analizi koju je izvrsio bivsi ministar finansija Bozidar Djelic, spoljni dug koji imaju cetiri najveca javna preduzeca – EPS, NIS, ZTP i JAT – iznosio je ukupno 2,3 milijarde evra u 2003. godini, od cega dugovi kompaniji IFC (International Financial Corporation) iznose 536 miliona evra, a Pariskom klubu poverilaca 747 miliona.


Medjunarodni monetarni fond i druge medjunarodne finansijske institucije, sa kojima je Srbija 2002. godine potpisala trogodisnji ugovor, insistiraju na reformi javnih preduzeca i ona predstavlja uslov za dalju saradnju.


U najnovijem izvestaju MMF?a koji je objavljen pocetkom ove godine navodi se da preveliko ucesce javnih preduzeca u nacionalnom proizvodu predstavlja jedan od razloga za teskoce sa kojima se suocava ekonomija.


Suocena sa ovim zahtevima, Vlada Srbije je izjavila da ove godine namerava da izvrsi transformaciju osam najvecih preduzeca u javnom sektoru. Medju njima su EPS, NIS, ZTP, JAT, Telekom, PTT, Beogradski aerodrom i Srbijasume.


Ovih osam preduzeca trenutno zaposljava 135.000 radnika. Sudeci po vladinim planovima za njihovo restrukturisanje, bez posla ce ostati vise od 18.000.


Iako se Vlada suocila sa otporom u JAT?u, prvom preduzecu u kojem je reforma pocela da se sprovodi, srpski ministar finansija Mladjan Dinkic je ubedjen da ce u ostalih sedam gigantskih kompanija reforme biti sprovedene brze i lakse.


Kada je rec o JAT?u, Dinkic navodi da najveci problem predstavlja preveliki broj radnika.


"Za kompaniju ove velicine optimalan broj radnika iznosi oko 1500, dok JAT sada zaposljava vise od 3700", izjavio je Dinkic za IWPR.


Dinkic ocekuje da ce najveci otpor reformama doci iz velikih i neefikasnih administrativnih sektora EPS?a i NIS?a.


Podaci iz aprila pokazuju da se 8.573 radnika iz ovih osam kompanija vec dobrovoljno prijavilo kao tehnoloski visak, sto podrazumeva dobijanje otpremnine.


Vlada svojim planom predvidja i ponovno zaposljavanje 9.800 otpustenih radnika u novim kompanijama koje ce biti formirane nakon razdvajanja centralnih i dodatnih aktivnosti ovih preduzeca.


Medju ovim dodatnim aktivnostima nalaze se hoteli i restorani. Na primer, JAT poseduje hotele u Beogradu, zimskom odmaralistu Kopaoniku i crnogorskoj obali, sto nema mnogo veze sa centralnim aktivnostima avioprevoznika. Vlada se nada da ce privatizacijom ovih poslovnih aktivnosti obezbediti 9.800 novih radnih mesta.


Mnogi ekonomisti veruju da je Vlada potcenila neophodno smanjenje broja radnih mesta. Oni misle da treba otpustiti jednu trecinu od 135.000 radnika u javnim preduzecima, ali da se Vlada ne usudjuje da to javno prizna zbog straha od siroke reakcije u ovim privrednim granama.


Radnici rafinerije nafte u Pancevu organizovali su u aprilu protest zbog planiranih smanjenja u NIS?u. Kako u Srbiji postoje samo dve rafinerije nafte, ubrzo je doslo do nestasice goriva.


Uprkos ovim pocetnim problemima, Vlada insistira na tome da ove reforme nemaju alternativu.


Dinkic je za IWPR izjavio da Vlada namerava da tokom 2006. godine privatizuje sva preduzeca u kojima se sada sprovodi reorganizacija – i da nece biti odlaganja za kompanije koje ne uspeju da privuku kupce.


"Kompanije za koje ne bude bilo interesovanja od strane potencijalnih kupaca otici ce u stecaj", kaze on.


