NA SUĐENJU ZA VUKOVAR OPISANI ZLOČINI JNA

Svjedok je dočarao nasilje i užas koji su se dogodili u logoru Velepromet.

NA SUĐENJU ZA VUKOVAR OPISANI ZLOČINI JNA

Svjedok je dočarao nasilje i užas koji su se dogodili u logoru Velepromet.

Monday, 6 February, 2006
Jedan stanovnik Vukovara opisao je ovoga tjedna pred Haškim tribunalom kako su ga – nakon što je taj grad u studenome/novembru 1991. osvojen – tukli i mučili pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA). Riječ je o Josipu Čoviću (67), koji je pred sudom govorio i o tome kako su još uvijek živa i bolna njegova sjećanja na pokolj muškaraca i žena koje su tokom borbi za Vukovar prokazali njihovi susjedi srpske nacionalnosti.



Čović se u sudnici pojavio kao svjedok optužbe na suđenju trojici oficira JNA – Veselinu Šljivančaninu, Miletu Mrkšiću i Miroslavu Radiću. Njih trojicu se po zapovjednoj odgovornosti tereti za ubojstvo najmanje 264 osobe hrvatske nacionalnosti. U pitanju su žrtve koje su izvedene iz vukovarske bolnice i potom pogubljene u blizini farme Ovčara. To je jedan od najtežih zločina počinjenih tokom rata u Hrvatskoj.



Okrivljene se tereti za sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio „progon Hrvata i dugih nesrba koji su se nakon pada Vukovara zatekli u gradskoj bolnici“.



Svjedok je ispričao kako je zajedno sa svojom suprugom u spomenutu bolnicu stigao 19. studenoga/novembra. Tamo su zatekli više tisuća civila, ali i vojnike JNA, kao i pripadnike srpske Teritorijalne obrane (TO).



Pošto su čitav dan proveli u iščekivanju deportacije, civili su napokon bili ukrcani u vojne kamione. JNA je naredila da se muškarci odvoje od žena i djece, kako bi potom bili odvezeni u vukovarski logor Velepromet.



Čović je tamo, sa svega nekoliko metara udaljenosti, vidio kako su dvojica pripadnika zloglasnih četničkih jedinica (tj. paravojnih formacija Vojislava Šešelja) zaklala jednog mladića. Svjedok je opisao i kako su se u logoru pojavili i izvjesni srpski civili, kako bi prijavili one svoje susjede koji su sudjelovali u obrani Vukovara. Potonji su – tvrdi svjedok – bili odvedeni i nikada se nisu vratili. Iz zgrade u kojoj je boravio, svjedok je bio u prilici čuti pucnjeve.



I samog Čovića je odao susjed koji je išao u školu s njegovim sinom i koji je teritorijalcima rekao da se „postaraju“ za njega. Ovi su ga počeli tuči, ali im je jedan oficir JNA naredio da prestanu. „Smjesta su ga poslušali, ali se jedan od njih okrenuo . . . [i rekao] da će se vratiti“, kazao je svjedok.



Tužilaštvo nastoji dokazati da je JNA odgovorna za zločine koje su na području Vukovara počinili pripadnici paravojnih formacija i rezervnog sastava.



Čović tvrdi da je ubijanje potrajalo čitavu noć, te da je u Veleprometu ubijeno više ljudi nego na samoj Ovčari.



Svjedok je iz Veleprometa prebačen u logor Stajićevo (Srbija). Ondje je, dok su ga saslušavali oficiri JNA, ponovo bio premlaćivan i mučen. Tamo je vidio i kako su stražari smrskali glave dvojici mladih Hrvata. Uvjeti su bili veoma teški: zatvorenici su na temperaturi od 15 stupnjeva ispod nule boravili u prostorijama s betonskim podom. Mnogi su, uključujući i Čovića, oboljeli od upale pluća.



Nakon što je u pritvoru proveo 33 dana, svjedok je oslobođen pri jednoj razmjeni zarobljenika. U Zagreb je stigao slomljene vilice i nosa, s povredama kičme i glave. Čitavu 1992. proveo je u bolnici, a još uvijek pati od gubitka pamćenja i post-traumatskog stresa.



Mrkšićevi, Radićevi i Šljivančaninovi advokati osporavali su ovo svjedočenje tvrdnjom da opisani događaji nisu ni u kakvoj vezi s ubojstvima počinjenim na Ovčari – koja su poslužila kao temelj optužnice podignute protiv njihovih klijenata.



Međutim, predsjedavajući sudac Kevin Parker uvažio je svjedočenje. On je prihvatio obrazloženje optužbe po kojem je Čović zapravo pozvan svjedočiti kako bi se stekla šira slika o onome što se dešavalo tokom opsade i zauzimanja Vukovara.



Tokom unakrsnog ispitivanja, obrana je nastojala pokazati kako Čović ni izbliza nije nepristran, budući da je i sam sudjelovao u obrani grada – točnije, u snabdijevanju hranom i prijevozu ranjenika. Čović je potvrdio navode obrane po kojima su nakon pada Vukovara i neki od branilaca odvezeni u bolnicu, kao i da su se i oni nadali da će zajedno s civilima biti evakuirani.



Obrana tvrdi da su u masovnoj grobnici na Ovčari pokopani isključivo pripadnici hrvatske vojske, a ne civili i ranjenici iz vukovarske bolnice.



Branioci također smatraju da su razaranju grada pridonijele i hrvatske snage, koje su iz kasarne JNA preuzele artiljerijsko oružje. No, svi dosadašnji svjedoci su za razaranje grada izričito okrivili vojsku.



Osim toga, ovoga tjedna je svjedočenje započeo i jedan od radnika vukovarske bolnice, koji je govorio o razaranju predgrađa i granatiranju bolnice. Riječ je o zaštićenom svjedoku, koji je ispričao kako je nakon pada Vukovara oko 300 ljudi bilo izvedeno iz bolnice i autobusima odvezeno u kasarnu JNA, gdje im se prijetilo egzekucijom.



Goran Jungvirth je izvještač IWPR-a iz Haga.
Frontline Updates
Support local journalists