ANALIZA: HAPSENJEM PRIPADNIKA OVK-a HAG PRIDOBIJA SRBE?

U Haskom tribunalu proteklog se tjedna odigrao povijesni dogadjaj: konacno su podignute i prve optuznice protiv pripadnika Oslobodilacke vojske Kosova (OVK). Utisak je, medjutim, pokvaren okolnoscu da je glavni osumnjiceni - pobjegao.

Cetiri optuzenika tereti se za ratne zlocine koji su u zatvoru OVK-a pocinjeni za vrijeme kosovskog rata.

Neposredno uoci operacije njihovog hapsenja, koju je izveo NATO, glavni osumnjiceni - bivsi zapovjednik logora Fatmir Limaj - napustio je pokrajinu, otisavsi na sluzbeni put.

Limaj je u medjuvremenu postao lokalni politicar, a optuzen je da je bio zapovjednik zatvorskog logora Lapusnik, koji se nalazio pod kontrolom OVK-a.

Zajedno s njim optuzena su i trojica bivsih strazara: Haradin Bala, Isak Musliu i Agim Murtezi. Svima im se na teret stavlja niz zlocina pocinjenih nad vise desetina zatvorenika.

Optuzenici su okrivljeni za ubojstva, mucenja i protiuzakonito pritvaranje - kako Srba, tako i Albanaca. U pitanju su optuzbe za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja.

Protiv spomenutih osoba bila je podignuta zapecacena ili tajna optuznica, s ciljem da ih snage sigurnosti uhapse kada se oni tome ne nadaju.

Limajevo hapsenje trebalo je biti svojevrsni spektakl, odnosno dokaz da Hag krivicno goni ne samo srpske zlocince, nego i OVK.

U medjuvremenu je, uprkos tome sto su snagama NATO-a na Kosovu (KFOR) predani nalozi za hapsenje i sto su komandosi vec bili otpoceli akciju hapsenja, Limaj napustio pokrajinu. Krenuo je na sluzbeni put, a da ga pri tom nitko nije ni pokusao zaustaviti.

KFOR je doduse uhapsio preostalu trojicu osumnjicenih, koji su potom prebaceni u Hag. Prema izvorima UN-a, Limaj je otputovao u Sloveniju, gdje se kasnije i predao lokalnoj policiji. Navodno Tribunal u ovom trenutku vec trazi njegovo izrucenje.

Karla del Ponte (Carla Del Ponte), glavna tuziteljica Haskog tribunala, nije krila svoje nezadovoljstvo ovakvim vijestima.

Ona je novinarima rekla kako je zacudjena cinjenicom da je Limaju ipak bilo dopusteno umaci i pored toga sto je NATO-u bilo receno da Tribunal za njim traga.

Opisani incident samo je jos jednom potvrdio postojanje dileme s kojom se zapovjednici NATO-a suocavaju prilikom podizanja tajnih optuznica: koliko ljudi obavijestiti o postojanju naloga za hapsenje?

Takve su operacije, u idealnom slucaju, ogranicene na jedinice koje sudjeluju u hapsenju, cime se osigurava maksimalna tajnost.

U Limajevom slucaju, KFOR je mogao obavijestiti policiju i carinske sluzbenike i tako sprijeciti optuzenika da pobjegne iz protektorata.

Sudjelovanjem prevelikog broja posrednika u pletenju "omce" oko optuzenog, povecavan je medjutim i rizik da ce Limaj eventualno saznati za predstojece hapsenje, te da ce se dati u bjeg.

Zapecacene optuznice kao praksu u radu Tribunala jos je 1997. uvela bivsa haska tuziteljica Luiz Arbur (Louise Arbour).

Prvi put je mogucnost podizanja tajne optuznice iskoriscena u sronju/julu 1997., kada su jedinice britanskog SAS-a izvele akciju hapsenja dvojice bosanskih Srba optuzenih za ratne zlocine. Simo Drljaca, kao jedan od dvojice tajno osumnjicenih, pruzio je oruzani otpor hapsenju, pa je tom prilikom i poginuo.

