SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Bivsi oficir jugoslavenske vojske tvrdi da su se pobunjenici, NATO i albanska vojska u kosovskom sukobu borili na istoj strani

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Bivsi oficir jugoslavenske vojske tvrdi da su se pobunjenici, NATO i albanska vojska u kosovskom sukobu borili na istoj strani

Friday, 28 October, 2005

Na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku, Slobodanu Milosevicu, ovog su tjedna iznesene tvrdnje da je bombardiranje Srbije, koje je 1999. izvrsio NATO, predstavljalo koordinirani zlocin u kojem su osim te alijanse sudjelovale i Oslobodilacka vojska Kosova (OVK), kao i albanska vojska.


Tuzioci Haskog tribunala tvrde da su zracni napadi NATO-snaga, koji su poceli u ozujku/martu mjesecu, imali za cilj okoncati sve intenzivniji progon albanskog stanovnistva s Kosova koji se odigravao pod Milosevicevim rezimom.


Zracni su napadi trajali jedanaest tjedana, za koje vrijeme su srpske snage sigurnosti intenzivirale napore i s tog podrucja navodno protjerale oko 800.000 civila.


Medjutim, bivsi pukovnik Vojske Jugoslavije (VJ), Vlatko Vukovic, izjavio je ovoga tjedna pred sudom kako se – zajedno sa svojim kolegama – sve vrijeme trajanja sukoba ponasao krajnje profesionalno, usprkos tome sto je vojska protiv sebe imala nemilosrdnu koaliciju pobunjenih separatista i pojedinih predstavnika medjunarodne zajednice.


Zapravo su – prema tvrdnji ovog svjedoka – NATO i OVK svjesno izazvali masovne pokrete izbjeglica s ciljem stvaranja utiska o humanitarnoj katastrofi.


Svjedok je takodjer izjavio da je i susjedna Albanija – otvaranjem artiljerijske vatre s vlastitog teritorija u pravcu Kosova – sudjelovala u napadima na srpske i jugoslavenske snage sigurnosti.


Osim toga, svjedok je porekao navode po kojima je – upravo u onom dijelu Kosova gdje je on u to vrijeme boravio – vise desetina albanskih civila bilo ubijeno, a njihove kuce spaljene.


Vukovic je u vrijeme trajanja oruzanih sukoba zapovijedao motoriziranom brigadom na zapadnom Kosovu. Premda se niposto ne radi o prvom Milosevicevom svjedoku obrane koji ukazuje na suradnju izmedju OVK-a i medjunarodne zajednice, treba reci da je on u svojim navodima bio opsirniji od ostalih.


Ukazao je, recimo, na „cesta pojavljivanja“ helikoptera NATO-a koji su prevozili kosovske pobunjenike, objasnjavajuci da bi napadi OVK-a obicno uslijedili upravo na onim podrucjima u koja bi ti helikopteri prethodno slijetali.


Takodjer je rekao i da su u unutrasnjosti Kosova reflektori bili koristeni za navodjenje NATO-projektila na vojna postrojenja. Svjedok tvrdi i kako je poznato da je OVK u to vrijeme raspolagala sofisticiranim sredstvima za komunikaciju – ukljucujuci satelitske telefone – koja su omogucavala takvu koordinaciju.


Vukovic je potom iznio tezu da su i medjunarodni promatraci, koji su bili navodno zaduzeni za pracenje situacije na Kosovu, zapravo sudjelovali u „agresiji“ na Jugoslaviju.


Radi se o ekipama koje su raspolagale globalnim pozicionim sistemima i koje bi – po rijecima svjedoka – nerijetko bivale vidjane kako zapisuju koordinate razlicitih objekata i predjela. A kada je uocio vezu izmedju njihovih posjeta vojnim kapacitetima i potonjih napada, svjedok se uvjerio da i oni sudjeluju u bombardiranju.


