Problemi oko sarajevskog suda?
Buduci da je ometano nizom problema, bosansko Vijece za ratne zlocine najvjerojatnije nece poceti s radom u predvidjeno vrijeme
Problemi oko sarajevskog suda?
Buduci da je ometano nizom problema, bosansko Vijece za ratne zlocine najvjerojatnije nece poceti s radom u predvidjeno vrijeme
Sve je veca zabrinutost da novo, sarajevsko Vijece za ratne zlocine – koje bi od haskog tribunala trebalo preuzeti neke slucajeve nizeg i srednjeg ranga – ipak nece poceti raditi u sijecnju/januaru, kao sto je prvobitno bilo planirano.
Novo vijece pri bosanskom drzavnom sudu trebalo bi postati jedina institucija u Bosni kojoj ce Haski tribunal u buducnosti prepustati slucajeve.
Medjutim, sest mjeseci prije zakazanog pocetka rada, vijece se jos uvijek bori s mnostvom nerijesenih pitanja, medju kojima je i nepostojanje zatvora u kojem ce okrivljene osobe biti smjestene.
Ideja o stvaranju Vijeca za ratne zlocine pri bosanskom drzavnom sudu posljedica je pritiska koji se vrsi na Haski tribunal s ciljem da on svoj rad okonca do isteka 2010.
Izlazna strategija Tribunala predvidja da neki od slucajeva nizeg i srednjeg ranga budu procesuirani u zemljama bivse Jugoslavije.
Osim slucajeva koje bi mu prepustio Hag, vijece bi trebalo suditi i onim oosbama koja zbog vremenskih i financijskih ogranicenja nisu mogla biti optuzena za ratne zlocine pred Tribunalom.
Medjunarodni su donatori jesenas obecali 15,7 milijuna eura za prve dvije godine trajanja projekta. U prosincu/decembru 2003. poceo je rad na stvaranju vijeca, medju cijim ce sucima i tuziocima u prelaznom petogodisnjem razdoblju – tokom kojeg bi ono, po najboljem scenariju, trebalo procesuirati izmedju 50 i stotinu slucajeva – biti i stranih predstavnika.
Predvidjeno je i da vecini optuzenika bude sudjeno na temelju domacih istraga – ocekuje se da ce svega nekoliko njih biti prebaceno iz Haga.
No, sedam mjeseci nakon pocetka pripremnih radnji, IWPR je iz vise izvora saznao da postoje sumnje da ce vijece poceti raditi u planiranom roku, te da problemi narocito postoje u vezi sa zatvorskim objektom.
Procijenjeno je kako je neophodno da za ove svrhe postoji samo jedan zatvor, posto su pritvorske ustanove trenutno u nadleznosti dvaju entititeta, jos uvijek prilicno jasno podijeljene na etnickoj osnovi.
Tesko je, na primjer, reci bi li etnickog Srbina, optuzenog za zlocin pocinjen nad Muslimanima, bilo bolje smjestiti u zatvor koji kontroliraju Srbi, ili pak Muslimani. U srpskom bi mogao dobiti status heroja, dok bi u muslimanskom vjerojatno bio smatran krivim, sto bi znacilo da je, i prije izricanja presude, izlozen izvjesnom riziku.
Zbog toga osnivaci vijeca predlazu izgradnju novog zatvora pod pokroviteljstvom bosanske vlade. Rijec je o objektu za ciju bi izgradnju bilo potrebno 11 miliona eura i za ciji bi petogodisnji rad trebalo osigurati jos oko 8,5 miliona.
Takvi su planovi jesenas medjutim ozbiljno dovedeni u pitanje, posto se na specijalnoj konferenciji ispostavilo da su se donatori u medjuvremenu umorili, nakon cega je postalo ocigledno da ce nabavka tolike sume biti prakticno nemoguca.
“Taj zatvor nikada nije bio nesto realno”, izjavio je zamjenik specijalnog predstavnika Savjeta Evrope Hju Cetvind (Hugh Chetwynd).
Suma kojom se za sada raspolaze ne prelazi 500.000 eura – sto ne samo da nije dovoljno za izgradnju novog zatvora, nego ne moze pokriti ni troskove renoviranja postojecih zatvorskih kapaciteta u sva tri bosanska entiteta, a s ciljem da se oni prilagode buducim optuzenicima za ratne zlocine.
“Taj novac predstavlja solidnu polaznu osnovu, ali bismo mi zeljeli da jedna samostalna, visokosigurna, pred-procesna jedinica bude odmah izgradjena”, rekao je Cetvind.
Ono sto Cetvind predlaze jeste novi objekt u dvoristu vec postojeceg zatvora Kula – u jednom sarajevskom predgradju koje se nalazi pod srpskom kontrolom – cija bi izgradnja kostala oko dva miliona eura, a troskovi rada na godisnjem nivou iznosili oko 200.000 eura.
Ovdasnji promatraci, medjutim, smatraju da bi neki od brojnih medjunarodnih ureda rasutih oko Sarajeva u sigurnosnom smislu predstavljale bolje rjesenje od zatvora u Kuli, gdje na svakih 50 zatvorenika dolazi po sacica cuvara.
