Tadasnji glavni inspektor MUP-a, Milorad Davidovic, potvrdio je pred sudom da je u proljece 1992. osobno prisustvovao prebacivanju “visokokvalitetnog naoruzanja” i vojne opreme iz Beograda u RS, koje je obavljeno jugoslavenskim vojnim helikopterima.
Davidovic se ovoga tjedna kao svjedok optuzbe pojavio na sudjenju bivsem predsjedniku parlamenta bosanskih Srba, Momcilu Krajisniku, kojeg se – kao jednog od navodnih organizatora masovnog progona Muslimana i Hrvata s teritorije koje su smatrane dijelovima buduce srpske drzave – tereti za genocid i zlocine protiv covjecnosti.
Svjedok je takodjer potvrdio da je Krajisnikova Srpska demokratska stranka (SDS) ohrabrila policiju RS-a da na teritorijima koje su bile pod kontrolom Srba i sama sudjeluje u “organiziranom kriminalu” – pogotovo u pljacki muslimanskih i hrvatskih kuca. Po njegovim rijecima, jedan dio tako pribavljenih sredstava bio je upucivan izravno okrivljenom, kao i njegovom bliskom suradniku, tadasnjem predsjedniku bosanskih Srba, Radovanu Karadzicu.
Davidovic je kazao i da je imao uvid u dokument kojim Krajisnik jednom lokalnom funkcionaru u Bijeljini naredjuje “poticanje humanog preseljenja muslimanskog i hrvatskog stanovnistva” iz srpskih dijelova Bosne, a uz napomenu da “oruzane snage i policija ne treba da se mijesaju”.
Svjedok je ispricao kako je 6. travnja/aprila 1992. bio pozvan na sastanak s tadasnjim jugoslavenskim ministrom policije, Petrom Gracaninom, i jos jednim visokim duznosnikom tog ministarstva – Mihaljem Kertesom. Tom prilikom mu je receno da bosanskim Srbima “treba stvoriti MUP”, koji ce ih stititi.
Prethodni svjedoci na sudjenju Krajisniku – ukljucujuci i bivseg ministra pravde RS-a, Momcila Mandica, koji je svjedocio prosle godine – potvrdili su pred sudom da je odluka vlasti RS-a o formiranju vlastitih policijskih snaga fakticki predstavljala pocetak rata u Bosni.
Jos jedan svjedok optuzbe – istrazitelj Tribunala Kristijan Nilsen (Christian Nielsen) potvrdio je ovoga tjedna sucima da je Krajisnik osobno “nagovarao vladu RS-a da sto prije osnuje svoj vlastiti MUP”, kako bi “zauzela i zadrzala” srpske teritorije u Bosni.
Na spomenutom sastanku s Kertesom i Gracaninom, Davidovicu je receno da njegova misija u Bosni – gdje je trebalo da obucava policajaca RS-a – mora ostati strogo povjerljiva, s obzirom da je u to vrijeme MUP jos uvijek izbjegavao da se otvoreno stavi na stranu bosanskih Srba.
Svjedok se posebno osvrnuo na agresivnost koju je na sastanku ispoljio Kertes, kao jedan od najpouzdanijih suradnika Slobodana Milosevica, za koga se vjeruje da je predstavljao najvazniju kariku u osiguravanju logistike za ratove u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Naime, kada je Davidovic, zajedno s drugim duznosnikom policije koji je prisustvovao sastanku, izrazio zabrinutost za legalnost poduhvata naoruzavanja i podrzavanja bosanskih Srba, Kertes se na njih izvikao, da bi svjedoku potom i naredio da odmah ode u svoju domovinu Bosnu, kako bi “pomogao Srbima”.
“Jebes zakon! Radi ono sto ti ja kazem – ne postoji drugi zakon”, citirao je Davidovic Kertesove rijeci.
Svjedok je potom krenuo na svoje tajno putovanje. Sa sobom je ponio lazne isprave, jer je – “za slucaj da budem ubijen ili uhapsen” – trebalo sakriti cinjenicu da je funkcionar MUP-a. No, kada je u svibnju/maju stigao u srpski dio Sarajeva, ubrzo se ispostavilo da je novoformirana policija RS-a sudjelovala u izvjesnim dodatnim aktivnostima.
