Komentar: Podzemlje preti Srbiji

Uskoro bi mogao buknuti novi sukob oko podele moci u Srbiji - izmedju srpskog premijera i mafije.

Komentar: Podzemlje preti Srbiji

Uskoro bi mogao buknuti novi sukob oko podele moci u Srbiji - izmedju srpskog premijera i mafije.

Tuesday, 6 September, 2005

Skoro mi dodje da zazalim za Milosevicem. U njegovo doba, kada bi se novinar suocio sa zastrasivanjima, ili prisluskivanjima, bar se znalo ko iza toga stoji - Miloseviceva drzavna bezbednost.


Danas je u Srbiji znatno teze locirati izvor pretnji jer je spisak osumnjicenih znatno duzi.


Na primer, dok istrazujem ratni zlocin pocinjen na Kosovu, u Suvoj Reci, jednog jutra zateknem drvene daske naslagane na ulazna vrata mog stana u Beogradu, poput zatvorskih resetaka.


Sledeceg jutra neko zvoni na ulaznim vratima, otvori i vidim samo cudnu cedulju sa brojem mobilnog telefona. Okrenem broj, a muski glas mi polusaljivim tonom predlaze sastanak u nekom hotelu "gde ce sve biti razjasnjeno".


Nije lako odgonetnuti ko stoji iza takvog uznemiravanja. Prvo, to bi mogla biti sama osoba, odgovorna za masakr vise desetina albanskih civila u Suvoj Reci, na Kosovu. Veruje se da on sada radi za upravo reformisanu sluzbu drzavne bezbednosti, BIA, i verovatno je upoznat sa mojom istragom.


Medjutim, mogao to biti i organizovani, sa vrha vlasti dirigovani pokusaj odvracanja od istrazivanja. Na primer, zvanicnik iz sedista republicke, reformisane sluzbe drzavne bezbednosti u Beogradu, od koga bi bilo prirodno da novinar ocekuje zastitu, kaze u telefonskom razgovoru, obracajuci mi se "kao brat sestri", da moja ljubopitljivost "nije dobra za zdravlje".


Ali, mogao bi to biti i vladi suprotstavljen ratnicki lobi, koji strahuje od novih isporuka Hagu. Crvene beretke, koje su osnovane kao specijalna policijska jedinica u Milosevicevo vreme, ucestvovala je u balkanskim ratovima tokom devedesetih. Njihove pristalice cesto, putem medija, salju poruke upozorenja premijeru Zoranu Djindjicu o mogucim posledicama ukoliko pristane na nova izrucenja Haskom tribunalu.


Tu se, nazalost, spisak ni iscrpljuje. IWPR istrazuje veze izmedju razlicitih mafijaskih i kriminalnih grupa u Srbiji i njihovu ulogu u svercu duvana, narkotika i belog roblja. Oni bi, takodje, mogli biti umesani.


Doduse, isto tako bi mogli biti odgovorni i otudjeni centri moci u samoj vladi, koja sve vise trpi kritike zbog navodne umesanosti u nelegalne poslove sa sumnjivim kriminalnim grupama. Vlada obecava zestok obracun sa ovim organizacijama vec mesecima, ali jos nista konkretno ne preduzima. Kako bi vec to opisao jedan zapadni diplomata: "Kada kazete 'vlade', vi zapravo, ovde, ne znate na koga da mislite..."


U Srbiji danas se pouzdano ne zna ko, uistinu, ima vlast.


Takvo stanje opste nervoze direktno se odslikava na medije u kojima je prisutan strah od prisluskivanja.


Urednici sapucu prilikom licnih susreta sa mnom, a preko telefona daju uzdrzane komentare. Svi su uvereni da ih neko prisluskuje. Cak i oni koji podrzavaju premijera, preziru ratni lobi olicen u bivsem lideru Crvenih beretki, Miloradu Lukovicu "Legiji", koji se po gradu vozi u skupocenom dzipu sa zatamnjenim staklima.


Medjutim, sapucu i oni koji su skloniji glavnom premijerovom rivalu Vojislavu Kostunici jer veruju da ih premijerovi ljudi sve ovo vreme prisluskuju.


Stoga se sastanci odrzvaju u bucnim restoranima jer je tu "teze prisluskivati", a mobilni telefoni se iskljucuju. Sklanjaju telefone na bezbednu udaljenost od sedam metara je znalacki savet, jer u tom dometu mobilni telefoni su najbolje sredstvo za prisluskivanje.


Sam Djindjic tvrdi da mafija poseduje bolju opremu za prisluskivanje nego srpska policija. Zanimljivo je da je 21. januara, list "Identitet" objavio navodni transkript premijerovog razgovora sa njegovim saradnikom.