S druge strane, tamosnje zatvorsko osoblje ima iskustva s cuvanjem pritvorenika visokog ranga – jer u tom objektu, na primjer, na pocetak sudjenja ceka bivsi clan bosanskog predsjednistva Ante Jelavic, koji je optuzen za pronevjeru i zloupotrebu sluzbenog polozaja.
Problemi sa zatvorom nisu i jedini razlog zbog kojeg je formiranje vijeca usporeno. Jedan dokument u koji je IWPR imao uvid pokazuje da ni izvjesne znatno sitnije prepreke jos uvijek nisu uklonjene.
Neke od njih ticu se optuzenika koje su za ratne zlocine optuzile vlasti dvaju bosanskih entiteta – odnosno, slucajeva koje su, u skladu s pravilima usvojenim nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, potvrdili i tuzioci Haskog tribunala.
Jos uvijek se radi na kriterijima za odredjivanje koje ce od tih slucajeva preuzeti Vijece za ratne zlocine. Krajnji rok za donosenje te odluke je prosinac/decembar, tako da je, tehnicki govoreci, jos uvijek sve pod kontrolom.
Pa ipak, svaki tjedan koji protekne bez donesene odluke znaci da entitetski tuzioci moraju nastaviti cekati, buduci da ne znaju hoce li te slucajeve preuzeti bosansko vijece. Na taj nacin samo vijece, umjesto da ubrza sudjenja za ratne zlocine, lokalnim tuziocima prakticno sluzi kao opravdanje za nerad.
Takodje, tokom ljeta Drzavna bi agencija za istrage i zastitu (SIPA) trebalo da ustanovi i program zastite svjedoka.
Ocekuje se da ce SIPA – kao bosanski odgovor na FBI – formirati i vlastitu istraznu jedinicu za ratne zlocine. Ali je ta agencija 14. srpnja/jula tek pocela s radom, i spomenuti programi bi tek trebalo da budu pokrenuti.
Ni to nije sve. Jedan od najvisih stranih diplomata u Bosni smatra da postoje i preci problemi. Visi zamjenik Visokog predstavnika, Bernar Fasije (Bernard Fassier) tvrdi da postoji nedoumica oko usvajanja vec postojecih optuznica Haskog tribunala, cija implementacija u bosanski pravni okvir po njegovom misljenju predstavlja vise od obicnog izazova.
I predstavnici Tribunala navode citav popis pravnih pitanja, kao sto su prihvatljivost dokaza koje je prikupio Haski sud, ili nacin na koji ce novo bosansko zakonodavstvo biti primjenjivano u sudjenjima za ratne zlocine koji su pocinjeni prije izvjesnog broja godina.
Oni, medjutim, insistiraju na tome da je ipak ucinjen “izvanredan napredak” u toj sferi, i ponavljaju da 1. swijecanj/januar ostaje datum kada bi novo vijece trebalo poceti s radom.
U intervjuu za IWPR, Fasije je izjavio kako ocekuje da ce svega pola tuceta haskih slucajeva biti prepusteno Bosni, ali tek posto za te svrhe bude pripremljen specijalni zatvorski objekt.
Nakon sto ti slucajevi budu procesuirani, vijece ce se usredotociti na neke od lokalnih slucajeva visokog ranga, kao i na one slucajeve za koje su haski tuzioci vec obavili istrage koje, zbog niskog ranga potencijalnih optuzenika, nisu rezultirale optuznicama.
Promatraci su pritom suglasni da ce najvaznije pitanje za novo vijece ipak biti pitanje efikasnosti.
Oni isticu da su sudovi uvijek namijenjeni ispravljanju nepravdi, ali da haske presude u ocima Bosanaca cesto nisu imale to djelovanje.
Svejedno je radi li se o srpskom odbacivanju Tribunala kao simbola “pobjednicke pravde”, ili o muslimanskom gnjevu zbog cestog ublazavanja kazni u zamjenu za priznanje krivice ili iskljucive usredotocenosti sudaca na takozvane “velike ribe” – vecina lokalnog stanovnistva nema puno toga lijepog reci o Medjunarodnom sudu u Hagu.
Ukoliko bosanski sud za ratne zlocine uspije izbjeci takvu sudbinu, on bi trebalo da posluzi i kao nesto mnogo vise od praznog obecanja koncepta bosanske “samobitnosti” – izjavio je jedan zapadni diplomata.
“Da bi ta institucija imala kredibilitet, Bosanci bi od samog pocetka trebalo da sudjeluju u ovom procesu. On mora biti zakonit. Oni bi vec morali biti njegov dio”, rekao je on, nagovijestivsi da ce jedan od nacina da se to postigne biti i insistiranje na tome da bosanski tuzioci i suci u samom vijecu preuzmu aktivne uloge, a ne da budu puki statisti.
Beth Kampschror izvjestava za IWPR iz Sarajeva. U pisanju ovog izvjestaja sudjelovala je i Ana Uzelac, voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.