“Dogodio se veliki broj zlocina i pljacki, od kojih su najveci broj izveli policajci”, kazao je Davidovic.
Zgrozen situacijom, svjedok se na “kaos i rasulo” pozalio vojnom zapovjedniku bosanskih Srba, Ratku Mladicu, kao i samom Karadzicu. Bilo je to na sastanku koji je u svibnju/maju 1992. odrzan u sarajevskom predgradju Lukavica.
Posto je saslusao podatke o masovnoj pljacki muslimanskih i hrvatskih kuca, Mladic se odmah suglasio s time da je neophodno smjesta stupiti u akciju.
“Rekao je kako je najvaznije formirati centralno skladiste, gdje ce se dopremati sve ukradene stvari, da bi potom bile dijeljene ranjenim srpskim vojnicima”, kazao je pred sudom Davidovic.
Stovise, svjedok tvrdi da je i Karadzic reagirao na slican nacin. “On se suglasio s Mladicem da ukradene stvari treba upotrijebiti na pravi nacin”, tvrdi Davidovic i dodaje da nijedan od dvojice lidera nije ni spomenuo mogucnost hapsenja ili kaznjavanja bilo koga od onih koji su odgovorni za spomenuta kaznena djela.
Davidovic je govorio i o tome kako je u proljece 1992. boravio u Bijeljini, koju su u to vrijeme vec preuzele paravojne jedinice iz Srbije pod zapovjednistvom gospodara rata Zeljka Raznatovica, poznatijeg po nadimku “Arkan”.
Svjedok je pred sudom potvrdio da je u Bijeljini prisustvovao prizorima kakve je prethodno vec vidio u Sarajevu i na Palama.
“Policija bosanskih Srba i pripadnici paravojnih jedinica bi usred noci ulazili u muslimanske i hrvatske kuce. Davali bi im [obiteljima] pet ili deset minuta da se spakiraju, a potom bi ih odveli u sabirne centre, gdje su pazljivo pretresani i gdje su im oduzimane sve dragocjenosti, prije no sto su bili sprovedeni na teritorije pod kontrolom Muslimana i Hrvata”, rekao je svjedok.
Neposredno po protjerivanju vlasnika, kuce bi prvo bile poharane od strane pripadnika RS-a i paravojnih jedinica, a zatim i “prodane srpskim izbjeglicama koje su u Bijeljinu stigle iz ostalih dijelova Bosne”.
Davidovic tvrdi da je takvu “pljacku organiziralo i odobrilo” rukovodstvo SDS-a, te da je “profit bio dijeljen na nekoliko dijelova – jedan bi zadrzali pocinitelji, drugi bi isao Arkanu, dok je treci odlazio na Pale, Karadzicu, Krajisniku i njihovoj braci, koji su bili zaduzeni za posredovanje”.
Na pitanje suca o tome odakle mu takvi podaci, svjedok je odgovorio kako je imao priliku vidjeti dokument upucen funkcioneru SDS-a Vojkanu Djokovicu, koji je potpisao Krajisnik i koji zapravo predstavlja spomenuto uputstvo za “poticanje humanog preseljenja muslimanskog i hrvatskog stanovnistva iz Bijeljine u koje se oruzane snage i policija ne trebaju mijesati”.
Davidovic je takodjer naveo i da je Djokovic navodno priznao da je protuzakonito steceni profit slao na Pale.
“On je to u vise navrata javno rekao”, istice Davidovic. “Nikada nije krio cinjenicu da je novac odnosio Krajisniku, Karadzicu i njihovoj braci.”
Svjedok je rekao i da je o svim protuzakonitim aktivnostima kojima je prisustvovao u RS-u izvijjestio tadasnjeg ministra unutrasnjih poslova Gracanina, te da je kopije tih svojih izvjestaja cuvao u vlastitom stanu. Medjutim, prema njegovim rijecima, srpska policija je 1995. usla u taj stan s nalogom za pretres i tom prilikom mu oduzela cjelokupnu dokumentaciju o Bosni, ukljucujuci i spomenute izvjestaje.
Sudjenje ce biti nastavljeno iduceg tjedna.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.