Ovaj list, blizak ratnom lobiju, preneo je da su dvojica sagovornika raspravljali kako se obracunati sa sve manje lojalnim Crvenim beretkama i o planovima za hapsenje vodje zemunske mafije. "Identitet" je napisao da im je objavljeni materijal dostavila "inostrana obavestajna sluzba".


Kostunica se takodje pozalio da ga prisluskuju.


Ko je kriv za ovakav haos? Na prvom mestu treba okriviti vladajucu srpsku elitu, koja je, do sada, otezala da se obracuna sa ratnim lobijem i kriminalnim grupama koje su srasle sa policijom tokom Miloseviceve vladavine.


Ona, ne samo sto se oslonila na ove grupacije prilikom preuzimanja vlasti nego ih je i abolirala od odgovornosti za ranija zlodela, verujuci da ce ceh za sve zlocine platiti samo Milosevic i nekolicina njegovih saradnika. Sporadicnim isporukama osumnjicenih Hagu, verovalo se, moze se kupiti naklonost Zapada, pri cemu bi svi ostali da zive srecno i u miru.


Otuda, javnosti bi se svaki put kada bi neko bio izrucen Haskom tribunalu slala ista poruka: "Ne isporucujemo Hagu ljude jer verujemo da se radi o ratnim zlocincima, vec zato sto nam je potreban novac sa kojim nas Zapad ucenjuje."


Za sadasnje stanje nista manje nije kriva ni medjunarodna zajednica i njeni diplomati u Beogradu. S obzirom na to da je srpski premijer iskazivao znake spremnosti za saradnju sa Hagom (dok je njegov rival Kostunica istrajavao na starovremenskoj, nacionalistickoj i antihaskoj opciji), Zapad je Djindjicu gledao kroz prste kada se radilo o unutrasnjim stvarima Srbije.


Posledice takvog zatvaranja ociju su vise nego vidljive. Milosevicevi ljudi su iz zemlje izneli najmanje sest milijardi americkih dolara pre pada bivseg rezima. Pa ipak, njegovi istaknuti predstavnici neometano uzivaju u svojim luksuznim vilama. Nijedan dolar nije vracen u zemlju.


Miloseviceve medijske uzdanice postale su miljenici novih vlasti i sada su mocne medijske korporacije. Nezavisni mediji su se ili odricali postepeno svoje nezavisnosti, ili su svedeni na sve manje znacajne medijske kuce ciji uticaj postaje sve zanemarljiviji.


Vlasti su ekshumirale leseve na stotine kosovskih Albanaca, koje su njihovi prethodnici sahranili na policijskom poligonu za obuku kod Beograda, u pokusaju da se prikriju zlocini pocinjeni tokom rata 1999. godine na Kosovu. Medjutim, nije podignuta nijedna optuznica protiv pocinilaca zlocina.


Mafijaski obracuni po beogradskim ulicama uzeli su do sada na desetine zrtava.


Surcinske i zemunske bande su usle u otvoreni rat, pri cemu ne samo da padaju glave, vec se vodi propagandni rat preko medija, gde se cuju optuzbe za pocinjena politicka ubistva i pljacke.


Najzad, kao bomba je pala vest da najveci centar za proizvodnju nelegalnih hemijskih supstanci u Evropi postoji u neposrednoj blizini Beograda. U dva pogona, uz ogromnu kolicinu hemijskih supstanci, pronadjeno je i dva miliona tableta. Ukupna vrednost - deset miliona eura.


Kako se sumnja, ovo otkrice je usledilo tek posto je americka Agencije za narkotike, DEA, uzela stvari us voje ruke. DEA je zajedno sa srpskom policijom zatvorila nelegalne fabrike.


Kad se sve sabere, pitanje je koliko dugo se moze odrzati postojeca "miroljubiva koegzistencija" izmedju mafije, vlade i ratnih zlocinaca? Verujem da nece jos dugo.


Zapad postaje sve glasniji zahtevajuci od premijera Djindjica da izruci generala Ratka Mladica, osumnjicenog za ratne zlocine. Zapad takodje zeli da se premijer obracuna sa mafijom, pogotovo sada kad je potpuno marginalizovao Vojislava Kostunicu, a njegov jedini opozicionar u parlamentu, Vojislav Seselj, otisao je u Hag.


Pitanje je samo da li ce Djindjic, u suprotstavljanju snagama koje je isuvise dugo tolerisao, zapravo otkriti da one imaju vecu moc, nego sto je ima on sam.


Gordana Igric je direktor balkanskog projekta IWPR-a.


Frontline Updates
Support local journalists