SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Svjedok obrane porice sudjelovanje u pokolju seljana izvrsenom tokom kosovskog sukoba

SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Svjedok obrane porice sudjelovanje u pokolju seljana izvrsenom tokom kosovskog sukoba

Friday, 4 November, 2005

Na sudjenju Slobodanu Milosevicu, posljednja osoba koja je svjedocila u prilog okrivljenom i sama je ovoga tjedna bila dovedena u vezu sa zlocinima. Naime, izneseni su dokazi na temelju kojih bi taj svjedok mogao biti optuzen za ubojstvo vise desetina Albanaca, koje se odigralo u vrijeme trajanja sukoba na Kosovu.


Od samog pocetka svog svjedocenja, bivsi vojni pukovnik Vlatko Vukovic odlucno je poricao navode po kojima je Milosevic – kao tadasnji predsjednik Jugoslavije – odgovoran za pokretanje sistematske kampanje ubijanja, silovanja i rusenja, uslijed koje je tokom 1999. oko 800.000 albanskih civila napustilo Kosovo.


Rijeke izbjeglica su, po rijecima svjedoka, potekle tek kada su otpoceli zracni udari NATO-a, ali su bili izazvane i zastrasivanjem od strane separatista iz Oslobodilacke vojske Kosova (OVK), koji su humanitarnu katastrofu nastojali iskoristiti u politicke svrhe.


No, Vukovicev je kredibilitet proteklog tjedna bio doveden u sumnju, i to nakon sto mu je tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) postavio pitanje koje se odnosilo na prisustvo svjedokove tenkovske jedinice u selu Bela Crkva, 25. ozujka/marta 1999.


U optuznici protiv Milosevica navedeno je kako je u napadu koji su na to selo izvrsile srpske i jugoslavenske snage sigurnosti poginulo 85 seljana, dok su ostali protjerani.


U okviru dokaznog postupka optuzbe svjedocio je i Isuf Zunici (Isuf Zhuniqi), koji se prisjetio kako su ga kobnog jutra svojim ulaskom u selo probudile desetine tenkova Vojske Jugoslavije (VJ). Motorizirana kolona je ubrzo napustila selo, ali se – po Zunicijevim rijecima – ubrzo cula pucnjava iz automatskog naoruzanja, dok se nekoliko sati kasnije pojavilo 16 naoruzanih policajaca.


Zunici se prisjetio da su policajci ubili 12 ljudi koji su pokusali pobjeci iz sela prije zena i djece. Preostalih 65 je prvo opljackano, a potom postrojeno i strijeljano. Svjedok je prezivio tako sto se pretvarao da je mrtav.


Vukovic je vec na samom pocetku svog svjedocenja priznao da je doista predvodio tenkovsku kolonu koja je u zoru 25. ozujka/marta 1999. prosla kroz Belu Crkvu. No, tvrdio je i da se kolona zapravo uputila ka drugoj lokaciji, te da tom prilikom nitko nije ni izlazio iz vozila.


Dodao je i da je tog jutra vidio kako kroz selo prolazi kolona koju su sacinjavali pripadnici specijalnih policijskih snaga. Medjutim, ovoga tjedna je insistirao i na tome da nije cuo nikakvo pucanje, niti zapazio bilo sto neuobicajeno.


Vukovicev iskaz je bio doveden u pitanje vec proslog tjedna, kada je sudac Jan Bonomi (Iain Bonomy) primijetio kako je, sudeci po jednom tadasnjem naredjenju – koje je svjedok predocio sudu – od njega bilo zahtijevano da „izvede odlucan napad i pretres sela Bela Crkva“, u kojem su se navodno nalazili pripadnici OVK-a.


S druge strane, svjedok tvrdi da se to ipak nije dogodilo, s obzirom da je on osobno – a na temelju izvjestaja po kojem albanski „teroristi“ ipak nisu bili aktivni u spomenutom selu – procijenio da pretres nije neophodan.


Tokom ovotjednog unakrsnog ispitivanja, tuzilac Najs je zelio saznati zbog cega u sluzbenoj biljesci iz dnevnika Vukoviceve jedinice, nacinjenoj 25. ozujka/marta, stoji da je Bela Crkva zaista bila „blokirana i ociscena“.


Svjedok je objasnio da je tu biljesku nacinio jedan od njegovih potcinjenih. Ona se – tvrdi Vukovic – zasnivala na kratkom izvjestaju koji je poslan posredstvom radio-veze i u kojem je bila saopcena lokacija na kojoj se jedinica u tom trenutku nalazila. Znajuci da je na putu do te lokacije jedinica morala proci i kroz Belu Crkvu, njegov zamjenik je ocito pretpostavio da je izvrseno i naredjenje o pretresu.


Vukovic je pak insistirao na tome da se rijec „ocisceno“ iz dnevnika odnosila na razbijanje pobunjenickih snaga, te da nije imala nikakve veze s „etnickim ciscenjem“.


Najs je Vukovicu proturijecio pozivajuci se na izvjestaj Medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava (Human Rights Watch), koji – pod naslovom „Po naredjenju“ – donosi i podrobne podatke o zlocinima koji su se 25. ozujka/marta navodno odigrali u Beloj Crkvi.


U tom smislu, optuzba je ukazala i na iskaze pojedinih svjedoka koji su tvrdili da su vidjeli nekoga (tko im je djelovao kao zapovjednik) kako gazi po vratu sedamnaestogodisnjeg mladica dok istovremeno saslusava djecakovog ujaka. Navodno se to saslusanje okoncalo tako sto su djecak i ujak bili ustrijeljeni pred uzasnutim rodjacima.


Jedan od svjedoka se prisjetio kako je doticni oficir imao oko 35 godina, te kako je nosio maskirnu uniformu, kao i da je imao i jedan upecatljivi osobni znak – „deformirana usta“.


Vukovic ima vise od 40 godina, a proteklih je dana svjedocio uz velike poteskoce, jer zdravstveni problemi od kojih pati ne samo da mu otezavaju kretanje, nego mu i govor cine nerazgovijetnim.


Okrivljujuci za svoju bolest municiju koju je NATO koristio prilikom bombardiranja Jugoslavije, svjedok je sucima rekao da su mu se simptomi pojavili jos u vrijeme trajanja sukoba na Kosovu, te da je u lipnju/junu te godine prakticno vec bio „invalid“. Iz njegovog iskaza, medjutim, nije bilo moguce zakljuciti jesu li isti simptomi postojali i prije lipnja/juna.


Vukovic se nije ni pomjerio kada ga je Najs upitao da li ga svjedokov opis „podseca na nekoga“. To niposto nije mogao biti nitko od njegovih ljudi – rekao je on – posto u VJ-u nije bilo „deformiranih ljudi“.


Svjedok je konstatirao i da je izvjestaj Medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava „sumnjiv“, posto u njemu pored ostalog stoji i da je doticni oficir na sebi imao uniformu na cijim su se epoletama nalazile tri zvjezdice. Po njegovim rijecima, takve zvjezdice ne postoje na borbenim uniformama.


Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Londona.


Frontline Updates
Support local journalists