Veoma vazan akter kosovskog sukoba bila je – po misljenju svjedoka – i vojska susjedne Republike Albanije. Vukovic se u tom smislu pozvao na biljeske iz svog ratnog dnevnika za svibanj/maj 1999., u kojima je konstatirano da su albanski tenkovi djelovali po jugoslavenskim vojnim polozajima. U dva navrata su, tvrdi Vukovic, albanske trupe cak prelazile i jugoslavensku granicu.


Vukovic je takodjer elaborirao i Milosevicevu tezu po kojoj tadasnje masovne migracije na Kosovu nisu bile posljedica djelovanja snaga sigurnosti, nego panike koju je izazvalo bombardiranje NATO-a.


Svjedok je priznao da mu je tek poneko od izbjeglica s kojima je razgovarao rekao da se plasi jugoslavenske vojske. Vecina je, po njegovim rijecima, bjezala od zracnih napada, ili joj je pak OVK naredila da se iseli. Dodao je i da su Albanci-povratnici cak postajali mete NATO-a.


Vukovic smatra da je cilj citave operacije bilo izazivanje humanitarne krize u politicke svrhe. Napomenuo je i da je iseljavanje civila olaksalo zracne napade, jer je „NATO-u omogucilo da neselektivno djeluje po citavom Kosovu“.


Svjedok je ispricao i kako je zajedno s pripadnicima svoje jedinice nastojao pomoci izbjeglicama. Pokazivali bi im put, a onima kojima je bio nuzan odmor pronalazili su smetaj po obliznjim selima.


„Nema niceg tuznijeg nego gledati kolone siromaha koji su po necijem naredjenju napustile svoje domove“, stoji pored ostalog u Vukovicevom ratnom dnevniku.


A u drugoj zabiljesci o izbjeglicama kaze se: „Vojnici – onako kako to inace rade – [davali su] sok i keks djeci.“


Tokom dokaznog postupka obrane izneseni su dokazi da su VJ i srpska policija pljackali, tukli i ubijali civile, kao i da su – prije no sto bi presli makedonsku ili albansku granicu – zrtvama oduzimana osobne dokumente.


Vukovic je takodje opsezno komentirao i niz zlocina koji se spominju u optuznici protiv Milosevica, a za koje je navedeno da su se odigrali u zoni u kojoj je on boravio tokom 1999.


Tako je bila spomenuta i optuzba da su snage sigurnosti 25. ozujka/marta u selu Bela Crkva ubile 85 ljudi, medju kojijma je bilo i zena i djece. Iako je priznao da je njegova jedinica u to vrijeme prosla kroz to selo, Vukovic je izjavio da njegovi ljudi tom prilikom nisu napustali svoja vozila.


Sudac Jan Bonomi (Iain Bonomy) primijetio je da se u jednoj od tadasnjih naredbi, koja je uvrstena u dokazni materijal, spominje i pretres spomenutog sela. Vukovic pak tvrdi da se to nije pokazalo nuznim.


Svjedok je porekao i navode da su, takodjer 25. ozujka/marta 1999., opljackane i spaljene kuce u selima Celina, Mala Krusa i Velika Krusa. Rekao je da je cilj svih tadasnjih operacija – u kojima su sudjelovali njegovi ljudi – bilo otkrivanje pripadnika OVK-a. Po njegovim rijecima, ucinjeno je sve sto je potrebno kako bi se izbjegle civilne zrtve.


Takodjer je porekao i navod po kojem je 105 muskaraca i djecaka bilo smjesteno u istu kucu u Maloj Krusi i potom ubijeno.


„Jamcim da vojska nikada nije ucinila nista slicno“, rekao je Vukovic, i dodao: „Mozete dovesti svih 220 vojnika koji su zajedno sa mnom sudjelovali u toj operaciji, i oni ce vam to potvrditi.“


Tuzioci ce biti u prilici da unakrsno ispitaju Vukovica tek kada se iduceg tjedna ponovo bude pojavio na klupi za svjedoke.


Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Londona.


Frontline Updates
Support local journalists