Jacanje Domaceg Fronta

Beograd je prihvatio poraz na Kosovu. A sada vodi propagandni rat kod kuce - gradi politicke saveze i pokusava da osigura Milosevicevu vlast.

Jacanje Domaceg Fronta

Beograd je prihvatio poraz na Kosovu. A sada vodi propagandni rat kod kuce - gradi politicke saveze i pokusava da osigura Milosevicevu vlast.

Dok strane diplomate raspravljaju o nijansama kojim redom ce doci do razmestanja na Kosovu, jugoslovenski predsednik Slobodan Milosevic, korak po korak, dovodi u red uslove za koje se nada da ce mu omoguciti da i dalje ostane na vlasti u Srbiji.


Njegov prvi manevar je bio da se stabilizuje vlada kako bi se obezbedilo prisustvo njegovih naizmenicnih partnera u vladajucoj koaliciji.


Pre nekoliko nedelja, kada je bombardovanje bilo u punom jeku i kada mu se nije nazirao kraj, Vuk Draskovic, lider Srpskog pokreta obnove (SPO), se izdvojio i kritikovao rezimsku propagandu istakavsi da Srbija ima male sanse da "pobedi" NATO. Prvi put u toku rata je izgledalo da ima sanse da ce se cuti glas domaceg protivnika. Draskovic je otpusten iz vlade po brzom postupku.


Samo nekoliko dana, odmah posto je srpski parlament glasanjem usvojio Milosevicevu naredbu da prihvati mirovni plan za Kosovo, Vojislav Seselj, vodja ekstremno nacionalisticke Radikalne stranke i potpredsednik, izjurio je iz odaje - osudivsi dogovor i predsednika Milosevica, a medjunarodnim snagama na Kosovu je uputio uvijene pretnje.


Ovi komentari su izazvali zabrinutost ne samo oko moguce odmazde protiv domace opozicije vec - uzevsi u obzir Seseljeve jake veze sa vojskom - da postoji potencijalno ozbiljna opozicija u okviru snaga bezbednosti Milosevicu i mirovnom sporazumu. Takodje je pretio da ce napustiti vladu.


Makar za sada, Milosevic je ponovo uveo u igru ove dve kontroverzne licnosti. Ministri iz SPO su ostali u vladi iako je njihov lider otpusten, a Draskovic je sada podrzao mirovni dogovor - i vladu.


Prema recima visokog zvanicnika SPO-a, partija je iskljucila mogucnost formiranja opozicione koalcije kao sto je bila stara koalicija Zajedno (Together) sa partijama kao sto je Djindjiceva Demokratska stranka. Ovaj izvor navodi da bi SPO samo podrzala poziv za "vanredne izbore" ukoliko "institucije vlasti ne budu funkcionisale."


Mozda su Milosevic i njegova Socijalisticka partija oslabljeni bombardovanjem. Medjutim, SPO takodje pripada koaliciji koja je povela Srbiju u rat. Neizvesno je koliku podrsku SPS ima medju biracima. Isto tako nije jasno kolika je biracka baza Draskovica, velikog kameleona srpske politike.


Iz ovakvih izjava visih zvanicnika SPO-a se moze zakljuciti da vlast predstavlja prvi prioritet ove stranke, i da ce sve dok Draskovic i SPO mogu da ostanu u koaliciji oni podrzavati sadasnjeg predsednika.


Sto se tice Seselja, on ce mozda nastaviti da daje izjave u kojima se suprotstavlja mirovnom sporazumu i predsedniku. Medjutim, posle "tajnog" sastanka sa Milosevicem, koji se odigrao u subotu, 3. juna, vodja Radikala je ponovio svoju podrsku vladi. Izvori bliski vladi navode da je dogovoreno da ce Seselj podrzavati Milosevica i da nece organizovati opoziciju cak iako napusti vladu.


U trenutku kada je zemlja iscrpljena i kada je predsednik suocen sa optuznicom za ratne zlocine, ovo bi trebalo da bude povoljan trenutak za opoziciju. Medjutim, biraci su neodlucni a sve poluge moci - ukljucujuci snage bezbednosti i medije - jos uvek se nalaze pod vladinom kontrolom, a izgleda da su Milosevic kao vodja, Seselj kao ekstremista i Draskovic kao umerenjak, zakljucili da su im za sada sudbine vezane.


Drugi kljucni problem koji ima Milosevic je kako da predstavi poraz kao pobedu - i da proda domacoj javnosti svoju kapitulaciju pred zahtevima NATO-a i opravda to sto je zemlju izlozio bombardovanju umesto da je pre tri meseca prihvatio ono sto su u osnovi bili isti zahtevi. Mozda izgleda tesko da ce predsednik jos jednom moci da predstavi sebe kao spasioca nacije. Medjutim, obrisi nove linije, kojom se istice uloga UN-a, su vec na pomolu.


