HRVATI PROTESTUJU ZBOG PRESUDE ZA VUKOVAR

Rođaci žrtava vukovarskog masakra optužuju Haški tribunal da ne postupa u skladu sa interesima pravde.

HRVATI PROTESTUJU ZBOG PRESUDE ZA VUKOVAR

Rođaci žrtava vukovarskog masakra optužuju Haški tribunal da ne postupa u skladu sa interesima pravde.

Saturday, 20 October, 2007
Više od 30 Hrvata okupilo se 11. oktobra ispred zgrade Haškog tribunala, kako bi protestvovali zbog presuda izrečenih trojici Srba kojima je suđeno za ratne zločine počinjene u Vukovaru.



Mnogi učesnici tog protesta bili su zapravo rođaci žrtava masakra počinjenog nad Hrvatima koji su izvedeni iz vukovarske bolnice i ubijeni na obližnjoj Ovčari. Oni su zapalili sveće u obliku srca oko središta u koje su postavili skulpturu koja simbolizuje masakr, a u rukama su im bile fotografije žrtava.



Takozvana „vukovarska trojka“ bila je optužena za učešće u mučenju i pogubljenju oko 264 Hrvata i ostalih ne-Srba, koje su srpske snage 20. novembra 1991. izvele iz vukovarske bolnice, da bi ih potom kao zarobljenike predale Teritorijalnoj odbrani (TO) i paravojnim trupama, koji su ih tukli, mučili i ubili.



Srpski zapovednik Mile Mrkšić osuđen je prošlog meseca na 20 godina zatvora zbog pomaganja i podsticanja ubijanja, mučenja i okrutnog postupanja prema zarobljenicima – pri čemu je sudsko veće ocenilo kako ne postoje dokazi da je on direktno naređivao „okrutno postupanje, mučenje i ubijanje“ na Ovčari.



Mrkšićev potčinjeni, Veselin Šljivančanin, osuđen je na pet godina zatvora zbog pomaganja i podsticanja okrutnog postupanja prema zarobljenicima, dok je treći optuženik – Miroslav Radić – oslobođen nakon što su sudije konstatovale kako ne postoje dokazi da je bio upoznat sa ubistvima na Ovčari.



„Ti ljudi su potpuno šokirani ovom nekorektnom presudom i učinjenom nepravdom“, izjavio je za IWPR predsednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva (HŽD), dr Zvonimir Šeparović, neposredno pre no što je Tribunalu podneo žalbu da ponovo razmotri dosuđene kazne.



Šeparović je glavnu tužiteljicu Karlu del Ponte (Carla Del Ponte) okrivio zbog toga što nije optužila najviše srpske i bivše jugoslovenske generale i zvaničnike, koji su po njegovim rečima odgovorni za ratne zločine u Vukovaru.



U pisanoj izjavi koju je ove sedmice predao sekretarijatu Tribunala, Šeparović je dodao da „ove žalosne i besmislene presude pokazuju pristrasnost [Tribunala] i političku agendu koja očito nije ni u kakvom interesu pravde“.



Predstavnica za štampu glavne tužiteljice Tribunala, Olga Kavran, izjavila je kako Del Ponteova „zasigurno odbacuje takve tvrdnje u njihovom najtežem obliku“, ali da učesnici protesta nisu tražili sastanak, usled čega ona nije u stanju da navede njihove konkretne pritužbe.



Tužilaštvo namerava da se žali na dosuđene kazne, a to mora učiniti u roku od 30 dana, koji je počeo da teče 27. septembra – rekla je Kavranova.



Gvardijan franjevačkog samostana u Vukovaru, Zlatko Špehar, izjavio je za IWPR da su mnogi Hrvati pravdu tražili pred Tribunalom – dodajući da u Vukovaru, još od okončanja sukoba (1998.), nije počinjeno niti jedno ubistvo iz osvete.



„Ovakvom presudom, [Tribunal] je odbacio pravdu“, rekao je Špehar.



Pozivajući se na slučaj jedne žene koja je tokom sukoba u Vukovaru ostala bez roditelja, Špehar je rekao da je Haški sud trebalo znatno više da se usredsredi na širi kontekst sukoba – u kojem je grad potpuno uništen, pri čemu je raseljeno čak 22,000 ljudi, dok ih je preko 400 ubijeno ili stradalo po srpskim zatvorskim logorima.



„Ova skandalozna presuda ne govori [o tome]“, rekao je on.



Sudski proces ticao se samo jednog masakra, koji je 20. novembra 1991. počinjen nad 194 zarobljenika.



Sudsko veće je u svojoj presudi zaključilo kako Mrkšić, premda navodno pod pritiskom lokalnih srpskih zvaničnika, jeste naredio da vojna policija Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) zarobljenike preda srpskoj Teritorijalnoj odbrani (TO) i paravojnim snagama, ipak nije naredio i njihovo mučenje.



No, iako Mrkšić – koji je u to vreme bio pukovnik, i kao takav nadležan za sve srpske snage u Vukovaru – nije naredio mučenje i ubijanje zarobljenika, sudsko veće je zaključilo da jeste bio upoznat sa „snažnim osećanjem neprijateljstva“ koje su pripadnici srpske paravojske i TO-a gajili prema Hrvatima, a bio je obavešten i o brojnim ubistvima koja su počinjena prethodnog dana.



Stoga ga je sudsko veće proglasilo krivim za podsticanje ubijanja i mučenja – jer je naredio predaju zarobljenika, i jer nije preduzeo ništa kako bi osigurao njihovu bezbednost.



Sudsko veće je ocenilo i kako ne postoje dokazi da je Šljivančanin naredio zločine nad zarobljenicima.



Sudije su ga proglasile krivim za pomaganje i podsticanje mučenja – jer je propustio da preduzme mere zaštite zarobljenika, iako je bio upoznat sa nehumanim postupanjem i ubijanjem zatvorenika od strane pripadnika srpskih neregularnih formacija.



Pošto je naredbu da vojna policija prestane da čuva zarobljenike izdao Mrkšić, sudije su Šljivančanina proglasile nevinim kada je reč o pomaganju i podsticanju ubistava.



Kao komandant pešadijske čete koji je nadzirao zarobljavanje u vukovarskoj bolnici, Radić je oslobođen jer je sudsko veće zaključilo kako, s obzirom na različita objašnjenja njegove uloge, tužilaštvo nije uspelo da dokaže da je on znao ili imao razloga da zna za zločine koje su počinili vojnici pod njegovom komandom.



Brendan McKenna je izveštač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists