Bosanska razmena

Tajne trake pruzaju neoborive dokaze o Tudjmanivoj opsesiji podelom Bosne

Bosanska razmena

Tajne trake pruzaju neoborive dokaze o Tudjmanivoj opsesiji podelom Bosne

Tuesday, 5 September, 2000
IWPR

IWPR

Institute for War & Peace Reporting

Predmet dugogodisnjih glasina i spekulacija, navodni planovi oko podele Bosne preminulog predsednika Hrvatske, Franja Tudjmana, potvrdjeni su u prepisu tajnih magnetofonskih traka koje je snimio u jeku sukoba.


U snimljenim razgovorima sa dva visoka hrvatska zvanicnika 28. novembra 1993. godine, bivsi hrvatski lider govori o razmeni sa Srbima delova Bosne pod kontrolom bosanskih Hrvata duz reke Save za gradove na zapadu ove republike.


"Ukoliko nam podje za rukom da dobijemo delove Novog Travnika, Busovace i Bihaca i ukoliko ocistimo Baranju, mozemo da se odreknemo vecine predela oko Save", moze se cuti Tudjman kako govori Mati Bobanu, tadasnjem predsedniku Hrvatske republike Herceg-Bosne i Gojku Susku, tadasnjem ministru odbrane.


Iako se nije eksplicitno spominjalo u snimcima traka, veruje se da je razmena sa srpskim liderima bila deo plana da se stvori Velika Hrvatska, to jest hrvatska drzava koju bi sacinjavao veci deo zapadne polovine Bosne.


Ova otkrica dolaze nekoliko meseci posto je Tudjmanov naslednik Stipe Mesic potvrdio da je pronasao telefonsku liniju koju je upotrebljavao njegov prethodnik da bi vodio tajne pregovore sa jugoslovenskim predsednikom Slobodanom Milosevicem, o kontroli nad bivsom jugoslovenskom teritorijom.


Novi prepisi dolaze iz ogromne arhive snimljenih Tudjmanovih razgovora koje je Mesic ucinio dostupnim javnosti.


Tudjman je opsesivno snimao tajne diskusije sa svojim kolegama, zato sto je verovao da ce one biti od neprocenjive vrednosti kada istoricari budu istrazivali njegovu ulogu u hrvatskoj borbi za nezavisnost.


Stotine traka nadjeno je u kancelariji bivseg predsednika. U njima se razotkrivaju ratni planovi, intrige i korupcija. Zvanicnici su proveli nekoliko meseci istrazujuci njihov sadrzaj, odvajajuci one koje se ticu kriminalnih aktivnosti od onih u kojima se dokumentuju svakodnevni politicki poslovi.


Ove poslednje objavljene trake pruzaju neoborive dokaze Tudjmanove opsesije podelom Bosne i na sta je sve bio spreman da bi postigao svoj cilj.


Tudjman jasno govori o 'ciscenju' Baranje koju su drzali Srbi, sto je eufemizam za brutalno proterivanje etnickih grupa, sto je jedna od sokantnih taktika koju su upotrebljavale zaracene strane u jugoslovenskom konfliktu..


Ove trake, takodje, otkrivaju Tudjmanov cinizam. Posle pritiska medjunarodne zajednice da prekine s uplitanjem u Bosnu, hrvatski lider odlucio je da pro forme zrtvuje Bobana.


Na trakama se moze cuti kako Tudjman i Susak nagovaraju Bobana da se povuce. Oni mu prigovaraju sto nije pokrenuo istragu o razaranju 'Starog mosta' u Mostaru i ubijanju desetine civila u ovom gradu.


Ova kritika, medjutim, ne dolazi zbog gnusanja nad ratnim zlocinima, vec je posledica napora hrvatske vlasti da obmane medjunarodnu zajednicu i prikaze se u svetlu zastite ljudskih prava.


Tudjman je bio zabrinut da bi smrt civila mogla naterati medjunarodnu zajednicu da stavi Mostar pod svoj protektorat.


Upitan zasto nikoga nije optuzio za zlocine, Boban je insistirao da ne postoji dovoljno dokaza za to. Tudjman je uzvratio: "Mozda ne mozes da nekog okrivis, no politika je igra. Obezbedi imena oko sesdesetak ljudi i mi cemo reci da su oni pod istragom zbog krsenja ljudskih prava."


U jos jednom otkricu Boban govori o sastanku HDZ (sa traka se ne moze zakljuciti da li je u pitanju hrvatski ili bosanski ogranak HDZ) odrzanom 28. februara 1992. godine na kojem je doneta odluka o pripajanju nekih delova Bosne Hrvatskoj.


Boban usput napominje ovaj potez, ali se o ovoj stvari vise ne raspravlja. Medjutim, Tudjmanovo spominjanje razmene teritorije na kraju razgovora sa Bobanom i Suskom otklanja svaku sumnju da je aneksija predstavljala vaznu tacku dnevnog reda.


Ratno huskanje, etnicko ciscenje, tajni sporazumi oko teritorije, tolerancija i ohrabrivanje ratnih zlocina i obmanjivanje medjunarodne zajednice bili su centralni elementi Tudjmanove politike.


Javnost je vec duze vremena spekulisala o Tudjmanovim ratnim ciljevima, ali nije bilo dokaza koji bi potvrdili ova nagadjanja. Objavljivanje tajnih magnetofonskih traka oktriva ne samo da je njegov krajnji cilj bio stvaranje Velike Hrvatske, vec i da je bio spreman da ga ostvari na brutalan nacin.


Drago Hedl je redovni dopisnik IWPR.


Frontline Updates
Support local journalists