SUDSKA HRONIKA: SUDJENJE ZA GENOCID U PRIJEDORU

Na sudjenju Milomiru Stakicu - optuzenom za ucestvovanje u osnivanju zloglasnih koncentracionih logora u Bosni - sudija je saopstio da optuzba nije uspjela iznijeti uvjerljive dokaze na osnovu kojih bi okrivljeni mogao biti osudjen za genocid. Sudija Volfgang Somburg je rekao da je ubijedjen da je u Prijedoru pocinjen genocid no da nije siguran koliko je i da li je uopste Stakic odgovoran za taj zlocin.

Odbrana ce, kada kroz nekoliko nedjelja bude zapocela sopstveni dokazni postupak, pokusati da ospori i preostale tri optuzbe protiv svog klijenta, koje se odnose na saucesnistvo u genocidu, zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja. Stakic je, inace, izjavio da se ne osjeca krivim ni po jednoj od navedenih tacaka optuznice.

Sudija Somburg je inace sazvao ovu vanrednu sjednicu kako bi nagovorio tuzilastvo i odbranu da se dogovore oko odredjenih navoda iz optuznice. Nije izgledno da ce ijedna od strana popustiti u ovom slucaju. Somburgu je stalo da ubrza postupak te je stoga pokusao objasniti koje navode odbrana nece trebati osporavati.

Optuzeni je bio sef Srpskog kriznog staba, koji je u bosanskom gradu Prijedoru nastao na samom pocetku rata (proljece 1992). Tuzioci tvrde da je u tom svojstvu sudjelovao i u osnivanju nekoliko zloglasnih logora u kojima je bilo zatoceno vise desetina hiljada ljudi, i to samo zbog toga sto nisu Srbi. Mnogi zatocenici su bili muceni, kao i ubijeni.

Sudija se potom osvrnuo na optuzbu za saucesnistvo u genocidu i napomenuo da ne postoji saglasnost u pogledu definicije tog zlocina, ali da je optuzba - ukoliko pomenuti zlocin definisemo kao "pomaganje i podsticanje" - iznijela dovoljno uvjerljive dokaze. Odbrana je insistirala na tome da Stakic nije odgovoran za uzase koji su se odigrali u logorima, posto kao civil nije imao nikakvu kontrolu nad vojnim jedinicama koje su njima upravljale.

Tuzilac Nikolas Kumdzijan je konstatovao kako je, ukoliko je krizni stab zaista osnovao logore zarad sprovodjenja istraga nad licima koja nisu Srbi, ipak logicno pretpostaviti da je isti organ mogao pokrenuti disciplinske postupke i protiv samih strazara koji su pocinili zlocine.

"Vidjeli smo kako su oni [clanovi kriznog staba] osnovali logore u svrhe vodjenja istrage protiv Muslimana i Hrvata. To znaci da su mogli preduzeti kaznene mjere i protiv srpskih pocinilaca, ali da to nisu zeljeli da ucine", rekao je Kumdzijan. "Vise hiljada ljudi je bilo ubijeno [u logorima i na drugim mjestima], a da niko nije odgovarao za te zlocine."

Sudija Somburg je napomenuo da su - kada je rijec o tome da li su civili imali ikakvu kontrolu nad vojnim jedinicama - dosadasnji sudski procesi doveli do razlicitih zakljucaka. On je podsjetio na cinjenicu da je u slucaju Celebici vec donijeta presuda po kojoj su civili ipak posjedovali takva ovlascenja.

Medjutim, u slucaju Aleksovski zauzeto je stanoviste da se od civilnih vlasti ne moze ocekivati da "imaju ista ovlascenja kao i vojne".

Sudija se pozvao i na trecu presudu, koja je donijeta u slucaju Kordic. Tada je naime zakljuceno kako je, ukoliko se zeli dokazati necija krivicna odgovornost, neophodno utvrditi da je doticno lice predstavljalo jednu od karika u komandnom lancu.

Mirna Jancic je pomocni urednik IWPR.