Ipak, vladinu strategiju ne podrzavaju svi ekonomisti. Vladana Hamovic, ekonomista u Institutu za istrazivanje trzista, navodi da je Vlada napravila neke "nepromisljene i nespretne" poteze, uglavnom zbog toga sto nije iskoristila iskustva drugih zemalja u tranziciji.


Hamoviceva tvrdi da je sasvim pogresna vladina strategija koja podrazumeva prodaju svih reformisanih preduzeca stranim kupcima.


Kao alternativu ona je navela primer Slovenije. Vlada Slovenije je zadrzala vlasnistvo nad kljucnim ekonomskim sektorima pomocu konzorcijuma koji cine radnici i drzava. Radnici su vlasnici preduzeca, koristeci kapital koji je obezbedila i koji poseduje drzava.


"Slovenija je sacuvala sve sto ima najveci znacaj za ekonomiju drzave, dok mi prodajemo nasa najvaznija preduzeca", kaze Hamoviceva.


Aleksandar Vlahovic, bivsi ministar za privatizaciju i poslanik opozicione Demokratske stranke u Skupstini Srbije, izjavio je za IPWR da je skeptican prema strategiji Vlade.


Vlahovic tvrdi da vlada koja se sastoji od nekoliko heterogenih politickih partija nece biti u stanju da sprovede teske reforme u javnim preduzecima kao sto su EPS, NIS i ZTP.


"Vlada je odugovlacila sa zapocinjanjem ovog procesa i cela 2004. godina je nepotrebno izgubljena", kaze on.


"Ocigledno je da ne postoji celovit i jasan reformski plan i zbog toga ova Vlada cini greske, dok ministri daju protivrecne izjave."


Ekonomista Sasa Djogovic tvrdi da je Vlada nacinila drugu veliku gresku kada je odlucila da nastavi sa imenovanjem menadzera i direktora drzavnih javnih preduzeca na osnovu njihove stranacke opredeljenosti.


Poput svojih prethodnika, clanice vladajuce koalicije – Demokratska stranka Srbije, G17 plus, Srpski pokret obnove i Nova Srbija – imaju medjusobni sporazum koji odredjuje koja ce stranka imati pravo da imenuje rukovodioce u pojedinim javnim preduzecima.


Djogovic kaze da bi proces reforme javnih preduzeca bio daleko uspesniji kada bi se rukovodioci imenovali iskljucivo na osnovu njihovih profesionalnih kvaliteta.


Ipak, Dinkic tvrdi da je Vlada postigla konsenzus u pogledu reforme javnih preduzeca.


"Svi ministri su shvatili da to mora biti uradjeno, nemamo nikakvih nesuglasica u pogledu strategije i jasno nam je u kom smeru treba da idemo", kaze on.


"Kada okoncamo privatizaciju i restrukturisanje javnih i drzavnih preduzeca, najzad cemo se izvuci iz ovog corsokaka u koji nas je tokom devedesetih doveo bivsi rezim. Ocekujem da ce sledece dve godine biti mnogo lakse od ove."


Mnogi strucnjaci nisu ovako sigurni. Oni isticu da pravi izazov ne lezi u reformisanju JAT?a, koji je relativno mala i potencijalno profitabilna kompanija, vec u resavanju problema drugih velikih drzavnih preduzeca, kada ce najzad postati jasno da li se vlast suocava sa rizikom od velikih socijalnih nemira.


Milenko Smiljanic, predsednik Saveza nezavisnih sindikata, jednog od najvecih radnickih asocijacija, kaze da radnici nisu voljni da sami podnesu najveci teret reformi.


On je izjavio da je pogresan stav da radnici koce reforme. "Mnogi ljudi u vrhovima srpske vlasti usporavaju reforme i mnogi od njih se nalaze u sferi uticaja sumnjivog kapitala i poslovnih nagodbi."


"Radnici ostaju bez icega, a oni su tokom proteklih 15 godina podneli najveci teret reformi."


Milan Culibrk je dopisnik lista "Dnevnik" iz Novog Sada.


Serbia
Frontline Updates
Support local journalists