Prvi signal je bilo znatno smeksavanje ektremne propagande u rezimskim medijima. NATO bombardovanje je i dalje u centru vesti. Medjutim, prvi put se u izvestajima pominju "napadi" i "vazdusni napadi" bez pominjanja "fasisticke agresije" i "zlocinackog i nacistickog NATO" a tu su i drugi primeri ostrog jezika koji je bio u upotrebi tokom bombardovanja.


Ovaj novi ton se najpre pojavio u prvim izvestajima o samom mirovnom dogovoru, kada je izgledalo da medijima i samoj vladi nije bas potpuno jasno kako da predstave razvoj dogadjaja i zato je - mozda i prvi put - izvestavanje bilo neemotivno i informativno.


Medjutim, najteze ce biti da se proda ideja o rasporedjivanju stranih trupa. Milosevic i njegov vladajuci establisment se duboko protive medjunarodnim, a pogotovo NATO snagama, na jugoslovenskom tlu. Ipak izgleda da Beograd takodje ima legitimne razloge za zabrinutost koji se ticu uslova o kojima se sada pregovara.


Moglo bi da bude jednostavno fizicki nemoguce da se izvrsi povlacenje u roku od sedam dana, kao sto je to NATO zahtevao, jer su ljudstvo i tehnika gomilani na Kosovu nekoliko meseci. Srbi na Kosovu takodje imaju razloga da strahuju, jer ce se posle povlacenja jugoslovenskih snaga naci na milosti snaga NATO-a i Oslobodilacke vojske Kosova, dakle, dve sile sa kojima su bili ratu.


Iako nema rasparave o glavnim detaljima sporazuma, glavni prioritet jugoslovenske vlade je njena sposobnost da predstavi citav mirovni proces kao stvar UN-a - kao dogovor koji je odobren rezolucijom Saveta bezbednosti (koji ima podrsku "prijatelja" Beograda - Kine i Rusije) dok ce se strane trupe nalaziti pod zastavom UN-a.


U izvestajima u beogradskoj stampi nisu se pominjale snage NATO-a na Kosovu, vec snage UN-a. Ozbiljno odugovlacenje na vojnim razgovorima ovog vikenda u mestu Blace, u Makedoniji, ciji cilj je bilo da se dogovore tehnicki zahtevi za srpsko povlacenje, je najverovatnije bilo motivisano istim propagandnim razlozima.


Posto je poslao nize zvanicnike koji nemaju ovlascenja da zakljuce dogovor sa NATO-m, i posto su stavili nekoliko detaljnih prigovora, Beograd je prebacio citav proces na sastanak G-8 - grupe vodecih industrijalizovanih zemalja plus Rusija - koji se odrzavao u Bonu. Rezultat ovoga je bilo i ubrzavanje tajminga rezolucije koja bi se nasla pred Savetom bezbednosti u Njujorku a koja se sada ocekuje cim se postigne sporazum izmedju zapadnih industrijalizovanih zemalja i Rusije.


Preostali tehnicki detalji - jedinstvena komandna struktura ukljucujuci i Ruse, "robustna" pravila angazmana na Kosovu, a pogotovo pominjanje optuznice za ratne zlocine protiv Milosevica i drugih jugoslovenskih lidera - su veoma vazni. Zbog njih ce se cenkanje odugovlaciti, ali se nece blokirati sporazum.


Upravo je ovim odugovlacenjem, Milosevic pomerio bilo kakvo povlacenje sve do glasanja u Savetu bezbednosti. Uloga UN-a i Rusije, ce biti naglasena u planu i u rasporedjivanju snaga, a ucestvovanje NATO-a ce biti potpuno minimizirano, ako ne bude potpuno izostavljeno.


Suocen sa ozbiljnim pitanjima oko rata, Beograd ce slaviti srpski heroizam u suprotstavljanju najsnaznijem vojnom savezu na svetu i hvaliti se svojim uspehom da je postigao rezoluciju preko UN-a kojom je (na papiru) ocuvan suverenitet Srbije na Kosovu.


Jedna implikacija ovakvog razvoja dogadjaja je da je, osim ako ne dodje do nepredvidljivih preokreta, garantovan konacni pristanak Beograda na uslove mirovnog sporazuma koji su dogovorile velike sile. Druga implikacija je da Milosevic smislja nacine, kao i uvek, kako da ostane na vlasti, barem za sada.


Antoni Borden je izvrsni direktor Instituta za izvestavanje o ratu i miru. Nezavisi novinar iz Beograda, cije ime se ne objavljuje, je svojim izvestavanjem doprineo ovom clanku.


Frontline Updates
Support local journalists