U optuznici protiv Limaja navodi se da je - nedugo po izbijanju rata na Kosovu 1998. - OVK osnovala zatvorski logor u Lapusniku (centralno Kosovo), u kome je bilo zatoceno najmanje 35 ljudi.

Vecina njih bili su Srbi, ali je bilo i albanskih civila - na koje je vjerojatno pala sumnja da su kolaboracionisti.

Uvjeti zivota bili su jezivi. U optuznici se navodi da su zatvorenici redovno bili tuceni i muceni, da je snabdijevanje hranom bilo vrlo oskudno, kao i da je postojala samo najosnovnija zdravstvena zastita.

Tuzioci tvrde da su pripadnici OVK-a napustili logor nakon sto su srpske snage ponovo zauzele citavo podrucje, te da su Bala i Murtezi 22 zatvorenika sproveli ka planini Berisa, na teritoriji koja se nalazila pod njihovom kontrolom.

Tuzioci tvrde da su, po naredjenju Limaja, zatvorenici bili podijeljeni u dvije grupe. Potom su jedanaestoricu zatvorenika iz prve grupe ubili cuvari.

Optuznica protiv bivsih pripadnika OVK-a predstavlja izuzetno vazan presedan. Sve do sada su se optuzbe za zlocine koji su pocinjeni na Kosovu ticale onih akcija koje su izvele srpske snage sigurnosti. Najcuveniji je u tom smislu slucaj Slobodana Milosevica.

Otuda bi Limajevo sudjenje - do kojeg ce doci cim on bude izrucen Hagu - moglo pridonijeti da Srbi povjeruju u nepristrasnost Del Ponteove. A to bi ih, zauzvrat, moglo navesti na suradnju s tuziocima.

Jedna od komplikacija u vezi s podizanjem optuznica protiv bivsih pripadnika OVK-a sastojala se u tome sto su Srbi, koji nisu ni priznavali sud za ratne zlocine, pruzali otpor pojavljivanju pred Tribunalom i samim svjedocenjima.

Moguce je da ce sada i u tom pogledu doci do izvjesnih promjena.

Takodjer, pokazalo se da su tuzioci razrijesili i pitanje osnova po kojem ce biti tuzeni pripadnici gerilske vojske.

Odmetnicke snage, po svojoj prirodi, posjeduju manje krutu zapovjednu strukturu nego regularne, pa je otuda za tuzioce, u njihovom slucaju, mnogo teze ustanoviti jasne linije odgovornosti. Takodjer, gerilske vojske za sobom ostavljaju premalo pisanih dokumenata koji bi mogli biti iskorisceni kao neka vrsta "papirnatog traga", odnosno dokaza.

Dodatnu komplikaciju predstavlja i okolnost da se OVK kao organizacija veoma brzo razvijala, tako da su i zapovjedne strukture neprekidno bile u nestabilnom stanju.

OVK je osnovana pocetkom 1998. i tada je raspolagala sa svega nekoliko stotina boraca i neznatnom kolicinom oruzja. Ali je vec polovinom te godine njen sastav brojao na desetine tisuca ljudi.

Taj nagli rast podrazumijevao je bujanje jedinica na terenu, pri cemu je veliki broj njih bio potpuno nezavisan u odnosu na same komandante OVK-a.

Uspjesno sudjenje operativcima iz sastava OVK-a imat ce za posljedicu da ce se i slicne jedinice sirom svijeta konacno naci pod lupom: Medjunarodni krivicni sud (MKS), koji je pocetkom ovog mjeseca obavio izbor vlastitih sudaca, samo na teritoriji triju svojih drzava-clanica vec ima gerilske ratove - u Afganistanu, Kolumbiji i Demokratskoj Republici Kongo.

MSP je potpuno nezavisno tijelo u odnosu na Haski tribunal, ali ipak cesto slijedi njegove presedane.

Predvodnici pobuna ce od sada znati da se na udaru tuzilaca nalaze ne samo diktatorske vlade, nego svi oni koji cine ratne zlocine.

Poruka je i za gerilske jedinice ista kao i za regularne: ukoliko pocinite ratne zlocine, tuzioci ce vam biti za petama.

Chris Stephen je sef Ureda IWPR-a u Hagu.